U nedjelju 16. kolovoza blagdan sv. Roka proslavljen je u više župa Neretvanskog dekanata, gdje se nalaze kapele sv. Roka.

Misna slavlja, zbog okolnosti, predslavili su župnici. Na Gračini u Župi Otrić Struge don Domagoj Jelača, na Rujnici u Župi Desne don Ivica Barišić, na Podgradini u Župi Opuzen misu je predslavio don Ante Antunović, u Vidonjama don Mladen Margeta, a u Župi sv. Ilije misu je predslavio fra Darijo Sinković.

Župa Borovci sv. Roka slavi kao suzaštitnika. Misno slavlje predslavio je neretvanski dekan don Davor Bilandžić, župnik metkovske Župe sv. Nikole biskupa, u čijem je sastavu i iseljena Župa Borovci. Na misnom slavlju okupili su se brojni vjernici, a pjevanje su predvodili članovi metkovskog zbora uz mandolinski sastav. Za klavijaturama je bio Branko Medak.

Govoreći o veličini sv. Roka, don Davor je, između ostaloga, rekao kako se sv. Roko upustio u opasnu avanturu ljubavi prema bližnjemu. „Dvorio je gubavce koji su zbog opasnosti od prijenosa zaraze bili prisiljeni živjeti u izolaciji. I sam se zarazio gubom i strpljivo u šumi podnosio teški križ. Vrativši se u svoj rodni kraj, zbog unakaženog lica, nisu ga mogli prepoznati te biva bačen u tamnicu kao uhoda. Tek nakon njegove smrti otkrilo se tko je on zapravo, a njegova je svetost zasjala poput sjajne zvijezde među pobožnim pukom te traje do danas. Sv. Roko je za života učinio mnoga čuda, a nakon smrti, vjernici ga zazivaju u teškim zaraznim bolestima. Istinski pravi čudotvorci su oni sveti ljudi koji su imali duboku vjeru, koju su posvjedočili žrtvom koja ne poznaje strah i koja ne uzmiče pred patnjom i križevima, bez obzira kako ti križevi bili teški“.

„Mi, ljudi 21. stoljeća, moramo priznati – daleko smo mi od vjere sv. Roka. Dolazimo redovito u crkvu, molimo se, dolazimo više kao molitelji, manje kao nasljedovatelji, jer smo slabi. Možda nemamo hrabrosti obračunati se sa svojim ljudskim slabostima. Stoga ne preostaje drugo nego da budemo autentični molitelji i nasljedovatelji kako bi nam Gospodin preko svetih zaštitnika, poput sv. Roka, poslao svoju pomoć i zaštitu. Pomoć da se oslobodimo zla koje je možda u nama i oko nas! Ljudima poput sv. Roka đavao nije mogao vladati nikako, a razlog je bio jednostavan. Roko je sve što je imao žrtvovao iz ljubavi prema Kristu. Tu đavao nema što raditi! Kod nas pak, koji smo često puta polovični i vezani za ovaj svijet, đavao nažalost ima jak utjecaj“, istaknuo je, dodavši: „Da imamo čvrstu vjeru u raspetog i uskrslog Krista, nitko se ne bi usudio govoriti o uklanjanju križeva iz javnog života u našoj Domovini, niti bi udruge koje se bore protiv Crkve imale toliku moć“.

„U našoj Crkvi imamo toliko divnih primjera vjere mladih ljudi koji unatoč đavolskoj promidžbi radije biraju trnoviti put vjere, svjesni da će taj trnoviti put vjere od njih učiniti i karakterne i cijenjene ljude, nadasve vjernike“, zaključio je.