Župa sv. Jurja mučenika u Biorinama svečano je proslavila blagdan svoga nebeskog zaštitnika sv. Jurja, 23. travnja. Procesiju i svečano euharistijsko slavlje, za vrijeme kojeg je posvetio novi oltar i blagoslovio obnovljenu župnu crkvu sv. Jure, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić.

Biorine je omanje selo na zapadu Imotske krajine. Kao samostalna župa u današnjim granicama osnovana je 1924. godine, no njena povijest seže mnogo ranije. Nema pisanih tragova o godini izgradnje župne crkve sv. Jurja mučenika, no matice krštenih župe Ugljane, kojoj je ovo područje ranije pripadalo, od 1747. godine navode da su se krštenja obavljala u crkvi sv. Jure pa se pretpostavlja da je sagrađena ranije. Biorčani su od početaka rado vodili brigu o ovoj maloj crkvici sve do današnjih dana kada je, zahvaljujući njihovim darovima i ustrajnosti njihova župnika don Miroslava Vidovića, potpuno obnovljena.

Svečanost je započela ophodom oko groblja s župnim barjacima i restauriranim kipom sv. Jure, a nadbiskup Barišić pri tom je blagoslovio polja, a zatim i obnovljenu župnu crkvu. Potom je uslijedilo misno slavlje koje je pjesmom obogatio župni zbor, a u koncelebraciji je bilo nekoliko svećenika.

Nakon što je pozdravio župljane Biorina, njihove goste i hodočasnike nadbiskup Barišić je svima čestitao blagdan njihova zaštitnika sv. Jure, ali i onaj najveći blagdan Uskrs kojeg smo pozvani neprestano slaviti. Osvrćući se na evanđelje dana koje govori o Isusovim učenicima koji nisu povjerovali u njegovo uskrsnuće dok im se nije ukazao mons. Barišić je rekao kako je razumljivo da su teško prihvaćali stvarnost uskrsnuća jer je to tajna nad tajnama koja je nedokučiva ljudskom umu i za koju je potrebna vjera. Istaknuo je da ćemo i mi danas teško razumjeti Uskrs budemo li ga spoznavali osjetilima ili razumom već smo pozvani otvoriti svoja okorjela srca jer samo tako možemo Uskrsloga zaista susresti, a zatim i neustrašivo svjedočiti. Približivši životni put i duhovnu baštinu sv. Jurja, mučenika i svjedoka uskrslog Gospodina, nadbiskup je pojasnio kako se ovog popularnog sveca prikazuje u borbi sa zmajem koji predstavlja zlo ovoga svijeta, a kojeg i danas ima i previše.

Govoreći o posveti novog oltara naglasio je da je oltar srce crkve koje predstavlja Krista koji povezuje nebo i zemlju. „Krist je došao na zemlju, utjelovio se i postao jedan od nas, a svojim križem i uskrsnućem otvorio nam je put spasenja - povratka prema nebu. U svakoj svetoj misi mi na oltar prinosimo kruh koji simbolizira naš rad, i po njemu Gospodin dolazi među nas, u srce i život svakoga pojedinca. Bez toga ne možemo biti svjedoci i navjestitelji niti bi se mogli uspješno boriti protiv zmajeva ovoga svijeta“. Zaželio je da nam sv. Jure bude primjer kako svoj život osloniti na Spasitelja da ga ne bi potrošili besmisleno već ga obogatili ljudskim i kršćanskim vrijednostima. „Neka naše srce, hraneći se na oltaru iz nedjelju u nedjelju, postane pokretljivi oltar koji će u naše obitelji, radna mjesta i odnose donositi Krista“, zaključio je nadbiskup Barišić.

Nakon homilije uslijedio je središnji dio posvete oltara. Nadbiskup je izmolio posvetnu molitvu, pomazao oltar svetim uljem i obavio obred kađenja te upalio svijeće koje su znak Krista „svjetla na prosvjetljenje naroda”.

Na samom kraju misnog slavlja okupljenim vjernicima obratio se župnik don Miroslav Vidović zahvalivši Bogu i sv. Juri na ovom lijepom događaju, Ocu nadbiskupu i braći svećenicima na prisutnosti te svim poduzećima i pojedincima koji su izvodili radove obnove crkve. Posebno hvala izrekao je svojim župljanima koji u Biorinama trajno žive, kao i onima koju su se odselili, ali redovito dolaze na svoja ognjišta i sudjeluju u zajedničkim pothvatima. Istaknuo je da je preko stotinu osoba ili obitelji te Udruga sv. Jure – Biorine i Općina Cista Provo novčano sudjelovali u obnovi župne crkve koja je „sada zasjala kao dragulj na kruni sakralnih objekata i kulturne baštine imotske krajine i Splitsko-makarske nadbiskupije“.

Prije svečanog blagoslova, župljani su nadbiskupu Barišiću poklonili domaći kruh i košaru lokalnih proizvoda, a on je ustvrdio da je ljepota i sklad ove obnovljene crkve odraz njihova zajedništva i predanog življenja vjere.