Župa Otrić - Struge blagdan Gospe Ružarice proslavila je 2. listopada, tradicionalno prvu nedjelju u tom mjesecu, u crkvi sv. Ćirila i Metoda u Malom Prologu i tom prigodom predslavitelj misnog slavlja don Zvonimir Mijić, biskupski vikar za kler, po ovlasti nadbiskupa Dražena Kutleše, posvetio je oltar i  blagoslovio križ postavljen u blizini crkve.

Posveta oltara poseban je dan za župnu zajednicu, jer preko oltara otvara se Nebo, na jedan način, na oltaru prinosimo duhovne žrtve Gospodinu, nešto iz svoje duše što nije materijalno, ne trebamo ništa ubijati, ne prinosimo žrtve nekim besmislenim bogovima, nego Bogu koji je žrtvovao sebe za nas, naglasio je u uvodu homilije vlč. Mijić. Govoreći o grijehu i njegovim posljedicama, naglasio je kako se čovjek sam ne može osloboditi zla, jer zlo stvara dug, nameće čovjeku teret krivnje, koju mora otplatiti, potiče da odbacite svako dobro u svom životu, jer zlo nije milosrdno. Upravo u tome, temeljna je razlika između dobra i zla, između Boga i vraga. Vrag nikome me oprašta i tko ga traži, tko traži njegovu pomoć, tko god se utječe zlu da bi dobio nešto, imat će dug poslije, koji će teško vraćati. Bog naprotiv milostivo prašta, želeći nas osloboditi tog duga, želeći umjesto nas otplatiti naše dugove, osloboditi nas tereta zla, tereta dugovanja prema grijehu.

„Čovjek u dobroj vjeri nastoji osloboditi se duga, ali ne može. Koliko samo žrtava, koliko pokora, koliko sam postova, koliko čudnih molitava, neprimjerenih gluposti i raznih pokušaja učinjenih radi oslobađanja od dugova zla, ali nikakve koristi od njih. Tek kada svoju vjeru preusmjeri nekome drugome, kada povjeruje da je moguće osloboditi se zla i potraži pomoć, kada svoje životne situacije povjeri do kraja Bogu, čovjek pristupa oltaru Božjem, na kojem je Bog svoga Sina žrtvovao i žrtvom otplatio dug naših grijeha. Zlo, za neku korist koju čovjek preko zla dobije, kao naplatu za dug traži cijeli čovjekov život, traži da čovjek sebe podredi zlu, da žrtvuje svoju dobrotu, svoj dobar glas, svoje stavove, da odustane od činjenja dobra onda kada bi zbog dobra trebao pretrpjeti. Stoga, je jedini logičan način da se otplati taj dug žrtva koja će biti toliko velika i toliko snažna da može pokriti sve dugove čovjekova života: naplata je žrtva jednog dobroga života, za osloboditi dugava zla jedan drugi život!“

„Na križu je izložena sva Božja dobrota koja može pokriti dugove zla svega svijeta. Križ je tako postao oltar, žrtvenik na kojem se žrtvovao sam Bog kako bi mi danas mogli prići tom oltaru, stati unutar prostora krvi Isusove žrtve koja je za nas prolivena i primiti blagodati milosrdne ljubavi žrtve. Kada pristupate ovom oltaru, pristupate Kristu koji se žrtvovao za nas kako bismo se oslobodili zla u našim životima, kako zlo ne bi utjecalo na nas, kako bismo mu se mogli oprijeti onda kada nas to zlo ne pušta i pritišće dugom. Kada pristupate ovom oltaru pristupate živom Bogu koji se žrtvovao kako više zlu ne biste bili ništa dužni. Postajete tako dionicima prolivene krvi koja se u misi širi oko vas i želi vas učiniti dijelom i dionicima te žrtve koja je otplatila sve dugove naših zala. Postaje dionici milosrđa Boga koji je vaše životne situacije u kojima nas pogađa neki grijeh ili nečiji grijeh, spreman preobraziti u neko dobro. Upravo to se događa na oltaru u misi: vrši se jedna pretvorba, jedan veliki preobražaj kojeg ne vidimo očima. Preobražava se jedno jadno životno stanje kruha i vina, u jedan veličanstven život Tijela i Krvi Boga.“

Ma kakvo vas zlo pogađalo u životu, Bog želi da mu danas, i svaki dan kad pristupite oltaru donesete zahvalu za ono dobro što imate, želi - da i vi postanete oltar u svojoj svakodnevici, na kojem će se radije žrtvovati vaša dobrota, samo da se ne počini zlo, kako je to Isus napravio. Bog želi da mu donesete i ono što vas tišti, ono što sami ne možete promijeniti, kako bi on to učinio po žrtvi svoga Sina, dobrotom svoga Sina i svojom dobrotom. Ne zaboravite da ne živimo samo za danas, živimo za vječnost, i da je nekada, za osloboditi se zla, bolje umrijeti nego ga počiniti. To vidite na križu, to vidite na oltaru, bolje sebe žrtvovati radi dobra drugoga, nego - kako to Zlo želi - žrtvovati drugoga radi vlastita zla. Žrtva nas poučava u vjeri kako je bolje živjeti vječno nego nikako, oltar nas tako uči kako naše ljudsko dostojanstvo nema cijene, zbog koje bismo trebali prodati svoju ljudskost.

„Radije sebe žrtvujte, nego pristanite na zlo, radije podnosite i trpite zlo na sebi, nego pristajte na njega; ne treba činiti ništa posebno da bismo postali dionicima zla, nekad je dovoljno okrenuti glavu od nečije nevolje.“ Za pristupiti oltaru potrebno je pripraviti se srcem, iskrenošću, potrebno je priznati svoje grijehe iskreno, i to je na neki način prinošenje onoga što želite promijeniti, što želite da Bog napravi u vašem životu, da napravi preobrazbu vaših grijeha. Oltar Boga, pripravlja Majka Božja, danas slavimo Gospu Ružaricu u ovom mjestu, stoga sjetimo se kako Marija može posredovati za svoju djecu. Majka Marija, svome Sinu Isusu, kojem često neiskreno pristupamo zbog srama, nelagode i ponosa, može reći puno umjesto nas, opravdati nas, plačući za nas, a koji sin može ostati ravnodušan na suze svoje majke. Tako i Isus Krist, Sin Marijin, neće ostati ravnodušan na suze koje Marija prolijeva za nas, kada joj se utječemo. Stoga, utječimo se majci našoj Mariji, koja će se zauzeti za nas, da se ne znam u kakvom zlu nađemo, da ne znam kakvu glupost napravimo, zaključio je homiliju vlč. Mijić.

Na misi je pjevao dječji zbor, a za klavijaturama je bila Doris Dodig. Suslavitelj, župnik don Stanko Kačunić zahvalio je svima koji su pridonijeli ovom slavlju. Crkva je doživjela temeljitu obnovu, uz zaslugu vjernika Malog Prologa i svih sela Župe predvođeni prijašnjim župnikom o. Domagojem Jelačom, koji nije mogao nazočiti i sadašnjim župnikom don Stankom Kačunićem.