Suzaštitnicu Gospu Ružaricu, metkovska Župa sv. Nikole biskupa, proslavila je prvu nedjelju po blagdanu, 9. listopada. Središnje misno slavlje s procesijom, predslavio je biskupski vikar za kler don Zvonimir Mijić u suslavlju župnika, neretvanskog dekana don Davora Bilandžića i župnog vikara don Dine Prkuta.

„Na ovaj blagdan Gospe Ružarice, želim vas približiti majčinskom Srcu Marije, koji je na neki način Srce Crkve, koje svako dijete prihvaća s nježnošću, daje mu sigurnost, kao što majka daje djetetu sigurnost. Zato bih volio, kada molite krunicu, kada ponavljate anđeoske riječi - zdravo Marijo, potom - milosti puna, da se sjetite i drugih evanđeoskih riječi upućenih Mariji - ne boj se! Majka nam želi dati sigurnost, zato nam Crkva stavlja Mariju, kao sliku majčinske sigurnosti i sliku Majke kojoj se možemo utjecati,“ istaknuo je u uvodu homilije vlč. Mijić.

O važnosti molitve krunice, između ostaloga je kazao, kako „molitva krunice, nije usmjerena rješavanju životnih problema, nije magija, kojom se traži brzo rješavanje svega, to je okrjepa duše prije svega, koja moli i živi svoje svakodnevne križeve, tražeći poticaje u Isusu i njegovom životu, to je jedna duhovna veza, kojom se preko Marije povezujemo s Kristom, kako bi se suobličili s njim. Zapravo, kako bismo postali slični Kristu - u njegovim osjećajima, u mislima, ponašali se kako bi se Krist sam ponašao na našem mjestu, i kako bismo po tome - u sebi, preko molitve krunice, pronašli ispravan put u svakodnevnom postupanju s bližnjima. Marija nas uči moliti na način, koji nas dovodi do Sina, po kojem dobivamo darove Duha Svetoga, uči nas po razgovoru s njom, koji se u ružariju otvara. Srce Marijino, unatoč tragediji koju je proživjela kao majka, ispunja mirom i radošću.“

Često nam se može učiniti kako nismo sabrani u molitvi, kako smo prezauzeti svojim problemima, kako molitva nije učinkovita. Nemojte pri tom zaboraviti, kako često sa prijateljima razgovarate o stvarima, koja se čine nebitnim za taj razgovor. Unatoč tome, prijatelj vas sasluša i dade vam poneki savjet, poticaj, utjehu; koliko će vas više saslušati Majka. Stoga, molitva krunice nije nikad govor u prazno, jer nas Mariji približava, Mariji koja nas sluša, bez obzira što i kako joj govorimo, dovodi nas u majčinsku prisutnost, upravo po tim našim problemima svakodnevice koje ćemo po molitvi krunice unositi u Njezino srce, a ona će ih nositi svome Sinu…

Događaje, koji nisu uvijek onakvi kakvi bismo mi htjeli da budu, koji nisu uvijek ni odraz Božje volje, nego ih vidimo kao odstupanje od kršćanskog života, Marija preko pobožnosti krunice, preusmjerava Isusu, i tako polako ispravlja naše putove nježnošću Majke, koja zna upraviti svoje dijete, koja zna djetetu dati savjet, koja ga zna nekad okrenuti na drugu stranu - da gleda gdje treba, da misli kako treba, a svatko koji moli krunicu, u očima Marije je njezino dijete, naglasio je predslavitelj.

„Tajna krunice ne leži u vašim osjećajima ili povremenim utjehama, tajna pobožnosti krunice leži u predanosti Majci, koja ga razumije. Tako naše raspoloženje nije toliko bitno za molitvu krunice, koliko raspoloživost i spremnost da ustrajemo u molitvi, da stalno s njom pričamo na ovaj ili onaj način.“

Za jednu majku nije bitna naša sabranost u trenutku kad joj priopćavamo svoje potrebe. Majci su sveti svi trenuci života njezina djeteta, tako su i našoj Nebeskoj majci sveti i divni trenuci u kojima je njezino dijete sretno, jednako kao i tužno, Sveti su joj trenuci kada dijete sve napravi ispravno, jednako i kada griješi. Kako su trenuci našeg života sveti našoj majci Mariji i ona ih s nježnošću pohranjuje u svom srcu, sjeća ih se u pravom trenutku - u onom - kada nam je potrebna pomoć i zagovor, upravo onako kako se svaka majka sjeća svega, baš svega iz života svog djeteta.

Pobožnost, kaže sv. Toma Akvinski, izrasta iz ljubavi koja nije ništa drugo doli ljubav prema Bogu i bližnjemu. Naš kršćanski život treba počivati upravo na toj ljubavi kojom su protkani svi događaji naše svakodnevice, nekada tu ljubav ne izražavamo iskreno, nekada je iskazujemo na nedostatan način pa mislimo kako to nije vrijedno iznijeti u molitvama. Ne bojte se moliti, ne bojte se kazati sve, molitva je u sebi predanje srca, sa svim onim što je u njemu, tako molitva počiva na redovitosti i iskrenosti srca, i ne može biti loša, ma koliko ne sabrana bila, ili se nama učinila da ne valja ništa.    

Majka je najzabrinutija, kada je u pitanju život njezina djeteta, događaj koji izravno pogodi dijete, pa ih majka vidi i gleda. Nitko kao majka ne može dijete upraviti pravim putem, tako će i Marija povezati svojim srcem živote svoje djece koja se mole, sa životom Isusa Krista, svoga Sina, preko krunice.

„Ne bojte se iznijeti sve, nemojte se bojati ni vlastite grešnosti pred majkom, ne treba skrivati ništa, vodite svoj život u molitvi krunice, odbacite pred Marijom sve ono što vas sprječava ponekad da u molitvi Bogu kažete sve, jer Bog ne okreće glavu od iskrenog molitelja - ma koliko ludosti napravio u životu - ako je iskren - Bog neće okrenuti glavu od njega. Samo se trebamo ogoliti pred njim, a to je najčešće nama problem - ogoliti sebe!“

Ako osjećamo Mariju kao svoju majku, onda se ne bi trebali bojati ogoljenja pred majkom. Majka je ta koja u djetinjstvu dijete čisti, mijenja, poznaje svaki dio njegova bića, i ništa majci nije skriveno ni sramotno u životu svoga djeteta, ništa ne sablažnjava u životu njezina djeteta, ne sablažnjava se nad ranama, nad njegovom prljavštinom, ona dijete nježno cjeliva, trudeći se zacijeliti mu rane, dati mu najbolji lijek i utjehu.

„Koliko li će više naša majka Marija brinuti za nas,“ ona zna gdje je dijete, ona nas stoga zna upraviti svome Sinu, koji će nam za život pribaviti sve što nam je potrebno, koji ima lijek za sve naše rane i neće ga uskratiti svojoj Majci. Neka vam ovo samo bude poticaj da se djetinjom ljubavlju obraćate u molitvi krunice našoj Nebeskoj majci, koja se ne sablažnjava nad našim ranama, koje grijesima napravimo. Neka vam stoga molitva krunice pomogne da rastete u tako jednoj iskrenoj predanosti majci Božjoj, u iskrenom obraćanju Onoj, koja svojom brigom za djecu Crkve pritječe svakom djetetu u nevolji, poručio je vjernicima vlč. Mijić.

Slavlje je animirao mješoviti župni zbor uz mandolinski sastav pod ravnanjem s. Marijane Cvitanović a tijekom trodnevnice mise su animirali dječji zbor, bend mladih i župni zbor.