Splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić susreo se s novinarima te je predstavio svoju uskrsnu poruku, u utorak 30. ožujka u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu. "Kako nam evanđeoski izvještaji svjedoče, prvoga dana u tjednu, brižne žene, htjedoše Isusovom mrtvom tijelu iskazati doličnu počast. Međutim, iznenadiše se jer grob bijaše ne samo otvoren, već i prazan. Na zbunjujuću dojavu brižnih žena zaputiše se i učenici na grob. Ide Petar, trči Ivan", započinje nadbiskup svoju uskrsnu poruku te nastavlja: "Pozdravljam danas, sve vas, poštovana braćo i sestre, žene i muškarci, djeco i mladi, odrasli i stariji i ljudi dobre volje koji se ovog prvog dana u tjednu pridružujete istom putu žena i učenika u Jeruzalemu. I nas danas itekako zanima ovaj događaj praznog i otvorenog groba Isusa iz Nazareta. Jer svi mi koji smo ušli, prohodali i trčimo ovaj život, uza svu ušutkanost i pokušaj zaborava, ipak u sebi nosimo i ne možemo zaobići bitna i trajna pitanja smisla i sreće, života i smrti. Dovoljno smo svjesni da bi naš život, koliko god bio uspješan, na kraju mogao imati naslov jednog suvremenog romana 'Nesreća uspjeha', ako se naš zemaljski dramatični hod zatvara smrću, grobom i prošlošću. No, iako je preširok i predubok jaz smrti, u dubini svoga bića, s nostalgijom osjećamo, da je nebeska budućnost naša stvarna domovina."

Smrt nije mogla Isusom ovladati jer je on na jedinstven način nadvisio i premostio jaz smrti svojim križem ljubavi, istaknuo je mons. Barišić. "U križu je tako zahvatio ljudski život i povijest svijeta da je poput raskrižja povezao našu stvarnost i usmjerio je nadi uskrsne punine života. Križem ljubavi i događajem uskrsnuća postao je jedinstveni temelj i izvor nade svim križevima i grobovima ljudske povijesti. Konačni val našega života i vremena ne gubi se u provaliji ništavila, već dopire do obale vječnosti - do luke spasenja u kući Oca nebeskoga. Učenik koji to vidje i povjerova, shvatio je: S Kristom uskrslim naš je život 'Sretan uspjeh'".
Nadbiskup je nadalje upozorio da "slavlje Uskrsa nije samo sjećanje na prošlost događaja Kristova uskrsnuća niti tek budućnost našeg uskrsnuća, već dinamična snaga u našem životu i stvarnosti. Zato slaviti Gospodinovo uskrsnuće znači vidjeti stvarnost i biti u njoj na nov način; znači vjerovati i biti na strani dobra i pravde, istine i ljubavi; živjeti i promovirati mir i pomirenje; oslobađati sebe i druge od sebičnosti i mržnje; znači braniti život i svjedočiti smisao života. Uskrsli Krist daje nam snagu i nadu da svi oblici smrti od prezira do nepravde, od mržnje do nasilja, od pronevjere do kriminala, od relativizma do hedonizma, od idola do ovisnosti, mogu biti pobijeđeni. Vjerujemo da čovjek u svom životu može doživjeti snagu uskrsnuća već sada i ovdje: oslobođenje od zatvorenosti i zamrlosti u koju nas mogu zavesti lažne iluzije kratkotrajnog daha i dometa samo do groba. U svjetlu uskrsnog jutra, odsada je naš život radosni napor oslobađanja svjetla i ljepote što nam ga Bog dade po rođenju i krštenju. Po krštenju smo su-ukopani i su-uskrsli s Raspetim i Uskrslim Gospodinom, jer 'Božansko izbija iz dubine našega biti'".
U surječju s društveno-kulturalnim okolnostima koje nas okružuju i kojima smo zahvaćeni mons. Barišić ističe da "događaj Kristova uskrsnuća snagom svoga duha zahvaća, preobražava i nadahnjuje nove odnose u društvu koji se rađaju iz preporođena srca. Nova ljudskost se očituje u solidarnosti i spretnosti pomoći i podijeliti s bližnjima ne samo materijalna dobra, već živjeti i dijeliti s drugima nadu novoga života. Snaga uskrsloga u nama otvara grobove srca i oživljava sve one koje smo mi prekrižili i pokopali. Uskrs daje duh etičnosti i dušu moralnosti u društvenim odnosima života i suživota. Uskrsli, novi čovjek ne povlači se pred poteškoćama, nije obeshrabren neuspjehom. Sposoban je ponovo pokrenuti zaustavljene pogone i proizvodnju, upaliti ugašene peći, otključati lokote s naših zatvorenih radnih mjesta. Jer novi čovjek, uza sve kušnje, vidi osobu ispred profita i stavlja opće dobro iznad sebičnih interesa. To je naš prijevod onog "vidje i povjerova". To znači biti kršćanin, biti novi čovjek. To znači vjerovati u Krista raspetoga i uskrsloga. Jer gospodarska kriza koju svijet i Hrvatska danas proživljavaju nije posljedica suše i prirodnih nepogoda. Ne plašimo se toliko oskudica, izazvanih škrtošću zemlje, već neimaštine i siromaštva koji su rezultat škrtosti, nemoralnosti i sebičnosti ljudskog srca".
Svoju je poruku nadbiskup Barišić završio riječima molitve Uskrslom Gospodinu, da snagu svoga Duha unese u sve nas, naše obitelji i društvo te da Njegova Crkva bude vidljivi znak i trajni svjedok Njegova uskrsnuća; da bude zajednica kršćana - onih koji su vidjeli i povjerovali; da bude otvorena svima i da nikada ne zaboravi čovjeka i potrebne jer je On sam njoj postao svagdanjim - Kruhom života. Budući da ove godine svi kršćani, Istoka i Zapada, istoga dana zajedno slave Uskrs, nadbiskup je zaželio da "ovogodišnja podudarnost kalendara bude što prije ostvarena puninom zajedništva. Uskrs nije ideja, nauka, vijest, već Osoba. Zato uskrsnu radost ne želim izreći samo našim uobičajenim čestitanjem "Sretan Uskrs!", već i radosnim evanđeoskim usklikom istočnih kršćana: Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Aleluja!" Čestitajući svima Uskrs nadbiskup se s predstavnicima medija zadržao u kratkom razgovoru uz sok i kolače.