Obrede Velikoga petka u splitskoj katedrali svetoga Dujma predvodio je 2. travnja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz sudjelovanje više svećenika i u nazočnosti mnoštva vjernika. Nakon prostracije i šutnjom iskazane počasti Kristu umrlom na križu za spas svijeta, uslijedila je služba čitanja i pjevanje Muke po Ivanu, koju je otpjevao mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem kapelnika maestra Šime Marovića. Po drevnom običaju splitske prvostolnice nakon ljubljenja križa uz pjevanje tradicionalne tužaljke "Puče moj" i obreda pričesti, uslijedila je homilija koju je izrekao katedralni župnik don Tomislav Ćubelić. "Veliki petak - dan je spomen-čina Kristove smrti na križu. Isus Krist je mrtav. To je djelo čovjeka. Ne izuzimajmo sebe. Argument opravdanja ne posjedujemo. Htjeli smo ga mrtva. Režirali smo mu smrt. I sada promatramo svoje djelo", započeo je oštro svoju propovijed katedralni župnik.

U homiliji je govorio o dugom - ali i jedinom spasonosnom - putu patnje i boli, kako Isusovog od Betlehema, preko Nazareta i Jeruzalema tako i našeg. "Isus Krist je noseći križ sporo hodao kroz patnju. Gurali su ga, tukli i prisiljavali druge da mu nešto olakšaju, ali križ ne dopušta brzi hod, a padove nudi svaki korak. Ipak, sve je iznio Krist na vrh Kalvarije, jer je motiviran ljubavlju", naglasio je upozorivši da su pogrešne konstrukcije koje vele da je Isusa križ iznenadio ili da je on posljedica konflikta s političko-religioznim-židovskim strukturama ondašnjega svijeta. "Isus Krist je dopustio da se na njemu iskali sva silina zla i sva povijesna mržnja iz čiste ljubavi prema Bogu i čovjeku". Na pomalo provokativno pitanje: Zašto Isusa Krista uporno 'vraćamo' kroz patnju? - propovjednik odgovara da je razlog u činjenici što "Isus ne dopušta krivotvoriti život, istinu, Boga, čovjeka, odgoj, etiku, moral; što ne dopušta falsificirati siromahe, patnike, bolesne, nemoćne, nezaposlene, otpuštene s posla; što ne dopušta uspavanost i ravnodušnost...Razlog je što Krist spašava čovjeka ljubavlju preko križa. Ne šaljimo u arhiv križ Krista iz suvremene civilizacije. Križ je Kristov identitet oblikovan krvlju i ljubavlju samoga Bogo-čovjeka." Govoreći o dramatičnoj blizini smrti i života, koja sabire cijeli život i stavlja čovjeka na iskušenje i realnost upozorio je da ona pokazuje na koga se čovjek kroz život oslanjao, u koga vjerovao, zašto je živio i čime je hranio smisao ili besmisao. Teška je dionica čovjekov život i treba ju prijeći i to s križem kroz kalvarijske vijuge, kojih je ovaj svijet i naš život pun, istaknuo je Ćubelić dodavši da je čovjekovoj zloći jedino Bog dorastao te da put istine ne može biti drukčiji od sudbine onoga tko svjedoči istinu - Isusa Krista. Ćubelić se na kraju pita: gdje je čovjek vjere u Kristovoj patnji onda i danas? - te ustvrđuje da su na križnom putu i pod križem rijetki suputnici i supatnici s Kristom. Na Kristovom križnom putu, najmanje se oglašavaju ljudi koji su mu vjerovali. Tako i mi suvremeni kršćani dok Krist skida hipoteku zla s čovjeka i povijesti, mi bježimo, spretno, brzo, vješto ili pak kasnimo. Vremena se mijenjaju, ali ne i Isus Krist i njegova ljubav. Uporno i na svakom koraku i prostoru Krista prate suci, tužitelji, odvjetnici, krivotvoritelji povijesti i istine, prevaranti društva, naroda i Crkve, trgovci savjesti, strukture moći i njihovi slijepi poslušnici i plaćeni grobari,€¦Oni nikad ne kasne, progone ga u stopu, naglasio je katedralni župnik zaključivši: "Čovjeka vjere to bi trebalo uznemiriti do mjere da se uključi u oblikovanje života po Kristu svojim svjedočanstvom jer bez svjedočanstva Krist, ipak, hoda osamljen. U patnji i smrti na križu na koji te odvela ljubav, te u praznom grobu iz kojega uskrsnu uvjerljivo je da čovjek ima razlog opstanka i smisla".

Po završetku propovijedi po katedralnom običaju, vjernici su izišli na trg sa sjeverne strane katedrale, a pridružili su im se i vjernici koji su došli iz drugih gradskih crkava. Nadbiskup je izložio Presveto u pokaznicu te je uslijedio ophod po Peripteru katedrale, gdje je udijelio blagoslov gradu i nadbiskupiji.