„Draga braćo i sestre! Bog iz ljubavi prema nama čovjekom posta, radi nas i radi našega spasenja. Svaka radost iznenađuje, a ovo je iznenađenje nad svim iznenađenjima, ostajemo zatečeni i bez riječi, ostajemo maleni, ali rastemo u susretu s Njim. Želio bih da ovo bogatstvo punine života betlehemskog Djeteta pronađe mjesto u našim odnosima i životima“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić predvodeći u splitskoj katedrali sv. Dujma svečano božićno euharistijsko slavlje. U koncelebraciji su bili katedralni župnik don Tomislav Ćubelić, don Marko Ćubelić i don Ante Mateljan. Misno slavlje svojim je pjevanjem uzveličao katedralni zbor pod ravnanjem mo. don Šime Marovića uz orguljašku pratnju mo. don Ivana Urlića. Oltarski stol posluživao je đakon don Nikola Šakić.

„U božićnoj noći rasvijetljenom čudesnim svjetlom, nebeski glasnik objavi preplašenim betlehemskim pastirima: 'Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se rodio Spasitelj – Krist, Gospodin' (Usp. Lk 2, 10-11). I nas danas sustiže ova radosna vijest koja odjekuje u našim srcima na liturgijskim slavljima širom Domovine i svijeta: 'Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu' (Heb 1, 1-2). Najavljeni znak – maleno Dijete, kojega pastiri nalaze na periferiji u štali, položeno u jasle na slami, po kome je sve stvoreno, jest odsjaj slave Božje. Vječni Božji Logos, čovjekom posta“, rekao je nadbiskup Barišić u uvodnom dijelu homilije.

Cijelu nadbiskupovu homiliju možete pročitati ovdje.

Govoreći o Božjoj ljubavi prema čovjeku koja se posebno očituje u rođenju betlehemskog Djeteta, mons. Barišić je naglasio kako Bog postaje čovjekom kako bi i čovjek postao čovjekom. „Božić je zaštita ljudskog dostojanstva. Rodio se na periferiji u tami noći, položen u jaslice na slami, da zaštiti dostojanstvo čovjeka od početka do zadnjeg daha ljudskog života“, ustvrdio je Nadbiskup, dodavši kako betlehemsko Dijete štiti naše dostojanstvo bez obzira na uloge, sposobnosti, zdravlje i dob.

„Još više, s Božićem smo božanski veliki. Doista, u malenom božanskom djetetu, ljudskom rodu koji je u tami hodio, zasja Spasitelj 'svjetlo koje u tami svijetli i tama ga ne obuze' (Usp. Iv 1, 5)“, nastavio je mons. Barišić.

Govoreći o potrebi darivanja našega srca Djetetu u štalici, istaknuo je kako smo svjesni da je naše srce često hladno, tvrdo i kruto, dodavši kako to ipak ne plaši Gospodina da nam iziđe u susret. „Betlehemsko Dijete slamu našega srca: zamrle ideale, usahle nade, uvenula obećanja - oživljava, osvježava, budi. Nevino, maleno Dijete udaljava od nas sve oblike nasilja. Ne osiromašuje nego nas obogaćuje! Ne ponižava nego nas uzvisuje! Širi malene ruke da otvori i naše ruke i naše srce. Ništa ne oduzima, a sve daje – sebe samoga. I danas, rađajući se na oltaru u otajstvu euharistije, želi nam se potpuno darovati u naše ruke, rasvijetliti naše tame i učiniti nas svjedocima svjetla“, pojasnio je.

Osvrćući se na radost Božića koju najsnažnije doživljavamo u obitelji, nadbiskup Barišić je kazao kako je „povezanost članova obitelji duboko usađena u ljudsko biće, pa i onda kada je obiteljski život zahvaćen sivilom i opterećen poteškoćama“.

U nastavku homilije, mons. Barišić je upozorio kako današnje društvene promjene najviše pogađaju osobe treće životne dobi jer društvo koje je utemeljeno na profitu vrednuje samo sposobne i korisne. Suprotstavljajući takvom razmišljanju svjetlo betlehemskog Djeteta, Nadbiskup je istaknuo: „Papa Franjo, govoreći o čudesnom svjetlu božićnih jaslica, reče: 'Rođenjem u jaslama sâm Bog pokreće jedinu istinsku revoluciju koja daje nadu i dostojanstvo obespravljenima i marginaliziranima: revolucija je to ljubavi, revolucija nježnosti. Isus iz jaslica krotko, ali u isti mah snažno poziva na dijeljenje koje vodi prema humanijem i bratskijem svijetu u kojem nitko nije isključen ili marginaliziran' (Admirabile Signum, br. 6.). Doista, braćo i sestre, u betlehemskom Djetetu darovan nam je put svjetla i istine života za sve periferije i tame pojedinca i obitelji, društva i svijeta. Samo istinsko svjetlo može dati dostojanstvo našim periferijama i rasvijetliti naše tmine jer lažna svjetla brzo se gase, prestaju i opet ustupaju mjesto tami. Božićno 'svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze' (Iv 1, 5)“.

Zaključujući, poželio je vjernicima da ih „betlehemsko Dijete svojim rođenjem učini svjedocima božićne radosti kako bi postali svjetlo svijeta svojim svakodnevnim djelima“.