Prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić održao je u četvrtak 12. ožujka u pastoralnom centru Sv. Ivana Pavla II. u Trogiru tribinu o životu i djelu sv. Jeronima u povodu 1600 godina od njegove smrti.

Obljetnica se obilježava ove godine i to je bila prilika da se vjernici te trogirske župe pobliže upoznaju s velikim crkvenim naučiteljem, za što je don Ivan, kao voditelj novoosnovanog Centra za istraživanje djela i misli sv. Jeronima – Hieronymianum, bio najbolji izbor.

Osim što je zaštitnik Splitsko-dalmatinske županije, sv. Jeronim zaštitnik je i tri franjevačke provincije koje djeluju u Dalmaciji, istaknuo je dr. Bodorožić. Ne znamo sa sigurnošću gdje se točno nalazilo mjesto Stridon, ali iz njegovih spisa znamo da se nalazilo u tadašnjoj rimskoj provinciji Dalmaciji. S pravom se možemo ponositi jednim od najvećih tumača Svetoga pisma. Nije najvažnije znati gdje se rodio, mnogo je bitnije da je on svjestan svog duhovnog identiteta. On je ponosan na ono što on jest i to se ne boji reći. Na jednom mjestu govori kako je ponosan što je kršćanin, da je rođen od katoličkih roditelja te da na svome čelu nosi zastavu Križa, rekao je predavač.

„Zamislite te snage! On nije bio uskogrudan čovjek, bio je rimski građanin. Nikad nije gradio neke uskogrudne navike. Prvenstveno je bio ponosan da je kršćanin. Upravo to je bitno i nama danas, ponosni smo na svoj hrvatski narod, ali nadasve i na svoju katoličku vjeru.“

Nije uvijek sv. Jeronim čitao i izučavao samo Sveto pismo, čitao je i Cicerona, ali nakon jednog sna ili viđenja, daje zavjet da će se odreći svih poganskih autora. Od tada pa do svoje smrti posvetio je svoj život isključivo Bibliji. Kako je znao grčki i hebrejski, papa Damas ga uzima kao svog tajnika i daje mu zadatak da prevede Bibliju na latinski. To je onaj prijevod koji mi danas nazivamo Vulgata. Vrijednost tog prijevoda je i u tome što je sv. Jeronim shvatio da se prijevod Starog zavjeta ne može raditi iz grčkog prijevoda, nego da treba ići na izvor te ga prevoditi iz originala koji je napisan na hebrejskom i aramejskom.

Kako je bio srčan čovjek, nije mogao pretrpjeti kada je netko krivo naučavao te se nikada nije kajao kada bi govorio protiv takvih jer je znao da to čini da zaštiti Božju stvar. Nikada nije dopuštao kriva naučavanja. U pustinju je išao kako bi okajavao svoje grijehe. Zapravo cijeli njegov život bio je jedna velika korizma – vrijeme odricanja, posta i kajanja, istaknuo je predavač.

Nakon predavanja dr. Bodrožića, uslijedila su pitanja vjernika koji su željeli saznati još više o tom velikom svecu.