Sv. Leopolda, zaštitnika Dubrovačko-neretvanske županije, župa Vid proslavlja kao suzaštitnika. U utorak 12. svibnja misno slavlje u Prudu na vanjskom oltaru iza crkve sv. Ivana Krstitelja predvodio je župnik don Mile Čalo, ovoga puta bez procesije. Misnom slavlju nazočili su i predstavnici gradske vlasti, a slavlje je pjesmom obogatio župni zbor kojim ravna Anita Cuca Bebić.

Govoreći u homiliji o veličini sv. Leopolda, župnik je rekao: „'Vratite se bit ćemo prijatelji' - ovim riječima je svećenik o. Leopold završavao svoje velike obraćeničke ispovijedi u siromašnoj prostoriji prepunoj milosti, dobrote i blagosti. Nitko nije ostajao ravnodušan na milinu i dobrotu koje su ga resile. Bio je toliko uronjen u Kristovu dobrotu koju je neumorno dijelio u ispovjedaonici. U svakom čovjeku koji se iskreno kajao gledao je novog, zdravog, blagoslovljenog čovjeka – po mjeri Isusa Krista“.

„Ovih dana mogli smo se pročistiti ili ispuniti zlim mislima te biti opsjednuti svime što je loše u strukturama društva. Iza nekih ljudi često stoji jedna životna situacija u kojoj se velika briga pretvorila u zlokobni karcinom izmišljotina i laži. Zdravlje smo pretvorili u pravu religiju, postalo je oltar gdje se molimo za dug život. No, bolesno društvo otvorilo je proces za dobru životnu kemoterapiju, kako bi se spalilo sve što je loše te kako bi nastalo novo zdravo ljudsko tkivo vjere“, naglasio je.

„Svaki sakrament potpune iskrene ispovijedi u kojoj se ništa ne prešućuje novo je rađanje, novi početak smirenog života koji je plodan blagoslovima i srećom. Nažalost, ima i onih koji imaju svoje privatne sakramente, no oni ne nose ništa doli lažno opravdanje velike nevjere. Njihov privatni Bog nema snagu oproštenja jer u laži je prisutno samo opravdanje bez kajanja. Zanemarena duša izražava se i na tjelesnom zdravlju, iz nezdrave duše često započinje malo, svakodnevno, a kasnije i veće tjelesno propadanje“, istaknuo je don Mile.

„Leopold je bio divni liječnik ljudske duše, onaj koji je pronicavošću osvjetljavao i najcrnje kutke ljudske duše i dovodio ih Bogu. Dijeliti živoga Krista, liječnika duše i tijela, najveće je poslanje svakog svećenika, a to je sv. Leopold itekako znao. Zato je i bio spreman na svako odricanje pa i na dugotrajno sjedenje u salonu uljudnosti, kako je nazivao ispovjedaonicu. Nažalost i on nije bio pošteđen tipično ljudskoga i svećeničkoga; mnogi su ga ignorirali, stavljali po strani i šikanirali. Neka i nas njegov primjer dotakne da možemo poput njega biti skromni, ponizni, jednostavni i vjerni svome Gospodinu“, zaključio je propovjednik.