U povijesnoj crkvici Sv. Jere (Jeronima) u Miševcu u župi Sv. Jakova apostola na Čiovu u Trogiru, proslavljen je 30. rujna 2020. blagdan i 1600. obljetnica smrti sv. Jeronima. Svečano misno slavlje predvodio je don Dražen Balić, a propovijedao je fra Matija Matošević uz animaciju crkvenih pučkih pjevača iz župe u nazočnosti štovatelja iz župe i okolnih župa trogirskog dekanata. Većina vjernika je bila na otvorenom prostoru ispred crkvice u masliniku, zbog mjera predostrožnosti korona virusa.

U homiliji fra Matija je napomenuo da danas slavimo blagdan sv. Jeronima, zaštitnika Dalmacije i Europe. Upravo se danas navršilo 1600 godina od njegove smrti. Podsjetio je na životni tijek sv. Jeronima. Rođen je 340. godine u Stridonu koji se smjestio negdje na granici tadašnje Dalmacije i Panonije. Bio je nadareno dijete, kojeg bogati roditelji šalju u Rim na studije. Upisuje studij retorike i filozofije i završava ga. Živio je raskalašeno i više opušteno. Kada ga je zadesila teška bolest, tada je počeo razmišljati kako spasiti dušu. To ga je navelo na obraćenje da se pripremi za krštenje. Kršten je 366. godine. Trebalo mu je 26 godina da progleda, kako bi se krstio i počeo živjeti kršćanskim životom. Kad je ozdravio započeo je novi kršćanski život. Prolazi preko grada Triera, gdje se susreće s pustinjacima i odlučio je da će nastaviti živjeti kao pustinjak. U pustinji se povlači u špilju, gdje uči hebrejski i prevodi sa izvornika Stari zavjet, utvrđuje grčki te prevodi Novi zavjet, tj. cijelu Bibliju na latinski jezik. Za to vrijeme potpuno se predaje Kristu. Iz pustinje polazi za Antiohiju, gdje ga je mjesni biskup zaredio za svećenika. Dao mu je slobodu kretanja i monaški život, kako bi se posvetio prevođenju Biblije. Trebalo mu je 15 godina da je prevede. Piše komentare na biblijske tekstove. Napisao je 154 poslanice koje govore o onom vremenu u kojem je živio i djelovao. U jednoj od poslanica ističe misao: „Tko ne poznaje Sveto pismo ne može poznavati ni Isusa Krista“, koja uvijek, pa i danas ima svoju težinu. Svjestan svoje teške naravi, znao se moliti: "Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac"! Spominje se jedna anegdota: dok je prevodio Bibliju u pustinjačkoj špilji, došuljao mu se lav koji je imao trn u šapi. Usudio se bez straha uz Božju pomoć, izvaditi mu trn. Sprijateljio se s njim tako da mu je spavao ispod nogu. Preko Carigrada dolazi u Rim i postaje tajnikom pape Damaza. Umire 420. godine u Betlehemu, a posmrtni ostaci preneseni su u Rim i sahranjeni u bazilici Sv. Marije Velike.

Propovjednik ističe da je svojom riječju ujedinio Europu. Prikazuje ga se sa knjigom i olovkom u ruci. Borio se riječju i olovkom - perom protiv krivovjerja, kako bi Isusa Krista približio liberalnoj braći, učvrstio im vjeru na putu spasenja. Pokazuje nam da se svetost ne rađa, nego u dubokoj vjeri i molitvi postiže. Diljem Europe i Hrvatske mnoge crkve su mu posvećene. U Rimu imamo Papinski Hrvatski zavod koji je posvećen sv. Jeronimu. Neka nam sv. Jeronim bude poticaj da živimo vjeru, koju nam približava kroz riječ Svetog pisma kojom progovara Isus Krist. Potom, da nam približi Krista, kako bi ga živjeli i osjetili Njegovu radost i sreću života. Neka nam bude putokaz, kako bi nas Krist čuvao na našem životnom putu - zaključio je fra Matija.

Pri kraju sv. mise zahvalio je don Draženu na predvođenju misnog slavlja, kao i svima koji su na bilo koji način uveličali ovaj blagdan na području cijelog dekanata.