Pored kapele sv. Luke evanđeliste na Baćini, u nedjelju 18. listopada, misno slavlje predslavio je župnik Desana i Rogotina don Ivica Barišić, u koncelebraciji župnika župe Baćina i Plina - Stablina fra Kristijana Perkovića. Na misi su pjevali pučki pjevači župe Rogotin.

Osvrnuvši se na vrijeme Isusova života na zemlji,don Ivica je u homiliji rekao kako je i u vrijeme Isusova života na zemlji, kao i u našem vremenu bilo nepravednih zakona, mita, korupcije i slično. Ako nema ispravnog odnosa prema zemaljskim stvarnostima koje vidimo, ne može se imati ni prema nebeskim, koje ne vidimo, naglasio je. Obzirom da je misijska nedjelja, zapitao se, jesmo li ponosni kršćani, zar nas ne bi trebalo veseliti što je naša vjera bila nositelj kulture. Zbog ljudske pohlepe, praznog srca, čovjek želi gospodariti sobom i svijetom, ne misli - da on nije gospodar ničega pa ni svoga života. Pri tom se prisjetio riječi oca Ante Gabrića - život dobiva smisao u služenju tamo gdje živim i radim. To znači dati Isusa drugima.

„Bez Boga,sve je u neredu, ne ide na bolje, bez obzira na napredak u tehnici i znanosti, gledamo to svaki dan!“ Ne vrijede zakoni za sve isto, naglasio je, pojasnivši između ostaloga, kako bi se domoljubna i nacionalna svijest trebala pokazivati i odražavati u poštenju, a ne busanjem u prsa. Farizeji su jedno govorili, drugo živjeli. Isus je prema njima uvijek bio kritičan, sve su po propisima činili a nisu imali srca za drugoga. Na svijetu ima samo jedan uspjeh - nakon ovoga života, živjeti s Isusom. Ima i samo jedan neuspjeh - ako nakon ovoga života budem vječno osuđen u paklu“, naglasio je don Ivica, poručivši: „Neka nam najvažnije u životu bude - Bog i duša, najljepši detalj - osmjeh, najveće bogatstvo - vjera, najveća snaga - ljubav a najvažnije oružje - molitva!“

Sveci su odskakali od drugih ljudi po načinu svoga življenja. Uvijek su bili čudaci za ovaj svijet. Sveti Luka po zanimanju je bio liječnik. Rodio se u Antiohiji od poganskih roditelja. Skroman i čedan, nikada nije isticao sebe i svoje zasluge. Upoznavši se sa svetim Pavlom došao je do kršćanske vjere i zbog toga mnogo pretrpio. Izgubio je na ugledu i časti kao vrhunski doktor i izgubio mnogo pacijenata, jer pogani nisu htjeli da ih liječi neki kršćanski liječnik. Odrekao se liječničke službe i posvetio propovijedanju evanđelja - Bog ga je pozvao da liječi duše i ničega se nije bojao. Pogani su ga mrzli, a samo je činio dobro. Zbog širenja kršćanske vjere objesili su ga na maslinovo drvo u 84. g. života.

„Nijedan svetac, na zemlji, nije primio neku veliku nagradu ali Bog ih je nagradio na nebu. Ni mi, ne očekujmo neku veliku nagradu ovdje, ovdje se sije, a u nebu je žetva!“ Neka nas zagovor svetog Luke prati i čuva da nikada ne izgubimo vjeru u nagradu gore - koja nikada neće proći. Neka našim životima Bog bude kormilar. Znajmo i mi kao sveti Luka prepustit se Božjoj volji, da nam srce bude ispunjeno ljubavlju i dobrotom, da se naš korijen vjere nikad ne osuši, da i mi jednog dana položimo kod Boga najteži ispit - životni ispit, kojeg polažemo svaki dan.

Crkva sv. Luke, kao i župna crkva sv. Jurja mučenika na Baćini, naredne godine slave 400 godina od svog prvog spomena, kazao je na kraju misnog slavlja župnik fra Kristijan, te zahvalio svima koji su pridonijeli uređenju okoliša i pristupa crkvi. Pojasnio je, kako se crkvica nalazi na svetom mjestu, među kojima su ostaci i drugih kultura i religija, plemena i naroda, onih koji su vjerovali u nešto, klanjali se. Mi smo samo generacija u prolazu,i blagoslov je, ako već jesmo u snazi i mogućnosti, da učinimo boljim mjesto koje smo zatekli. Danas smo svi nekako u jednom neobičnom vremenu, na svoju psihu smo počeli udarati zbog svih događanja oko nas, naglasio je fra Kristijan i pozvao vjernike da mole zagovor za zdravlje svetoga Luku.