Grad Split

Poluotok na kojem je nastao i razvio se grad Split bio je naseljen već u vrijeme neolita, o čemu govore pronađeni ostaci materijalne kulture. I prije izgradnje Dioklecijanove palače oko 300. godine poslije Krista na području Splita postojalo je naselje zvano Aspalathos, po kojemu je Split dobio ime. Kršćanstvo je već za vrijeme prvog rezidencijalnog salonitanskog biskupa Dujma na području današnjega grada pustilo duboke korijene. O tome govore starokršćanski grobovi pronađeni na raznim mjestima, kao i starokršćanske crkve i bazilikalni sklop iz 4. stoljeća kod stare zgrade vodovoda, na početku današnje ulice Domovinskog rata. 

Dolaskom Hrvata u 7. stoljeću Split je postao novo sjedište stare salonitanske biskupije. Dioklecijanov mauzolej postao je kršćanska katedrala i to je ostao sve do danas. Sve do 17. stoljeća Split je imao samo jednu župu. Grad je kroz dugo stoljeća obuhvaćao samo Dioklecijanovu palaču, da bi se poslije nestanka turske opasnosti polovicom 17. stoljeća počeo jače  širiti i na prigradska naselja: Varoš, Dobri, Lučac i Manuš. Svakako, najveći rast u svojoj dugoj povijesti Split je doživio u drugoj polovici 20. stoljeća. Od tri splitske župe prije Drugog svjetskog rata, Split je pred kraj 20. stoljeća imao 25 župa.

Napominjemo da sve splitske župe imaju zajedničko gradsko groblje Lovrinac, koje je  otvoreno 15. travnja 1928. godine, a ime Lovrinac dobilo je po obližnjoj crkvi Sv. Lovre. Posebice iz župa na gradskoj periferiji, koje su se naselile u novije vrijeme, mnogi svoje pokojne odvoze u njihova rodna sela. Prije izgradnje groblja na Lovrincu gradsko groblje bilo je na Sustjepanu, koje je 1958. godine bilo zatvoreno i pretvoreno u gradski park, a kosti iz grobova do 1962. godine trebalo je prenijeti na groblje Lovrinac.