Splitsko-makarski nadbiskupi
Predraga braćo i sestre!
1. Okuplja nas radost Božića, nâs, naše obitelji i župne zajednice. Radost je to zajedništva koja nas povezuje prije svega s braćom i sestrama u vjeri, u Domovini i svijetu. Božićna radost otvara nas i svim ljudima, svim kulturama i religijama, svakomu čovjeku, jer Bog nas pohodi u čovještvu. U svojoj neizmjernoj ljubavi Bog nam se približi, čovjekom posta! Za čovjeka nema radosnije vijesti. Radost te vijesti o Božjoj ljubavi, konkretnoj u čovjeku utjelovljenoj ljubavi nije mogla oslabiti ni dokinuti ni politička trgovina vezana uz popis stanovništva koji je provodila rimska vlast. Vjerujemo da to neće učiniti ni u ove naše dane pune trke po trgovinama i nabijene izbornom utrkom po trgovima.
Božić je naša radost. Božji Sin se rodio da radost naša bude potpuna (Iv 15, 11). Božić je život naš. On je došao da život imamo, u izobilju da ga imamo (Iv 10, 10).
2. Živimo u svijetu trgovine i politike, u svijetu trgovačkih i tržišnih odnosa i s njima povezanih političkih interesa. Dakako, tržište i politička vlast važni su čimbenici u životu pojedinca i obitelji, naroda i društva. Međutim, ako u našim stavovima i programima, kriterijima i vrednotama, nema mjesta za Otajstvo, Otajstvo Božića, stalna je i neizbježna opasnost da se od trgovine i politike napravi idole i mjerilo vrednovanja i samoga čovjeka.
Sve je veća opasnost ugroženosti čovjeka i čovječanstva, posebice od pokušaja da se čovjeka učini robotom, vjernim slugom gospodara tržišta, radnikom bez predaha, čak i nedjeljom. Na tržištu nametnutog konsumizma i zamamnog hedonizma, olako se postaje ovisnik. I robot i rob! U takvom trgovačkom mentalitetu ne ostaje se samo na stvarima. Nerijetko se trguje i s vrednotama, pa i životima, osobnim i obiteljskim. Tamo gdje se uvijek s nečim trguje i gdje je sve trgovina, nikakvo čudo što dolazi do (ne)organizirane trgovine i ljudima. To se neće moći ukloniti ako vlast jest i postane idol i božanstvo, ako nema dovoljno pozornosti i vremena za čovjeka, ako ga nezaštićena prepušta nemilosrdnom tržištu i samo svojim interesima. Tu se sigurno za čovjeka više nema vremena. On je trajno na tržištu, trgovima i u trgovini, i nedjeljom! U takvoj sprezi tržišta i politike nema dovoljno ni mjesta za čovjeka: ni radnoga mjesta, ni krova nad glavom. O tome nam zorno svjedoči i događaj rođenja božanskog Djeteta u betlehemskoj noći: I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu (Lk 2, 6-7). Doista, gdje je idolatrijsko tržište stalno otvoreno, pa i nedjeljom, a zatvoreno Otajstvu neba, čovjek je ugrožen.
3. Htjeli bismo se danas sjetiti jedne dobre vijesti koja nas je, pred kratko vrijeme, sve obradovala. U splitskom rodilištu i u nekim drugim našim mjestima dogodio se iznenađujuće veći broj novorođene djece. Ne znam hoće li nas takva vijest trajno iznenađivati?! Novorođena djeca ušla su u naše društvo, u dom naših društvenih odnosa. Što ih je dočekalo? U što su povijeni? Gdje su položeni? Jesu li to visoke cijene, zaduženost, nedostatak odjeće, hrane, lijekova, nezaposlenost roditelja, mala primanja? Jeli to možda virus veza, koverti, snalaženja, kršenja propisa, prikrivanja, nepovjerenja u osobe i institucije? Nije li to, što nije rijetkost, život bez brata i sestre, osiromašeni odnosi bez djeda i bake? Ili, što je još gore, neprihvaćenost i nasilje, fizičko i psihičko, pa i u svojoj obitelji? Nisu li položeni, nije li ih dočekao, i to bi bilo najgore, mentalitet sveprisutne trgovine i loše pronatalitetne i obiteljske politike, majka koja je trebala odmah i to i nedjeljom raditi samo da ne bi izgubila radno mjesto, ako ga već nije izgubila, dok je nosila svoje čedo u utrobi?
Osjećamo da u nama žive i na svoj se način udomljuju svi ti i slični poremećeni odnosi u koje se, nažalost, polažu i povijaju novorođeni životi. Osjećamo i priznajemo u dubini srca da nas spomenuti poremećaji udaljavaju ne samo jedne od drugih, nego i od nas samih. Više to nismo mi, jer su nam narav i poziv posve drugi. Premda te pojave u nama i oko nas ne mogu dokinuti našu otvorenost drugima i Bogu, ipak one stvaraju opasno ozračje koje ih može itekako narušiti, stvoriti od nas dekadentne ljude s dekadentnom civilizacijom i njoj primjerenim «humanizmom». Bog doista želi biti ponosan na čovjeka. Čovjek je lice – slika Božjeg otajstva.
4. Čudo Božje ljubavi itekako nam je (bilo) potrebno u takvim okolnostima. Sin Božji i Spasitelj postade i postaje čovjekom radi nas i radi našega spasenja. On, središte života i povijesti, postaje dionikom našega maloga ljudskoga života i obične ljudske povijesti. Radosna vijest Božića najveća je od svih vijesti o novorođenomu životu. Radosna je, jer betlehemsko Dijete omogućava sve druge dobre vijesti, Ono nije podložno nikakvomu virusu zaraze. Štoviše, to Dijete nam je jedini spasonosni lijek božanskog života.
Stojimo pred Otajstvom Božića! U blizini smo Njegove ljubavi. Liturgija je danas, na svoj način, sveta zemlja Njegova rođenja, a euharistijsko nedjeljno slavlje je sveto vrijeme susreta božanskog Spasitelja s nama i našega s Njime. Slavimo Božić u godini posvećenoj Euharistiji, trajnom Božiću. U Euharistiji je prisutan utjelovljeni Bog, Emanuel, Bog s nama, među nama i u nama. Zato, nedjelja nije tek dan (is)praznoga odmora, već dan radosnog susreta s Gospodinom, koji je srce nedjelje. Euharistija čini nedjelju danom radosti i zajedništva, danom gozbe. Zar u slavlju ne kličemo: Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu!? Euharistija čini nedjelju danom mira i pomirenja, danom opraštanja i pozivanja na opraštanje. Zar u slavlju nismo pozvani: Pružite mir jedni drugima!? Euharistija nas nepobitno odgaja za kulturu solidarnosti, dijeljenja, darivanja, dijaloga. Po njoj nedjelja ne može biti kraj, nego početak novosti. Ona je jednostavno Dan Gospodnji za čovjeka.
5. Kristovo rođenje, koje slavimo i prihvaćamo u Euharistiji, izvor je i uzor novoga, kristovskoga, kršćanskoga ponašanja. Po Euharistiji, koja je model za nove odnose i u trgovini i tržištu, u politici i vlasti, čovjek se može oslobađati i osloboditi poremećenih odnosa i postati svima bližnji. Može nadilaziti i nadići mentalitet sebičnosti i podjela, otvarati se i stvarati povjerenje i zajedništvo. Euharistija nije samo čimbenik i izraz zajedništva u Crkvi, nego i najveći projekt solidarnosti društva i čitavoga ljudskog roda. Kako se danas ne sjetiti svih onih koji su se udaljili od nedjeljnog misnog slavlja pa i onih koji to slavlje ne vide kao dar i potrebu svoga srca, nego samo kao tradicionalnu obvezu i izvanjsku zapovijed. Braćo i sestre, Euharistija obnavlja u našem životu Kristovo obilježje darivanja u ljubavi. Po njemu smo istinski i vjerodostojni slavitelji euharistije. Euharistija nas čini sposobnima susresti Krista u bližnjima i potrebnima, pa i u nevjernicima. Štoviše, sam Krist djeluje u nama pričesnicima. On, koji reče: Ovo činite meni na spomen, isto tako reče: Sve što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste. Doista je nemoguće slaviti Božić bez Krista, bez Euharistije, bez sebedarja.
6. Božansko Dijete, u svjetlu radosne novosti, Tebe, Bogo-čovjeka, želimo prihvatiti i uvesti u dom svih naših tržišnih i političkih, kulturnih i društvenih odnosa. Htjeli bismo povjerovati da među nama, u našem društvu, može biti dovoljno mjesta, radnog i stambenog, za dostojan život svakog čovjeka. Htjeli bismo povjerovati da za veliki broj nezaposlenih može biti više onih, koji će radi čovjeka, otvarati nova radna mjesta, da bi se, osobito mladi, mogli aktivno uključiti u izgradnju humanijeg društva, da bi mogli prije osnovati svoju obitelj i biti otvoreni daru života. Htjeli bismo se, u svjetlu radosne vijesti Božićnog Otajstva, obradovati dobroj vijesti novorođenih života, koji će biti povijeni i položeni u mekše odnose toplije sredine. Betlehemsko Dijete, u svjetlu radosne vijesti Tvoga rođenja, htjeli bismo povjerovati da će, za svakog čovjeka, uvijek biti dovoljno vremena za mir i odmor. Htjeli bismo povjerovati da će nedjelja biti slobodna i poštivana, u duhu kršćanske kulture, kao dan čovjeka i Dan Gospodnji.
Braćo i sestre, neka se betlehemsko Dijete, Riječ koja je tijelom postala, koja je iz ljubavi došla u ovaj svijet i po ljubavi postala čovjekom, trajno nastani i prebiva među nama. Neka upravlja našim srcima, vodi naše korake i blagoslovi sve dane Nove 2005. godine.
Sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu želi vam,
vaš brat,
† Marin, nadbiskup
