Splitsko-makarski nadbiskupi
Poštovana braćo i sestre!
Nedjelja Dobroga Pastira dolazi nam između dva važna povijesna i milosna događaja: proglašenja blaženim Sluge Božjega pape Ivana Pavla II. i skorog radosnog dolaska Petra naših dana, pape Benedikta XVI. Na svoj način Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. snažni su i vidljivi stupovi, miljokazi na putu onoga koji je Vrata Boga čovjeku i čovjeka Bogu. (Usp. Iv 10, 7).
1. Dobri Pastir dolazi potražiti svoje, izgubljene. Iako nas naši putovi uvijek ne vode do Njega, ipak on sam zna potražiti i sustići nas, štoviše, pokucati na vrata našega srca. Odgovarajući na Kristov poziv svećeničkog ili redovničkog zvanja, otvaramo mu svoja srca da Njegova ljubav bude prisutna u našem pogledu, riječima i djelima prema svima, a osobito prema mladima koji su budućnost naše Crkve i društva. Za svećenika nema veće radosti od ove: služiti Kristu s ljubavlju u slobodi srca i biti vidljivi znak Dobroga Pastira. I nema većega dobra koje bismo mogli predložiti mladima od puta koji otvara vrata Kristu.
Mladost je razdoblje traženja i rasta u ljubavi i slobodi. Živeći među mladima i za mlade, očitujemo svoju raspoloživost da s njima na putu traženja, dijelimo zajedničku odgovornost i radost koja izvire iz ljubavi Dobroga Pastira. Različiti su putovi ostvarenja temeljnoga poziva biti čovjek. Krist "potpuno otkriva čovjeka njemu samome i objavljuje mu njegov uzvišeni poziv" (GS, 22). Slijediti Krista znači pronaći ono zvanje u kojemu ostvarujemo sebe i svoje vlastito dostojanstvo.
2. Isus i danas poziva tolike mladiće i djevojke da ga izbliza slijede. Naša budna i zauzeta ljubav znat će uvijek prepoznati i pratiti mlade osobe na čija vrata kuca on, Dobri Pastir. Štoviše, oni će u svojoj nesigurnosti tražiti savjet od nas, svjedoka ljubavi Pastira. Odgovor će prepoznavati u našem svećeničkom ili redovničkom životu: u našemu žaru i našoj radosti življenja.
Dobri Pastir poziva nas - svećenike, redovnike, redovnice da budemo bliski prema svima, a osobito prema onima koji traže naš savjet na putu duhovnog zvanja. Briga za zvanja je zajednička odgovornost svih u Crkvi, a poglavito nas koji smo rekli "evo me, Gospodine". U mladima susrećemo buduće očeve, majke, dionike tolikih životnih izbora, a među njima svakako i glasnike najvećeg poziva na život vječni u Bogu. U svojoj zauzetoj ljubavi znat ćemo pomoći mladima u njihovom traženju, ostavljajući uvijek potpunu slobodu njihovu izboru. Krist i danas često iznenađuje, jer se svećenička i redovnička zvanja ne rađaju uvijek u poticajnom vjerničkom ozračju, već Duh Božji djeluje u sredinama koje su na prvi pogled najmanje prikladne otvoriti mu vrata svoga srca.
3. Sveti otac papa Benedikt XVI. u svojoj ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan molitve za zvanja, navodeći riječi Sluge Božjega Ivana Pavla II., kaže: "Gospodin neizostavno poziva, u svim razdobljima života, (…) a Crkva »je pozvana čuvati taj dar poziva, cijeniti ga i njegovati: ona je odgovorna za rađanje i sazrijevanje svećeničkih i redovničkih zvanja« (Pastores dabo vobis, 41). Zato je važno hrabriti i podupirati one koji pokazuju jasne znakove poziva na svećeništvo i redovništvo, "da osjete toplinu čitave zajednice dok budu davali svoj pristanak Bogu i Crkvi". Također, nastavlja papa, "potrebno je da čitava mjesna Crkva bude sve osjetljivija i pozornija prema pastoralu zvanja, odgajajući na obiteljskoj i župnoj razini kao i na razini udruga, napose djevojčice, dječake i mlade ljude".
Zbog toga je potrebno predlagati i ohrabrivati duhovna zvanja u našim biskupijama i zajednicama, da naše pastoralno služenje bude prožeto dimenzijom poziva i poslanja putem kateheza, odgojnih susreta, liturgijskih slavlja, molitava, hodočašća i duhovnog vodstva. Time se još više budi osjećaj pripadnosti svojoj Crkvi i odgovornosti za slobodno i svjesno izabrani poziv na svećeništvo i posvećeni život. Dakako, najjači je poticaj i ohrabrenje za duhovna zvanja naše življeno svećeništvo i redovništvo.
4. "Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom" (Otk 3, 20). Koliko li samo kucanja, a da se vrata nisu otvorila zbog straha, obzira, nesigurnosti? Koliko li neostvarenih susreta - gozbi, a gladnih i osamljenih srdaca? Zar nije naš život i naše življeno svećeništvo i redovništvo jedan utjelovljeni i vidljivi znak poput onih snažnih riječi Ivana Pavla II., upućenih upravo mladima: "Ne bojte se! Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu! Otvorite svoja srca, svoje živote, svoje sumnje i poteškoće, svoje radosti i osjećaje njegovoj spasonosnoj snazi, i dopustite mu da uđe u vaša srca. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjekovoj nutrini. Jedini On to zna! Dopustite da Krist vlada vašim mladim životima, služite mu s ljubavlju. Služiti Kristu je sloboda!" (Usp. Homiliju prigodom otvaranja Velikog Jubileja). Život nas svećenika, redovnika i redovnica tolikim mladićima i djevojkama koje Gospodin danas poziva, ohrabrujuća je poruka: lijepo je biti svećenik, redovnik, redovnica! Radost je i sreća služiti Bogu i bližnjemu!
5. Uz nedjelju Dobroga Pastira, poslušni njegovoj riječi: "Molite Gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju" (Mt 9, 38), pozivamo sve svećenike, redovnike, redovnice i vas, braćo i sestre, Kristovi vjernici, na molitvu za nova duhovna zvanja. Iskrena se molitva pretače u svjedočenje i postaje uvjerljiv poticaj otvorenosti Kristu. U ozračju zajedništva Crkve, njezine molitve i žrtve za zvanja, možda nikada nećemo moći znati kome mi sami dugujemo milost zvanja. Dakako, Gospodinu, ali preko čijih molitava i svjedočenja u našoj sredini?!
Poštovana braćo svećenici, redovnici, drage sestre redovnice, budimo zahvalni i radosni za naše: "Evo me, Gospodine!" U svakodnevnom otvorenom dijalogu pred vratima svetohraništa i euharistijskom Otajstvu, dopustimo Božjoj ljubavi da sve dublje ulazi u naša srca. Neka nas Njegova ljubav učini vidljivim znakom ohrabrenja tolikim mladićima i djevojkama u našoj sredini na čija vrata srca danas kuca Dobri Pastir. A majka Marija, koju nazivamo "Vrata nebeska", neka nas prati da milosni dar poziva i poslanja živimo u vjernosti, zahvalnosti i radosti života.
