Splitsko-makarski nadbiskupi
Poštovani i dragi roditelji,
učitelji i vjeroučitelji,
odgojitelji u predškolskim ustanovama,
župni katehete i animatori!
S novom školskom godinom započinje intenzivnija briga oko naše djece u odgojno-obrazovnim ustanovama. To predstavlja uvijek novi izazov i posvješćivanje odgojne zadaće ne samo školskim djelatnicima, nego još više roditeljima, kao i svećenicima, katehetama i animatorima u našim župnim zajednicama. Svi mi možemo i trebamo, svatko na svoj način i u svom specifičnom poslanju, utjecati na trajno ljudsko i kršćansko dozrijevanje djece i mladih. Materiju možemo oblikovati, životinju pripitomiti, ali samo čovjeka možemo odgojiti. Čovjek je jedinstvena nova osoba pozvana na život od samog Stvoritelja. Svrha odgojno-obrazovnog djelovanja trebala bi naći svoj odgovor u otkrivanju i razvijanju posebne i jedinstvene zadaće koju pojedinac ima u svijetu. Ovdje se krije i odgovor na pitanje sreće i čovjekovog konačnog ispunjenja.
U cijelom tom procesu rasta osobe prema punini čovještva posebno mjesto zauzima odgoj u vjeri. Kako je odgoj po sebi vrlo složena zadaća, tako će i kateheza, definirana kao odgoj u vjeri i integralni dio sveopćeg odgoja, ostvariti svoju konačnu svrhu jedino putem odgoja različitih dimenzija vjere, tj. «vjera zahtijeva da je se prizna, slavi, živi i pretače u molitvu» (ODK, br. 84). Nijedna od ovih dimenzija kršćanskog odgoja ne bi smjela biti zapostavljena.
Vi ćete, dragi roditelji, s posebnom brigom povesti računa da svojoj djeci budete primjer vjere, razvijajući njezinu svjedočku dimenziju, jer se kršćanski odgoj u obitelji «više svjedoči nego uči» (ODK br. 255). Zajedničkom obiteljskom molitvom, redovnim sudjelovanjem na nedjeljnim i blagdanskim euharistijskim slavljima, poticanjem djece na prihvaćanje vjeronaučne nastave i zajedničkim aktivnim uključenjem u župnu zajednicu, Vi ste prvi i nenadomjestivi odgajatelji u vjeri. Nitko Vas ovdje ne može zamijeniti, a plodove svog truda ćete sami najviše uživati u Vašoj blagoslovljenoj i sretnoj djeci.
Pred vas se, poštovani nastavnici, stavljaju danas vrlo zahtjevne zadaće. Tko se od nas ne sjeća svojih prvih dragih učitelja i omiljenih profesora. Redovito su to bili zaljubljenici u svoje zvanje. Samo tako su mogli plodno i odgovorno izvršavati svoje profesionalne obveze. Rad u školi je naporan a djeca «bombardirana» mnoštvom informacija, sve potrebnija topline, razumijevanja i razgovora. Stoga moram pozdraviti i podržati najnovije naputke Ministarstva prosvjete i športa o rasterećenju školskih sadržaja i programa kako bi se nastavnici mogli, ne zanemarujući obrazovne školske ciljeve, više posvetiti odgojnoj svrsi škole. Nastavnici koji se po nekoliko sati dnevno druže s učenicima u školskim prostorima moraju nadasve odgojno djelovati na djecu i mlade. Naše društvo treba zdrave mlade ljude, izgrađenog značaja. Zato, cijenjeni nastavnici i profesori, iskoristite ovu prigodu, pomozite i njima i njihovim roditeljima.
Svi školski predmeti moraju promicati ovu odgojnu dimenziju, a vjeronauk to mora biti na najeminentniji način, jer upravo školski vjeronauk putem interdisciplinarnog dijaloga «utemeljuje, jača, razvija i upotpunjuje odgojno djelovanje škole» (ODK, br. 73). Stoga se na poseban način obraćam Vama, dragi vjeroučitelji, koji snagom crkvenog poslanja u javnim školama učite i odgajate učenike u vjeri. Kako ste imali prigodu raspravljati na nedavno održanoj Katehetskoj ljetnoj školi u Splitu, Vaš rad u školi mora polaziti od konkretne situacije djece i mladih u kojoj oni žive, od shvaćanja njihovog konačnog određenja, te od Vaše osobne snažne motiviranosti. Od koga možemo očekivati da razumije potrebu cjelovitog odgoja čovjeka, ako ne od Vas? Odgojni ciljevi se moraju nalaziti među prvima u vjeronaučnoj nastavi. Neka svaka informacija o nauku katoličke vjere nađe svoj odjek u mislima i srcima Vaših vjeroučenika. Budite jaki u vjeri i u znanju, pravi odgojitelji, jer samo motiviran i evanđeljem nadahnut vjeroučitelj može motivirati učenike za vjeru i vjeronauk.
Naša Crkva je duboko svjesna da se prva snažna iskustva izvan obiteljskog ozračja stječu u predškolskim ustanovama. Želimo pomoći roditeljima da svoju djecu, u slobodi savjesti, odgajaju prema vlastitim uvjerenjima i vjerskom opredjeljenju. Stoga, Vama, dragim odgojiteljicama u vrtićima, koje ste, uz nemalo žrtve, rado prihvatile program dodatnog osposobljavanja za vjerski odgoj djece u predškolskim ustanovama, žarko preporučamo odgovorno vršenje ove svete dužnosti. Ono što se u dječju dušu ureže u ranoj dobi, može biti od presudne važnosti za cijeli život. S velikim pouzdanjem u Onoga koji Vas je pozvao i poslao, otvarajte oči duše našim mališanima za sveto, za Boga. Učinit ćete puno za njih i za našu budućnost.
Odgoj u vjeri je «višedimenzionalan». Ono što se stječe u obitelji, ne može pružiti škola, ono što može dati škola ne može župa, i obrnuto. Stoga je rast u zajedništvu nužan za cjeloviti rast vjere. Ove je godine naša nadbiskupija u središte svojih pastoralnih promišljanja stavila za cilj obnovu naših župnih zajednica, pod zajedničkim geslom: Župa - zajednica vjere i života. Vjera se potvrđuje, provjerava i raste u suživotu onih koji vjeruju u Isusa Krista, a to se u prvom redu događa u župnoj zajednici. Zato potičem sve pastoralne djelatnike na našim župama da promiču i ostvaruju župnu katehezu, ne samo za djecu i mlade nego nadasve katehezu odraslih i obitelji. K tome, zahvaljujem Vama, dragi župni animatori, za Vašu spremnost na još veću zauzetost u svojim župama, te Vas u isto vrijeme pozivam da se nastavite trajno usavršavati u teološko-katehetskim znanjima i odgojnim metodama. Djecu i mlade s kojima budete stvarali «žive vjerničke krugove» pokušajte odgajati strpljivo i s ljubavlju, kako bi ih pridobili za dobro i za Isusa Krista.
Dok zahvaljujem svima na do sada uloženom trudu, zazivam Božji blagoslov na sve učenike i roditelje, učitelje i vjeroučitelje, odgojitelje i pastoralne djelatnike i želim svima uspješnu i blagoslovljenu novu 2002/2003. školsku i vjeronaučnu godinu.
Split, 7. rujna 2002.
Vaš nadbiskup:
mons. Marin Barišić
