Splitsko-makarski nadbiskupi
Draga braćo i sestre Kristovi vjernici,
I svi ljudi dobre volje!
Nema vijesti tako radosne i univerzalne, tako velike i sudbonosne kao što je vijest koja nas, i tolike ljude širom svijeta ove noći okuplja, ujedinjuje i budne drži. U radosti, braćo i sestre, slavimo radosnu vijest, za nas najhumaniji događaj povijesti: u jednostavnosti maloga djeteta vječni Bog čovjekom posta. O radosnoj vijesti Betlehema evanđelist Luka izvješćuje kratko i zorno, konkretno i gotovo fotografski: I porodi Sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
Budnim pastirima, nebeski glasnik, razbijajući muklu šutnju noći, javlja i objavljuje tko se rodio, tko je taj Novorođeni u jaslama za koga nije bilo mjesta u svratištu: Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!
Ovaj povijesni i radosni događaj s Božjim pečatom, danas vam se rodio Spasitelj, upućen preplašenim pastirima, postade trajnost, temeljni i središnji događaj povijesti koji obuhvaća sve vjekove i generacije. Radosna vijest Emanuela – Boga s nama, trajno nova i uvijek suvremena dopire i susreće nas u našem danas. Susreće nas u buci noći i trci dana u mnoštvu različitih i svakojakih vijesti koje kruže u našem eteru.
Tolike nam vijesti svakodnevno ulaze u naše domove, vijesti blize i daleke, domaće i strane, više loše nego dobre. Nerijetko nas zabrinjavaju i plaše, jer za medije loša je vijest obično dobra, a dobra nikakva vijest. Zato nebeski glasnik javlja betlehemskim pastirima a još više nama danas: Ne bojte se! Riječ je to o čudesnoj, jedinstvenoj i radosnoj vijesti za sav ljudski rod, koja daleko nadilazi sve dobre vijesti naših ostvarenja, otkrića i mogućnosti. Koliko god su novosti na polju politike i ekonomije kao i vijesti znanosti, medicine i tehnike značajne za život i budućnost ljudskog roda one ostaju djelomične, prolazne, nesposobne dati nam konačni smisao života i povijesti. I koliko god nas znanstveno – tehničke novosti u početku oduševe, redovito ostajemo isti, ponekad otuđeniji, a često i još zabrinutiji. Sve takve vijesti ne uspijevaju nas obnoviti i vratiti drugim putem u stvarnost našeg svakodnevlja.
Božićna radosna vijest, braćo i sestre - Rodio vam se Spasitelj – Krist, Gospodin - nadilazi sve naše svakodnevne i izvanredne vijesti. Betlehemski događaj radosna je vijest da nismo sami. Nismo izgubljeni u prostranstvima svemira, niti smo rezultat slučajnosti u vrtlogu kaosa bez cilja i smisla. Stoga izvor i temelj naše nade i spasenja nije nešto - tehnika, već Netko – Osoba. Radost Betlehemskog djeteta svjedoči nam o Bogu ljubavi i dobrote. Ljubav i dobrota utjelovljenog Boga ostvaruje i nas i našu povijest. Bog nas ima u svome srcu, Bog koji je budućnost čovjeka. U Novorođenom djetetu nebo nam se otvara i postaje dostupno našoj ljudskoj nadi.
Doista, radosna vijest Betlehemskog djeteta jest Božji dijalog s nama ne samo riječi već dijalog djela posvjedočena ljubavlju. Riječ je tijelom postala. O tome dijalogu poslanica Hebrejima kaže: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima; konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu (2,1-2). U svome Sinu Bog nam objavljuje smisao i cilj ljudske povijesti. Isus Krist je konačni cilj prema kojemu smjeraju želje povijesti, središte ljudskog roda, radost i punina svih srdaca. U Njemu nam nebeski Otac očituje konačnu istinu o našem životu i radosnu vijest spasenja. Ova radosna vijest spasenja i danas nas podiže na noge, osvjetljava put, i vodi do Betlehemskog djeteta koje nas preporađa i obnovljene vraća u našu stvarnost. Njegova prisutnost donosi blagoslov i život, obnavlja narušenu sliku čovjeka i obogaćuje sliku Božju u nama. On oživljava našu dušu i srce te uspostavlja narušene odnose među nama.
A za njih nije bilo mjesta u svratištu, čujemo u izvještaju o radosnoj vijesti. Bilo je mjesta u svratištu ali ne i za njih. No, ima li danas mjesta za Betlehemsko dijete u našem životu, osobnom i obiteljskom? Koliko ima mjesta za Njega u našem društvu, zakonodavstvu, kulturi, znanosti, politici, medijima....? Tamo gdje za Njega nema mjesta, nastaje praznina. U Betlehemskom djetetu Bog nam dariva trajno ogledalo svoga čovjekoljublja, mjeru i kriterij čovjeka i čovještva.
Božje čovjekoljublje znači Božji zagrljaj i toplinu roditeljima i djeci, radost i utjehu osamljenima i bolesnima, svjetlo u poteškoćama i nevoljama, snagu u slabostima i kušnjama. Božje čovjekoljublje je radosna vijest za sve naše dobre i loše vijesti. Radosna je to vijest i za sve ljude: pravednike, grešnike kao i za one koji misle da nevjeruju. „Neka se raduju pravednici, Božić opravdava. Neka se raduju patnici, Božić spašava. Neka se raduju zatvorenici, Božić otkupljuje! Neka se raduju robovi, Božić je Gospodar! Neka se raduju kršćani, Božić je Krist! Neka se raduju razočarani, Božić je nada!“ – tako kliče sv. Augustin koji je i sam u dubokoj tami svoga života doživio radost čovjekoljublja Božjega
Zato, Njega novorođenoga, našega Spasitelja, dozivlju naše žalosti i tjeskobe, noći i osamljenosti, naše unutarnje i izvanjske tame; traže Ga naše izgubljenosti i padovi, lutanja i razočaranosti; žele Ga naše radosti i žalosti, utjehe i ohrabrenja; Njega dozivlju, traže i žele naše svakodnevne vijesti i događaji.
Prije svega htjeli bismo da Novorođeni, povijen u jaslama Betlehema nađe i ima mjesta u našim obiteljima, tom svetištu ljubavi i svetohraništu života. Obitelj koja prihvati Božansko dijete – a On je Mir naš – udaljit će, ako to već nije učinila, opasno i nepotrebno oružje iz svoga doma. U obitelji u kojoj ima mjesta za Boga koji čovjekom posta, stran je svaki oblik obiteljskog nasilja a međusobna ljubav osvjetljena Njegovim svjetlom ne predaje se pred poteškoćama i izazovima života.
Blizina Betlehemskog djeteta čini nas iskrenijima u našim odnosima i dosljednima u našem djelovanju. Jer kako kaže sv. Pavao u posl. Titu: Pojavila se milost Božja, Spasiteljica svih ljudi koja nas odgaja i čini razumnima prema materijalnim dobrima, pravednima prema bližnjima, pobožnima prema Gospodinu. Njegova prisutnost osposobljava nas da u svjetlu Božićne radosti izgrađujemo svijet novih odnosa: obiteljske topline i vjernosti, društvene pravde i solidarnosti; crkvenog zajedništva i poslanja.
To činimo svaki put kad se zauzimamo za život i mir, za dostojanstvo osobe i opće dobro, svaki put kada opraštamo i kada smo solidarni, kad god uvažavamo druge i kad se nasmijemo malom djetetu. Jer On s Betlehemskim događajem s pravom može reći: Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!
Braćo i sestre, radost i prisutnost betlehemskih jaslica u našim domovima, na slikovit su način očit znak da Božićnom Otajstvu želimo dati mjesta u našim domovima i srcima, u našim obiteljima i društvu. Neka radosna vijest Betlehemskog djeteta zahvati naša srca, pročisti poglede, otvori horizonte, probudi svijest dostojanstva i radost zajedništva. Pred čudesnim i sudbonosnim Otajstvom Božje ljubavi, neka vijesti koje dopiru u naše domove danas ustupe mjesto radosnoj vijesti Betlehema! Neka postanu njezin odjek kako bi u nama, obiteljima i društvu, uvijek bilo mjesta za sliku i glas radosne vijesti Novorođenog djeteta, Boga, koji poradi nas i našega spasenja čovjekom posta.
Sa željom da budemo ne samo slušatelji radosne vijest već i njezini sretni glasnici, danas i kroz sve dane nadolazeće 2008. godine, svima nazivam: na dobro vam došlo porođenje Gospodinovo!
