Splitsko-makarski nadbiskupi

1. Draga braćo i sestre, ovdje u Katedrali i Vi koji nas pratite posredstvom TV Jadrana! I naše polnoćno okupljanje u Katedrali, u kojoj odzvanja pjesma, govori da je u pitanju nešto neobično i čudesno. Naš adventski hod priprave i iščekivanja dovede nas do Betlehema. Božić je! Izašli smo iz našega svakodnevlja i ušli, makar nakratko, u jednu drugu stvarnost. Može li ovo božićno raspoloženje i ozračje osvijetliti nas i naše svakodnevlje kako bismo izbjegli opasnost da ostanemo narod koji u tmini hodi?

2. Evanđelje po Luki predstavlja nam tamu naše stvarnosti i ujedno vodi nas do čudesnog svjetla koje se u njoj rađa. Dok slušamo prilike i uloge u ondašnjem Betlehemu: Rimski car naređuje popis poreznih obveznika za nove gospodarske reforme; upravitelji pokrajina nadziru provedbu zakona i propisa; na periferiji su pastiri sa svojim stadima, a stanovnici Betlehema zatvoreni u svoje svakodnevlje ne uspijevaju vidjeti poteškoće i potrebe drugih u nevolji; u svjetlu tih događaja promatramo našu stvarnost. Mnogi su nezaposleni, a i toliki koji rade jedva spajaju kraj s krajem: s malim primanjima, radeći prekovremeno, u noćnoj smjeni, nedjeljom i blagdanom, možda i na crno, i uza sve to ne uspijevaju pratiti životne potrebe svoje obitelji. Ljudi koji stavljaju zaradu i profit ispred i iznad čovjeka iskorištavaju ih, a oni se ne smiju buniti. Ugovor im je samo na ograničeno vrijeme, prijeti im se otpuštanjem, a obitelj im je opterećena starim dugovima i novim računima. U takvoj stvarnosti gubi se nada i iščekivanje boljega sutra. Slično beznađe zahvaća i mlade. U strahu od svakodnevlja traže sreću u virtualnom svijetu, čak bježeći u smrtonosni zagrljaj ovisnosti. Ovo se događa jer im se čini da je to možda i bolje od stvarnoga svijeta kojega mi odrasli preko svojih modela i programa njima nudimo. Svi ovi problemi kucaju na vrata naše društvene stvarnosti. No, dojam je, da vrata nerijetko ostaju zatvorena, pa se stvarni problemi tjeraju na periferiju.

3. Evanđelje nam donosi slučaj jedne mlade obitelji. Čovjek imenom Josip putuje iz Nazareta u Betlehem „da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna… Navršilo joj se vrijeme da rodi“, ali „za njih nije bilo mjesta u svratištu“, pa su potražili smještaj u skromnoj štali. U tim okolnostima Marija „porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle“. Sudbina ove obitelji na prvi pogled izgleda kao da je tipični prizor surove, zemaljske stvarnosti našega svakodnevlja: mladi bračni par, bez novaca i perspektive, bez stalnoga zaposlenja i svoga doma, odbijen je i prepušten samom sebi, na periferiji grada i rubu siromaštva.

4. No, braćo i sestre, slučaj betlehemske obitelji i njihova Djeteta krije jedinstvenu i čudesnu novost. Nedokučivu i iznenađujuću za čovjeka. U tami noći radosnu novost nam otkriva nebeski glasnik: „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“ (Lk 2, 10-11). Radosni i sudbonosni događaj za svakog čovjeka, za sav narod i ljudski rod! Bog čovjekom posta! Betlehemsko Dijete je Sin Božji, utjelovljen po Duhu Svetom, rođen od Djevice Marije. Bog nije samo Bog ideja i misli, već cjelokupne duhovne i materijalne stvarnosti. Isusovo začeće i rođenje od Djevice Marije temelj je naše vjere i svijetli znak naše nade. Spasitelj iz ljubavi prema nama dođe u našu tamnu i hladnu stvarnost. Ne bježi od ljudske stvarnosti, prihvaća naše životne muke i tegobe. Iz ljubavi, neopozivo i trajno, utjelovljenjem povezuje svoje božanstvo s našim čovještvom, od štale do Golgote, od jaslica do križa. Svojom ljubavlju solidarizira se s nama i našim brigama i tjeskobama, počevši od prvoga daha u povojima, pa sve do posljednjega otkucaja srca. Doista, Novorođenče povijeno u jaslama blagovijest je i velika radost za sav narod!

5. Sam Bog u svojoj ljubavi zbog nas i radi našega spasenja iz nebeske „obitelji“ Presvetoga Trojstva u betlehemskom Djetetu posta članom ljudske obitelji, posta nam brat-bližnji. Prihvati nas i našu stvarnost. Pati i raduje se u nama i s nama. Uze lice svakoga od nas, da ga prepoznamo u svojim bližnjima. Prisutan je u radniku koji svoj posao obavlja čestito i pošteno, a kojemu su uskraćena primanja; prisutan je u radnici koju njena djeca i obitelj željno iščekuju kod kuće, a koja je prisiljena raditi i nedjeljom. On je prisutan u branitelju koji je zaslužan da danas živimo u slobodi i miru, a koji je bolestan i zaboravljen. Betlehemsko Dijete dijeli sudbinu tolikih mladih koji su završili zanat ili studij, a na birou su jer za njih nema mjesta u zatvorenim srcima i društvu tržišta i profita. Emanuel, Bog s nama, suosjeća i trpi sa svima onima koji su obespravljeni, prezreni, osiromašeni, nezaposleni, prevareni i ostavljeni.

Nebeski Spasitelj postade nama sličan u svemu – osim u grijehu. Darova nam milost da otkrijemo dostojanstvo čovjeka i s novim očima i srcem pristupimo našem bližnjem i našem svakodnevlju. Betlehemsko Dijete, premda prihvaća naše patnje, nije tek jedan patnika među nama, nego čudesna i jedinstvena objava Božje ljubavi koja mijenja nas i s nama našu stvarnost. S Božićem i usred svih teškoća i tegoba, osobnih, obiteljskih i društvenih, možemo se s razlogom nadati, i vjerovati ovoj ljubavi koja i preko ograničenja naših ljudskih dometa otvara i osvjetljava naš um i srce.

6. Braćo i sestre, Božić uvijek, a osobito u Godini vjere, dostojan je naše vjere i povjerenja, ljubavi i nade. U ovoj svetoj betlehemskoj noći nebeski glasnici nas pozivaju da se radosno pridružimo budnim pastirima i uputimo se s mudracima tražeći autora svega stvorenoga, da se poklonimo Njemu, Autoru čovjeka, našega roda, muška i ženska, Autoru ljubavi i slobode, nade i spasenja.
Novorođeni naš Spasitelju, ove svete noći usuđujemo se približiti Tebi, radosno i skrušeno, iskreno i ponizno. Pred Tobom smijemo skinuti svoje maske, priznati svoje ograničenosti, grijehe i nemire, Tebi se darovati da nas Ti preporodiš. Betlehemsko Dijete, predajemo Ti svoje brige i tjeskobe, svoje radosti i uspjehe. Predajemo ti svoje grijehe i slabosti u osluškivanju glasa savjesti i skrušenoj ispovijedi. Emanuele, Bože za nas i među nama, pomozi nam da Te prepoznajemo u otajstvenoj prisutnosti jaslica-oltara i na licu svojih bližnjih. Bože maleni, k svojima si došao. Daj da Ti Tvoji otvore vrata svoga srca, vrata odgoja, zakonodavstva, politike i gospodarstva. Neka nas velika radost Tvoga rođenja učini svjedocima i navjestiteljima radosne božićne novosti; da svjedočimo bližnjima u našem svakodnevlju, riječju i životom: Bog čovjekom posta! Ne bojte se! Rodio vam se Spasitelj – Krist, Gospodin! Amen.