Splitsko-makarski nadbiskupi
1. Hodočasnici smo danas u Marijansko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, mjesto ozračja vjere, tako važne dimenzije ljudskog života. Vojska i policija nisu više u svetištima stranci i prijetnja, već hodočasnici i domaći u vjeri. Danas vas ova mjesta rado vide i primaju kao svoje časne i uvažene sinove i kćeri. I dobro došli sa svih strana Hrvatske i Bosne i Hercegovine na vaše tradicionalno hodočašće u Marijino svetište! Sve vas srdačno pozdravljam. (Pozdravljam braću u episkopatu, vojne ordinarije mons. Jurja Jezerinca i mons. Tomu Vukšića, sve kapelane i njihove suradnike. Isto tako pozdravljam gospodina ministra obrane Antu Kotromanovića, načelnika Glavnog stožera generala Dragu Lovrića, …) A naročito pozdravljam sve vas, poštovani vojnici, časnici, policajci, branitelji i vatrogasci.
2. Kako se danas ne sjetiti onih divnih i dirljivih izričaja vjere rimskih časnika i vojnika u susretu s Isusom: „Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri!“ Ili: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, ali samo reci riječ i ozdravit će sluga moj.“ Ove evanđeoske ispovijesti duboke vjere izgovoriše vaši kolege, poštovani vojnici, časnici i policajci. To su tako svete riječi da su zapisane u najsvetijoj knjizi, Evanđelju, toliko otajstvene da ih izgovaramo na svakoj svetoj misi, i danas ćemo ih izgovoriti, u najsvetijem trenutku slavlja, pristupajući euharistijskoj gozbi.
3. Slušajući prvo čitanje iz Knjige proroka Habakuka, tko to ne prepoznaje sebe dok prelistava dnevni tisak, sluša radio i gleda televiziju? S pravom reagiramo na nepravdu i nepoštenje, čudimo se svađama i podjelama, zgražamo se nad nasiljem i pljačkom. Ljutimo se više od Habakuka, jer je on mogao vidjeti, čuti i doznati samo što se događa u njegovoj bližoj sredini, a mi danas raspolažemo s takvim tehničkim mogućnostima da imamo pregled situacije i na društvenoj i na svjetskoj razini. Kain se razmahao i ne poznaje svoga brata. Moćnici se poigravaju sa sudbinama slabih, malih, nemoćnih. Kako se ne zapitati: „Što je ovo? Što se to događa? Kamo ovo vodi? Bože, gdje si? Zar je pravo i budućnost na strani nasilnika?“ Da, braćo i sestre, to su i naša pitanja. No, Habakuk je isto tako prozvan te je dužan razmišljati, osluškivati i čuti glas Gospodara povijesti i života, jer Božji odgovor je važan i trajan, nužan i bitan za život svakog čovjeka i društva. Njegov odgovor treba urezati na pločice da ga čitač lako čita: Propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od svoje vjere živjeti.
4. Poštovani vojnici, časnici, policajci i branitelji, vas sve to još teže pogađa, jer je vaš poziv čuvati poredak, braniti vanjsku i unutarnju sigurnost, zalagati se za pravdu, red i mir u Domovini koju ste obranili uz tolike vaše napore i uz žrtve poginulih branitelja. Ne pogađa vas toliko ponekada osobna zapostavljenost u društvu, koliko ovi događaji koji ne grade, već moralno i materijalno usporavaju, pa čak i priječe rast i razvoj društva. No, vaš odgovor na mentalitet kriminala, nepravde, nepoštenja, sigurno nije prilagođavanje i pribjegavanje krađi, izigravanje i izbjegavanje propisa snalaženjem i vezama. Vaši postupci su u svjetlu onoga Glasa koji je duboko upisan na pločice naše savjesti i lako se čita: „Pravednik će od svoje vjere živjeti, a propast će onaj čija duša nije pravedna.“ Vaš stav je proročki i svjedočki. Ne želite se predati i biti poraženi izazovima i zavodljivošću puta zla. Zato nikakvo čudo da je vaša profesija u susretu s Isusom u Njemu prepoznala novost zaštite života i dostojanstva osobe.
5. Poput proroka Habakuka, i mi smo u našoj stvarnosti pozvani pitati i razmišljati, ali isto tako dužnost nam je tražiti i čuti odgovor Neba. Međutim, potrebno je još nešto: reagirati, živjeti i djelovati u svjetlu vjere. Ali, braćo i sestre, nismo li listajući tisak i pregled našeg svakodnevlja, postali bjegunci, dezerteri, umirovljenici vjere? Nije li naša vjera odvojena od života, ili čak pobjegla iz stvarnosti? Da li naša sredina i društvo vide i prepoznaju kršćane? Nismo li se povukli, postali nevidljivi, malovjerni i bojažljivi? Nismo li polja kulture, odgoja, braka i obitelji, povlačeći se iz stvarnosti, prepustili idejama koje su bez kompasa budućnosti i istine? Kao posljedica te bojažljivosti, opasnost je da više ne ćemo znati ni smjeti reći je li dijete muško ili žensko, jesu li roditelji otac i majka ili slovo A i B, broj 1/2. Ako se naša stvarnost iščupa iz svoga kršćanskog korijena, koji je i Logos i Caritas, Ljubav i Istina, ne će li to onda biti plutajuća civilizacija koja nema sidro u svjetlu vjere kao ni u naturi i logici zdrava razuma?
6. Za kršćanina vjernika ne postoji mirovina života vjere. Nažalost, neki su poslije prve pričesti i krizme ušli u aktivne uloge već s umirovljenom vjerom. Za sve nas dobra je vijest da nikada nije kasno postati i biti vjernik u svojoj stvarnosti. Da je vjera najveće blago i bogatstvo, osobno i obiteljsko, shvatio je to i prvi obraćeni poganin na kršćanstvo, Kornelije sa svojom obitelji, o kojemu nam govore Djela apostolska. Znate li kojoj je profesiji pripadao ovaj čovjek? Bio je rimski časnik, vaš kolega. Zar i vama, poštovani vojnici, časnici, policajci, branitelji, vatrogasci nije stalo do bogatstva vjere, do svjetla i snage dara Božjega, kojega želite svjedočiti i podijeliti s onima koje najviše ljubite i volite: do vaše supruge/supruga, do vaše djece? Itekako vam je stalo do vaše obitelji, kao i do poštivanja pravnog društvenog poretka, Ustava i propisa. Upravo vi ste pozvani braniti temelj društvenog poretka! A koji je to temelj? Temelj života i društvenog poretka jest obitelj! Na sreću, božanski i ljudski poredak braka i obitelji ne može se mijenjati. To nam je darovanost i trajnost. Podudarnost nature, kulture i vjere!
7. Vjera nam daje svjetlo, snagu, razbor da se suprotstavimo lažnim izazovima puta zla. Aktivnu i djelatnu vjeru Isus u današnjem evanđelju uspoređuje s gorušičinim zrnom koje u sebi nosi dinamiku rasta života. Aktivna i zauzeta vjera otvara nove horizonte i otkriva nove mogućnosti. Vidi dalje i dublje! Kad bismo imali vjere, koliko je zrno gorušičino, ne kvantitetu, nego kvalitetu, malu ali pravu djelatnu vjeru, u našem životu i društvu događalo bi se, kako Isus slikovito reče, da se i dud-murva može premještati. Murva je slika čvrsto ukopanog stanja jer nju ni najjači jugo ne može iščupati. Ali kolike murve sukoba, mržnje, nepravde, poremećenih odnosa, izigrane vjernosti, može promijeniti i obnoviti samo malo prave vjere. Jednostavno rečeno, vjera čini nemoguće – mogućim.
8. Snaga takve vjere omogućuje nam rast i promjenu stanja. Pri tome, ruke vjere su sklopljene i zasukanih rukava, a nikada nisu skrštene ruke. Nije dovoljna vjera koja ima samo uniformu bez radnog odjela. Vjera uključuje molitvu i djela, duhovnost i etičnost, podudarnost unutarnjeg stanja i vanjskog držanja. Bog nas poziva, traži našu odgovornost i suradnju, a ne rezigniranost i nemoć. Ovo vrijeme traži odvažne i časne ljude, svjedoke vjere. U tome duhu i sveti Pavao hrabri i podsjeća svoga učenika Timoteja da nam Bog nije dao duha bojažljivosti te da oživi i raspiri u sebi dar vjere. I tamo gdje mislimo da je pod pepelom vjera ugašena, ona je još uvijek živa, tinja. Gospodin snagom svoga Duha zajedno s nama želi je raspiriti da svijetli, grije, nosi, mijenja naše odnose i stanja, da ona raste, postane zrelija, odgovornija, da uskladimo vjeru i život, duhovnost i moral.
9. Dakako, vjera nije proračunatost, već besplatnost, darovanost. Bogu se smijemo potpuno darovati s ljubavlju. Vjera nije trgovački odnos kojim obvezujemo Boga, već sinovsko povjerenje i darovanost u ljubavi i slobodi. Zato Evanđelje može reći: „Sluge smo beskorisne. Učinili smo što smo dužni bili učiniti.“ Itekako ove sluge su korisne, najkorisnije. U evanđeoskoj relaciji gospodara i sluge ne radi se o socijalnoj dimenziji na koju smo danas toliko osjetljivi, nego se želi naglasiti spremnost, raspoloživost i besplatnost. Ove beskorisne sluge nose društvo, sredinu, grade povjerenje i budućnost. Ovi rade s ljubavlju, besplatno. Ovi ne traže svoju korist i interes, pa ih u tom smislu na paradoksalan način možemo nazivati „bez-korisnima“. Dobro je ovu evanđeosku logiku osvijetlila Majka Terezija. Vidjevši što sve radi i kako radi među gubavcima, poznati engleski televizijski novinar (Thomas Malcolm Muggeridge) joj reče: „Ne bih vam ja to radio ni za milijune dolara!“ – „Ne bih ni ja“, reče mu Majka Terezija. Sve je to ona radila besplatno, bez sebične koristi, iz vjere, poštovanja i ljubavi prema čovjeku i Bogu.
Poštovana braćo i sestre, zar se izraz „beskorisne sluge“ u ovom smislu ne može primijeniti i na vas, tolike naše branitelje, a osobito na one koji su i svoj život dali za našu slobodu? Nikakav drugi vlastiti interes ni svoju korist niste imali osim slobodne Domovine i dostojanstva čovjeka. Zar vam do toga nije stalo i danas?
10. Poštovani časnici, vojnici, policajci, branitelji! Budite svjedoci i proroci vjere i povjerenja u svojim obiteljima i našem društvu. „U ono vrijeme zamole učenici Gospodina: Umnoži nam vjeru!“ Nije li ova molitva još potrebnija svima nama u ovom našem vremenu? U svetištu smo Majke Marije. Pod zaštitom ste Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta – učenice i učiteljice vjere. Zavjet uvijek uključuje vjeru i vjernost. Zato je zavjet nešto sveto, uzvišeno, humano, božansko.
Gospe i Majko naša, Sinu nas svome vodi! Pomozi nam da poput onih evanđeoskih časnika, njihove molitve danas postanu molitve i svih naših svjedoka i časnika vjere, koji se utječu tvome Sinu: „Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri“; „Reci samo jednu riječ i ozdravit će duša moja.“ Gospodine Isuse Kriste, sa svima koji Te traže, poslušaj nam glas, umnoži nam vjeru, blagoslovi nas! Amen.
