Splitsko-makarski nadbiskupi
1. Naš svakodnevni život zarobljen je tolikim informacijama, mnoštvom riječi, papira, drama, romana, brojeva, cijena, buke i stresa. Ovdje je mir. Na groblju je tišina, šutnja. Prostor razmišljanja, osluškivanja… I naslovi tolikih romana, biografija koje su ovdje pohranjene, vrlo su kratki: Ovdje počiva taj i taj, uokviren brojem godine rođenja i smrti, s pokojom mudrom izrekom i kratkom porukom.
I današnja čitanja Riječi Božje, blaženstva su kratka i sažeta. Blaženstva su duboka i visoka, povezuju Nebo i zemlju. Onaj koji ih izgovara, Isus Krist, sâm ih živi, nema loma između njih i njihova navjestitelja. Koliko god nas blaženstva iznenađuju i suprotstavljaju se našoj logici svakodnevlja, u šutnji, razmišljanju i iskustvu života, postaju nam uvjerljivija.
2.Doista, pravi blaženik jest On sâm. Isus Krist je pravi siromah u duhu, ožalošćen, blag, gladan i žedan pravednosti, milosrdan, čist srcem, mirotvorac, progonjen radi pravednosti. Blaženstva nam otkrivaju Isusov duhovni lik i očituju otajstvo njegove muke i smrti, ali i radost njegova uskrsnuća. Isus Krist svojim blaženstvima poziva nas i hrabri, na njegovom i našem putu. S Njime nejasno postaje prihvatljivo, udaljeno blisko. S Njime nemoguće postaje ostvarivo.
Bez Isusa Krista blaženstva bi bila smiješna, tragična, promašena, bez cilja i smisla. On ih je posvetio kao put ostvarenja života i povijesti. Ako nam je stran ovaj put, to je zato što Njega ne poznamo. I ako nas svijet ne poznaje, to je zato što ne upozna Njega.
3. Oni koji Njega upoznaše, postadoše prijatelji Božji i prijatelji ljudi. To su sveci. Sveci su bogatstvo Crkve i proroci društva. Svetost nas približava Bogu i ljudima. Svetost nije naša zasluga, plod naše askeze. Božji je to dar koji nam je darovan na krštenju i trajno se daruje našoj ljubavi i slobodi. Po Sinu smo oslobođeni i postali sinovi i kćeri Božje, na što nas podsjeća i današnje drugo čitanje: „Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti.“ (1 Iv 3,2a) A što ćemo biti? Bit ćemo Njemu – Ocu slični. U ovoj našoj nadi slavimo univerzalnost svetosti braće i sestara, „velikog mnoštva… iz svakog naroda, i plemena, i puka, i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama.“(Otk 7,9) To su braća i sestre koji su uza svu grešnost i ograničenost imali hrabrosti svjedočiti u svom životu logiku blaženstava, slijedeći ga na putu Njegove smrti i uskrsnuća. S Njime su povezani kao što je danas i svetkovina Svih Svetih povezana sa nedjeljom, danom Kristova uskrsnuća.
Mnoštvo svetih, i naše braće i sestara, hrabri nas, koji smo u buci izgubljeni i često otuđeni od Boga, sebe i bližnjega. Oni nam poručuju: Nismo rezultat slučaja, kaosa i nekih bezličnih sila. Plod smo ljubavi Božje, spasiteljice svih ljudi. Naš života se mijenja, a ne oduzima. Bog je istina, dobrota i ljepota našega života. Božja obećanja su veća i od naših želja. Po milosrđu Božjem smo spašeni. Sjeme i zov vječnosti nosimo u našim njedrima. Ne gasimo ovu čežnju Neba! Produženje života nije i njegovo ostvarenje. U uskrslom Kristu – Jaganjcu je mjera i punina čovjekova života. U Njemu nam je spasenje!
4. Braćo i sestre, u ovoj nadi uskrsle punine života, u bolnom rastanku pratili smo i oprostili se od njih, naših dragih pokojnika. Premda nas još dijeli veo od tajne punine života, svoju uskrsnu nadu izražavamo simbolom cvijeća i zapaljene svijeće na grobu naših milih. Cvijeće je novost, plod golog, raspadnutog sjemena sahranjenog u zemlju, svojevrsni „sakramenat sunca“. A svjetlo čini da tama nestane i dan se budi. No, daleko više izražavamo uskrsnu vjeru i nadu, kao i povezanost s našim dragim pokojnima i s Ocem nebeskim, po našim molitvama, razmišljanjima o Riječi Božjoj, sakramentima, a osobito euharistijskim slavljem. Zato u ozračju slavlja Svih Svetih i nade našega spasenja, spomendan dragih pokojnih i pohod groblju ne ostavlja nas u granicama smrti. Otvara nas slavlju njihova, i u nadi našega uskrsnuća.
Stoga, danas ne idemo, nego na groblje hodočastimo. Ova humana gesta hodočašća na ovo sveto mjesto, na svetkovinu Svih Svetih, čini nas humanijim i zrelijim vjernicima u našoj sredini. Spomenimo i to: kad bi i naše stranke u svojoj izbornoj kampanji posjetile groblje i tu održale jedan svoj izborni skup, sigurno bi bilo manje lažnih obećanja, više odgovornosti; manje vrijeđanja, više uvažavanja; manje osobnog interesa, a više zauzetosti za opće dobro; manje moći, a više služenja; manje „protiv“, a više „za“. I politika bila bi ne sredstvo bogaćenja, već put posvećenja.
5. Braćo i sestre, mi koji još ne nosimo u rukama pobjedničke palme, već tolike križeve, poteškoće, razočaranosti, bolesti, starosti, osamljenosti, boli i praznine zbog prerane ili iznenadne smrti dragih nam osoba, osjećamo uskrslu nadu poput kvasca, koji nam širi i otvara nove horizonte života. Uskrsna nada nas hrani i daje nam svjetlo i snagu u našem svakodnevlju.
Neka nas današnje hodočašće na sveto mjesto počivališta naših dragih pokojnika, još više poveže u zajedništvu sa svima svetima, dragim pokojnima, i sa svima onima s kojima još dijelimo svoj komadić vremena i prostora. Kao djeca Božja, u duhu današnjeg slavlja i blaženstava, budimo humaniji i prepoznatljiviji svjedoci lica Božjega u svojoj sredini, u svojim ulogama i odgovornostima. Uza sve poteškoće, ograničenosti i grešnosti, pomozimo i hrabrimo jedni druge na našem životnom hodu. Dok čestitamo radost Neba svima svetima i našim dragim pokojnima, istu radost želimo nama, našima, i svim ljudima, jer smo svi djeca Božja na istom hodočašću prema konačnom svetištu – kući Oca nebeskoga. Amen.
