Splitsko-makarski nadbiskupi
1. Poštovana braćo i sestre!
Širom naše Domovine, a osobito u našem svetištu Gospe Sinjske, svečano slavimo Uznesenje Blažene Djevice Marije u Nebo. Ovogodišnje jubilarno slavlje 300-te obljetnice čudesne obrane grada Sinja od Turske opasnosti, svojim slavljem i značenjem, postaje središnji vjerski i kulturni, crkveni i društveni događaj cijele Hrvatske. Malobrojni, ali hrabri branitelji, uz pomoć naše Gospe Sinjske, uspjeli su obraniti svoj dom te naš kršćanski i nacionalni identitet. Obrana je prava riječ, koja najbolje može predstaviti našu 14-stoljetnu povijest, koja je puna jubileja obrane. Samo ove godine, uz 300-tu obljetnicu obrane Sinja, slavimo i 20-tu obljetnicu Oluje – obrane od zadnjeg agresora na Hrvatsku. Bože daj, da ova zadnja agresija bude i posljednja!
2. Doista, hrvatski je narod ostao vjeran riječi koju je knez Branimir dao Petrovu nasljedniku, papi Ivanu VIII., da Hrvati neće nikoga napadati, već se uvijek samo braniti. Ne zove se slučajno hrvatski vojnik domobran. I današnji Petrov nasljednik, papa Franjo, po svom izvanrednom izaslaniku - uzoritom gospodinu kardinalu Josipu Bozaniću, zagrebačkom nadbiskupu, prisutan je u slavlju našega jubileja. Kao vjerni sinovi i kćeri Crkve, zahvalni smo Svetom Ocu na njegovoj očinskoj pažnji i ljubavi prema hrvatskom narodu.
Pravo je čudo da smo se, kroz našu burnu povijest, u nemirnom i agresivnom svijetu, uza sve opasnosti, mogli sačuvati kao narod i obraniti svoju Domovinu. U svim našim nevoljama, Nebo nam je bilo saveznik, a štit Blažena Djevica Marija. Sve strateške analize stanja na terenu, i odnosâ snagâ 1715., dovele su hrabre branitelje do uvjerenja da su čudesno obranjeni i spašeni jedino uz pomoć i zaštitu Majke Marije – Gospe Sinjske. Zato, kao znak trajne zahvalnosti braniteljima, a prije svega u čast Gospe, već tri stoljeća generacije Sinjana i Cetinske krajine, trče vitešku igru alke na spomen čudesne obrane grada Sinja. Tristo godina nakon obrane Sinja, ponovno zahvaljujući našim braniteljima, ovdje nazočnima i onima koji su položili svoj život, a uz trajnu zaštitu i pomoć Majke Marije, slično iskustvo čudesne obrane doma i Domovine doživjeli smo u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu. Krunica oko vrata naših branitelja bila je znak povjerenja i zahvalnosti onoj koju smo sinovski zazivali u svim našim opasnostima: „Pod tvoju se obranu utječemo, sveta Bogorodice…u našim potrebama.“
3. Draga braćo i sestre, slavlje jubileja 300-te obljetnice čudesne obrane Sinja i 20-te obljetnice oslobođenja Hrvatske nisu samo povijesna sjećanja koja nas zatvaraju u prošlost, već proroštvo i memorija koja nas otvara i usmjeruje budućnosti. Znak su ohrabrenja na našem zemaljskom hodočašću prema konačnoj obrani našega života i ostvarenja ljudske povijesti, koja svoje ostvarenje vidi u Kristovu uskrsnuću i Marijinu uznesenju. U ovoj vjeri i nadi, pozvani smo slaviti i živjeti naše jubileje. S povjerenjem i nadom, želimo biti branitelji života, čuvari doma i graditelji svoje Domovine. Na to nas obvezuju povijesni i milosni trenuci darovane slobode, darom žrtve naših branitelja i darom samoga Neba. Stoga, na našem zemaljskom putu, potrebno je njegovati savez s Nebom i trajno se sjećati žrtve naših branitelja.
4. Jesmo li mi danas prepoznatljivi kao branitelji doma i graditelji svoje Domovine? Još i danas nam je pred očima slika, a u ušima nam odjekuje radosni usklik prvog hrvatskog predsjednika, dr. Frane Tuđmana: „Imamo Hrvatsku!“ I ono braniteljsko oduševljenje pred dvadeset godina: „Imamo oslobođenu Hrvatsku!“ Ali stvarnost naše današnjice, kao da je drukčija, suprotna. Sve više vidimo i čujemo: „Imamo populacijski sve stariju i sve prazniju Hrvatsku.“ I što je najgore, naša mladost kao da želi tražiti negdje drugdje svoju Domovinu.
Čini se da imamo, i još nemamo Hrvatsku. Imamo Hrvatsku prirodnih ljepota, a nemamo domovinu moralnih i duhovnih vrednota. Bog nam je darovao Lijepu našu, u koju su ugradili sebe naši djedovi i očevi, predavši je nama i kao svoj dar. Umjesto da je primimo kao dar, cjelovitu, i da taj dar produžimo novim naraštajima, mi često ugrožavamo njihovu darovanost i svojim agresivnim interesima pretvaramo je u svoj posjed. Svojim sebičnim i pohlepnim životom iznutra napadamo svoju Domovinu. Pretjeranim konzumizmom i zaduženjima, krademo dar mladima i ugrožavamo budućnost novih naraštaja. Jesmo li doista branitelji i graditelji budućnosti Hrvatske? Vjerujem da nam je svima stalo, i građanima i vjernicima, da imamo cjelovitu Hrvatsku prirodnih ljepota i evanđeoskih odnosa u društvu.
5. Dakako, imat ćemo Hrvatsku kad pokušamo, uza sve poteškoće i izazove, odgovorno i zajedno ići naprijed. Često same krize i poteškoće nisu problem, već su problem naše podjele. Imat ćemo Domovinu kad osjetljivost za opće dobro nadiđe naše pojedinačne interese; kad zakoni budu humani i jednaki za sve; kad budemo djelovali po zakonima, a ne ih zaobilazili kao zapreke.
Još se sjećamo onih dana kada su neki dijelovi Hrvatske bili van uprave naše vlasti, te ih je trebalo integrirati – unijeti u cjelovitost Domovine. Nije li potrebno danas neke bitne sadržaje – poštenje, zajedništvo, odgovornost, pravednost, solidarnost jače integrirati u sve naše ustanove i uloge, obiteljske i društvene odnose?
6. Nitko od nas nije savršen, svima nam je potrebno osobno i zajedno rasti u ljudskosti i vjeri. Hodimo putem uspona i padova, ali i onda kad zakažemo kao ljudi, svjesni svojih pogrešaka i propusta, te uspijemo reći: oprosti, žao mi je, pogriješio sam, tek tada rastemo kao osobe – idemo korak naprijed. I samo priznavanje svojih pogrešaka, održava nas na putu obrane i rasta doma i Domovine.
Braćo i sestre, što je zapravo Domovina? Domovina je moj bližnji. Domovina se brani i gradi odgovornošću i osjetljivošću za potrebe bližnjega! Domovina je opće dobro! Brani se i gradi mjerenjem i usklađivanjem osobnih interesa sa potrebama svoje zajednice. Domovinu gradi, brani i u budućnost uvodi zajedništvo ljubavi supruga i supruge otvorenih životu. Bez djece – bez malog Ivana, Elizabetin i Zaharijin dom pretvorio bi se u starački dom. Prije svega, brak i obitelj je temelj, izvor i najjača obrana doma i Domovine. Bez života nema doma, a bez doma nema ni Domovine. Zar neke ideje o braku i obitelji, u našem društvu, nisu vrlo opasna agresija i na dom i na Domovinu?
8. Tko su danas naši branitelji života, obitelji i graditelji društva? To su mladenci koji u svojoj odgovornoj i sebedarnoj ljubavi stupaju pred oltar; to su oni pošteni gospodarstvenici kojima je stalo ne samo do profita, nego prije svega da mladi mogu naći radno mjesto, imati sredstva za život, osnovati svoj dom u Domovini i biti korisni članovi društva. Branitelji su i pošteni ljudi u politici kojima je stalo do općeg dobra svoga naroda, koji im je povjerio tu odgovornu ulogu, a pripadaju samo jednoj stranci - Hrvatskoj. Domovinu brane i grade oni medijski djelatnici koji se zalažu za objektivnu istinu te za istinske ljudske i kršćanske vrednote.
9. Branitelji su toliki znani i neznani građani, muževi i žene na svim poljima obiteljskog i društvenog života: odgoja i obrazovanja, prosvjete i kulture, zdravstva i športa, te tolike osobe malih službi, ali življenih s velikom odgovornošću. Branitelji su svi oni koji u sebi brane i izgrađuju čovjeka, koji je sposoban reći svom bližnjemu u potrebi: „Ne boj se, ja sam s tobom, imam vremena za tebe, to je moja briga, ja ću to učiniti;“ svi oni koji ne bježe od potreba bližnjih koji drugoga ne doživljavaju kao smetnju i teret, kojima ne smeta drugi i drugačiji. Branitelji su oni koji imaju sluha za druge, riječ pozdrava i pohvale, smjelosti za male geste dobrote, ali koji u sebi imaju snagu stvaranja i obrane života. Smijemo se nadati, i možemo imati cjelovitu Hrvatsku prirodnih ljepota i ljudskih odnosa, gospodarskog rasta i duhovnog bogatstva, jer svatko od nas, na svoj način, prepoznaje i sebe u ulozi branitelja i graditelja budućnosti, obitelji i društva.
10. Gospe Sinjska, braniteljice i pomoćnice naša! Tebi su se utjecali naši djedovi 1715. i očevi 1995. Samo u savezu s Nebom, s tobom Majko u Nebo uznesena, doživjeli smo tolike povijesne i milosne događaje. Hvala ti Gospe Sinjska, na tolikim obranama i pobjedama braka i obitelji, vjernosti i odgovornosti, mira i pomirenja, a osobito u obrani života za kojega se smišljalo kako ga uništiti, već u majčinoj utrobi. Dok slavimo jubileje naše prošlosti, budi uz nas svojom pažnjom i ljubavlju na putu budućnosti. Učini nas odvažnim braniteljima i graditeljima obitelji i društva. Učvrsti nas u vjeri i nadi, da svi naši jubileji tolikih obranâ, budu znak i simbol one konačne pobjede i velike obrane našega života i čitave ljudske povijesti: usmjerene Kristovu uskrsnuću i Tvome uznesenju u Nebo.
Gospe Sinjska, Majko u nebo uznesena, tom velikom jubileju obrane i ostvarenja života, u koji ulaze svi naši jubileji, već ovdje, s puta zemaljskog hodočašća, mi, Tvoja djeca, kličemo radosnim, nebeskim, uskrslim poklikom: „Aleluja! Aleluja!“ Amen!
