Splitsko-makarski nadbiskupi

1. Na grob se ne trči, a još manje utrkuje. Ide se s poštovanjem i polaganim koracima. Redovito se vraćamo malo brže, ne iz straha, već da se opet uključimo u ritam svakodnevlja. Braćo i sestre, današnje nam evanđelje govori o poremećenom ritmu hoda na grob. Marija Magdalena, koja prvog dana u tjednu dođe na Isusov grob, upozorava učenike da nešto s grobom nije u redu. Petar i Ivan, zvan ljubljeni učenik, trčahu na grob. Ljubljeni učenik preteče Petra, ali ga pusti prvog da uđe u grob. Što je sve prolazilo njihovom glavom i srcem, možemo samo zamisliti. Odvaljen kamen zbunjuje, a prazan grob zabrinjava. Marija Magdalena i sama pretpostavlja: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo kamo ga staviše.“ (Iv 20,2) Netko se je usudio dirati grob i ne dati mira pokojniku – Isusu iz Nazareta. Petar je bez odgovora. Odgovor ne nalazi čovjek, već ga Uskrsli Krist objavljuje svojim ukazanjima koja se događaju toga istog prvog dana u tjednu.

2. Sâm Bog Otac je na djelu, On je taj koji se usuđuje dirati grob, i mrtvima ne dati mira. Ono što je nama ljudima nemoguće – ukloniti granicu smrti, koliko god je mi pomicali, Bogu ljubavi to je moguće. U Isusu Kristu Bog iz ljubavi čovjekom posta da mi život imamo, u izobilju da ga imamo, u punini koja više ne poznaje smrti. Naš Bog, Bog je živih.
Nakon ukazanja uskrslog Krista svojim učenicima, odvaljen kamen i prazan grob postaju znakom ne više zabrinutosti, nego trajnog čuđenja; ne žalosti, nego radosti; ne tuge, nego nade; znakom života, a ne smrti. Ljubljeni učenik u svom evanđelju na osobit način, vidi i misli na sve one koji nemaju milost ukazanja Uskrsloga, koji ne vidješe, a pozvani su povjerovati. Zato iz vlastitog iskustva on donosi i čita neke znakove.
Platno u koje je Isusovo tijelo bilo umotano i ubrus, uredno su složeni, što isključuje nered i nasilje ljudske intervencije. Povoji u koje je Isusovo tijelo bilo umotano, kao i povoj groba i smrti, vremena i prostora, više mu ne koriste. Nadilazi ih.

3. Uz to, ljubljeni učenik podsjeća nas na poznavanje Pisma „jer oni još ne upoznaše Pisma, da Isus treba da ustane od mrtvih“. (Iv 20, 9) U svjetlu Pisma – Riječi Božje – on otkriva raspetu ljubav koja nas ljubi preko svake moguće mjere. Božja Riječ je životvorna, oživljava, uskrisava. Ova riječ razočaranim učenicima na putu u Emaus, prvi dan u tjednu, zagrijava srce, vraća nadu, te im daje vidjeti i povjerovati, kao što je to i za ljubljenog učenika rečeno. U sjećanju mu dolaze Isusove riječi: „Tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni… - prelazi iz smrti u život.“ (Iv 5, 24)
Poznavanje Pisma uvodi nas u otajstvo spasenja, ali povrh svega, ljubav je princip spoznanja Pisma i povjerenja. Pročišćenim i iskrenim srcem najbolje se vidi, jer ono bitno za oči je nevidljivo. Tko želi Isusa upoznati, zavoljeti, zaljubiti se, treba se družiti, posjećivati, razgovarati, čitati Njegova ljubavna Pisma. Ako je netko zatvoren, ne razgovara, udaljen, i izbjegava druge, neće se nikada zaljubiti i upoznati drugoga. To što vrijedi za mladića – djevojku, to isto vrijedi i za nas u odnosu na Krista i Njegovu riječ.

4. Naš susret s Riječju Božjom, koja je nadahnuta istim duhom Božjim, koji je uskrisio Isusa, najsnažnije je doživljavamo u zajedništvu nedjeljnog slavlja. Nedjelja je prvi dan novog tjedna, dan proslave i susreta s uskrslim Kristom. Sâm sv. Augustin za sebe reče da ga je Krist i prije, dok je bio izvan Crkve, privlačio, ali tek u Crkvi, u zajedništvu vjere doživio je i upoznao ljubav Božju u Kristu Isusu. Kao i prvi svjedoci uskrsnuća, i mi se okupljamo svake nedjelje da bismo snagom Pisma i u lomljenju kruha vidjeli i povjerovali u Uskrsloga. I mi smo ljubljeni, i na Ljubav odgovaramo ljubavlju.
Braćo i sestre, kršćani u vrijeme progona često su svojim progoniteljima govorili: „Ne možemo bez nedjelje – bez Uskrsnuća Gospodinova.“ Slavlje Kristova Uskrsnuća, nedjelja, prvi dan u tjednu, ima u sebi snagu ukloniti grobni kamen, osvijetliti i dati smisao radnom tjednu, svim danima tjedna. Nedjelja otvara nove horizonte u kojima se dotiču i otvaraju Radosna vijest evanđelja i kultura života. Nedjeljno slavlje osposobljava i nas, vidjeti, i povjerovati. Vidjeti i povjerovati znači izlaći iz sebe, svoje samodostatnosti i sebičnosti. Radosni događaj uskrsnuća nije zatvoren prošlošću niti nam je udaljen budućnošću. Ovom sudbonosnom, univerzalnom događaju ne izmiče ni naše sada i ovdje.

5. Uskrsli Krist želi nas izvesti iz raznih oblika grobnih zarobljenosti u koje možemo upasti živi i druge pokopati prije naravne smrti. U dinamici svoje ljubavi, po malom „Uskrsu“ koji se dogodio u svima nama po daru krštenja, i mi smo suuskrsli s Kristom.
Sada s obale zemaljske mogućnosti prema našoj nemogućnosti, nad jazom između smrti i života, most je uspostavljen. Stoga je moguće otkotrljati grobni kamen mržnje, osvete, nasilja iz našega srca i doživjeti radost uskrsnuća u iskustvu mira, pomirenja i praštanja; moguće je izaći iz tame i zamrlosti individualizma, te vidjeti i povjerovati u blagoslovljeni život zajedništva. Moguće je napustiti grob sebičnosti, i s većom odlučnošću novog pogleda nade i povjerenja zauzimati se za opće dobro.
U iskrenom i vjernom nedjeljnom susretu, oživljeni Božjom riječju i kruhom života, pozvani smo hrabrije dizati grobni kamen s tjedna i vremena naše nezaposlenosti, osobito mladih za koje je radno mjesto svojevrsno oživljavanje iz groba beznađa. Zvuči malo čudno, ali je istinito: neradna i slavljenička nedjelja, dublje vidi i s većim povjerenjem dugoročnije rješava problem nezaposlenosti u društvu.

6. Poštovana braćo i sestre, uskrsli Krist, gospodar i poslužitelj povijesti, onaj koji je osvijetlio tamu groba, hrabri nas da se ne plašimo naše tamne povijesti, već da istinoljubivo i zajedno dižemo nakotrljana ideološka grobna kamenja, kako bi nas istina izvela iz kruga tame na put svjetla, pomirenja, i zajedničke budućnosti. Previše je danas na nama i oko nas navaljenog, starog i novog, tereta pod kojim se život guši i zamire. Najgore je ako se na to naviknemo, te nam takvo grobno stanje postane normalno. Ali, tko je zahvaćen Kristovim uskrsnućem i otvoren Njegovoj riječi, postaje dinamičan kvasac kreativne novosti u društvenoj stvarnosti i u stanjima obiteljskog i crkvenog zajedništva. Postaje kvasac kulture života, koja se zauzima za dostojanstvo svakog čovjeka i uklanja grobni kamen materijalno ugroženih i moralno degradiranih. Kultura života je uskrsna kultura, koja se očituje u javnoj potpori bračnim drugovima, muškarca i žene, da postanu zajednica ljubavi i života. Upravo otvorenost životu znak je naše vjere i nade u pobjedu života nad smrću.

7. Poštovani vjernici i svi ljudi dobre volje, što nam govore naše nijeme i prazne kolijevke, u koje sve rjeđe polažemo novorođeni život, a sve češće život prenosimo u grobove. Čiji je to znak, života ili smrti? Djeca su neizmjerno bogatstvo u svakom društvu. Po broju rođenih, ljubavi i pažnji koju obitelj, institucije i društvo u cjelini poklanjaju djeci, vidi se koliko ta sredina ima povjerenja u budućnost. Tamo gdje je smrt jača od života, gdje se više umire nego rađa, Uskrs je udaljen i odsutan. Treba ga u nadi čekati. No, s uskrslim Kristom, kršćanin, ljubljeni učenik, koji je vidio i povjerovao, ne zaustavlja se nemoćno i beznadno pred poteškoćama i izazovima obiteljskog i društvenog života. Ne gleda ih očima pasivnog kroničara, već ih vidi srcem odgovornog proroka.

8. Draga braćo i sestre, uskrsli Krist, punina života i ostvarenje povijesti, temelj je našeg života i dobrih djela. Bez Njegova uskrsnuća ostajemo prah. On, pobjednik smrti, danas dolazi ususret onima koje ljubi. A ljubi svakog čovjeka. Dakako, On najprije traži svoje učenike, nas kršćane, svoju Crkvu. Uskrsli Gospodin, poziva i hrabri nas kršćane i sve ljude dobre volje: „Ne bojte se! Pobijedili smo! Moje uskrsnuće je i vaša pobjeda za sve oblike zarobljenosti života i suživota.“ Želi nas izvesti iz tolikih oblika groba, osobito groba zamrle i pasivne vjere, vjere običaja, navike, tradicije i ravnodušnosti. Želi nas uvesti u život povjerenja i osobnog uvjerenja, da poput ljubljenog učenika i mi možemo vidjeti i povjerovati.
Uskrsli Kriste, novost Tvoga uskrsnuća zahvaća sva naša ograničenja i zarobljenosti. Daj da mi, koji se prvog dana u tjednu – nedjeljom - hranimo Pismima i Kruhom života, budemo vjerodostojni svjedoci Tvoje ljubavi i radosni navjestitelji Tvoga uskrsnuća. Uskrsli Gospodine, pomozi nam da hrabrije idemo na periferije društva i do grobova naših bližnjih, da i u njima život uskrsne.

Braćo i sestre, Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Da i mi s Njime uskrsnemo! Aleluja!