Zaštitnici Nadbiskupije

Od ostalih salonitanskih mučenika prikazanih na mozaiku u rimskoj kapeli sv. Venancija najčas-nije mjesto iza svetih biskupa Dujma, Venancija i Maura te obrtnika Anastazija pripada đakonu sv. Septimiju, što nije neobično, jer su u to doba đakoni kao nositelji karitativne djelatnosti među kršćanima pojedinih crkvenih općina najčešće uživali silan ugled, stjecali opću privrženost i ljubav (tako je i rimski đakon sv. Lovro u Rimu bio štovan mnogo više nego njegov papa Sikto Drugi, iako je i taj podnio mučeništvo nekoliko dana prije njega).

Dan Septimijeva mučeništva 18. travnja zabilježen je u već spomenutomu Jero-nimskomu martirologiju. Pogubljen je vjerojatno iste godine u kojoj i njegov biskup Dujam (304.). U ruševinama grobišne bazilike na Manastirinama nađen je kameni ulomak s njegovim imenom i s imenima još petorice salonitanskih mučenika.

Prvi je od spomenute petorice čija su imena uklesana u tu ploču svećenik sv. Asterije. Na više puta spominjanomu rimskomu mozaiku prikazan je i njegov lik, i to, kako je već rečeno, iza đakona Septimija. U Saloni je Asterijevo ime nađeno još i u natpisu na podnomu mozaiku nekadašnje bazilike na Kapljuču, gdje piše da je za taj dio mozaika troškove platio neki kršćanin iz zavjeta na čast »mučenika Asterija«. U amfiteatru je jedna mala prostorija ispod gledališta u kasnije kršćansko doba bila pretvorena u kapelu na spomen njemu i još četvorici mučenika. Dyggve, koji je tu vršio arheološka istraživanja, napisao je da su u vrijeme iskapanja na zidu te kapele još bili vidljivi tragovi likova te skupine mučenika naslikanih u žbuci, posve slični onima u Lateranu. Nad Asterijevom glavom još su se raspoznavala slova ..T.RIV., dakle AsTeRIUs.

Četvorica, koja prema Bronstedovu miđljenju pripadaju Asterijevoj skupini salonitanskih mučenika zvali su se: Antiochianus, Gaianus, Telius i Paulinianus. U Rimu su prikazani s vojničkim ogrtačima i znakovima dvorskih časnika. Spomenuti je arheolog smatrao da njih spomenuti tragovi štovanja u Saloni (natpis na mramornom ulomku, bazilika na Kapljuču, kapela ispod amfiteatra) uvijek povezuju sa sv. Asterijem, pa je stoga ostatke prostrane bazilike na Kapljuču blizu amfiteatra nazvao »bazilika petorice mučenika« (basílica quinqué martyrum) želeći tim naglasiti da je ona podignuta na mjestu njihova ukopa. Držao je da su ti mučenici štovani i u kapeli uređenoj u sklopu nedalekoga amfiteatra zbog toga što su zacijelo nakon osude tu bili bačeni pred divlje zvijeri koje su ih rastrgale.

Bulić je zaključio da tragovi štovanja tih mučenika na Manastirinama (već spomenuti natpis na mramornom ulomku!), i još sv. Anastazija, upućuju na to, da su u opasnim vremenima sve žešćih barbarskih navala tjelesni ostaci svih salonitanskih mučenika bili preneseni na to mjesto, gdje su bili zaštićeniji od mogućega oskvrnuća (u gradu se po strogim rimskim zakonima, nije smjelo ukopati ili na bilo koji način sačuvati ostatke ničijega tijela!).

don Slavko Kovačić