Raspored sv. misa

Nedjeljom i blagdanom: u 9.00 sati.

Radnim danom: prema dogovoru s vjernicima - najčešće u 16.30 (zimi) ili 18.00 sati (ljeti).

Povijest

Svinišće je mala župa, smještena u zaleđu omiške Dinare. Pored glavnog sela Svinišća po kojemu je župa dobila ime, postoji i malo selo Podašpilje. Župa se prostire nedaleko od ceste koja iz Omiša, preko Kučića i Slimena, vodi na Zadvarje. Premda je Svinišće malo selo, ono odavna postoji, a u starini se zvalo Vinišće. Kako se čini, prvi put u povijesnim izvorima Vinišćani se navode u povelji kneza Jurja II. Šubića 1315. godine pod nešto izmijenjenim oblikom. Na taj zaključak upućuje stanovita sličnost imena i poredak, jer se nalazi između Kučićana i Rogozničana. 

Poznato je da se 1475.-1477. godine Kučiće, Rogoznica i Brela nalaze pod Turcima, o čemu govori turski popis poreznih obveznika iz toga vremena, pa na temelju toga možemo sa sigurnošću zaključiti da je i susjedno Vinišće bilo pod njihovom vlašću, iako se u tom dokumentu selo izričito ne spominje. Ali to nije bilo konačno, nego privremneo zauzeće ovoga kraja od Turaka, koje je potrajalo samo nekoliko godina. Poznato je da su Turci taj kraj ponovno prepustili Mlečanima i do turskog konačnog zauzeća došlo je oko 1500. godine. Svinišće se privremeno oslobodilo Turaka 1571. godine, kada se Svinišće priključilo ostalim selima i pristupilo mletačkoj vlasti. To je oslobođenje potrajalo samo do 7. ožujka 1573. godine, kada su  Mlečani bili prisiljeni sklopiti mir s Turskom i vratiti ono što je kratkotrajno bilo pod njihovom upravom. Tako je bilo i na početku Kandijskog rata, kada je oslobođenje još kraće potrajalo, samo od 14. kolovoza do 22. studenoga 1646. Turci su zauvijek napustili ovaj kraj poslije oslobođenja Zadvarja 18. lipnja 1684. godine.

Župa Svinišće je sve do 1745. godine bila u sastavu župe Kučića, ali s posebnom crkvom. Te je godine nadbiskup Kačić odijelio Svinišće od Kučića, proglasivši Svinišće s Podašpiljem samostalnom župom Gospina Uznesenja. Župa je odijeljena od Kučića u posvemašnjem miru. U vrijeme osamostaljenja župa se zvala Vinišće i to je ime još dugo zadržala. Prema popisu obitelji iz 1686. godine selo se još zvalo Vinišće, a stanovnici Vinišćani (Vinischiani), kojih je tada bilo 274. Odlukom Organskog dekreta austrijske vlade 1849. godine Svinišće je izgubilo status samostalne župe i bilo je podloženo župi Omiš kao izložena kapelanija, koja je imala svoga svećenika. 

Župna kuća spada među starije takve građevine i nalazi se kod župne crkve.

Župna matica R, V, U od 1619. do 1747., zajednička je za Svinišće i Kučiće; V od 1825. do 1857. nalaze se u DAZ. Knjiga R od 1825. do 1872. nalazi se u DAS. Knjige R od 1872. do 1948., četiri sveska; V od 1912. do 1948.; U od 1897. do 1948., dva sveska, nalaze se u MU Omiš. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1848. do 1940. nalaze se u NAS. Stanja duša od 1800. do 1845.; 1846. do 1870.; 1871. do 1920. nalaze se u ŽU.

Odlaskom u mirovinu dosadašnjeg župnika don Josipa Jurića 30. prosinca 2002. godine, od istoga dana župu poslužuje župnik Kučića don Ivan Ujević.

Župa je 1938. godine imala 1.159 duša, a 2001. godine bilo ih je 122.

Crkve

1. Župna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije sagrađena je na maloj visoravni  zvanoj Brus 1897. godine, za župnikovanja don Jure Marušića. Crkva je sagrađena iz posebnog državnog fonda za crkvene objekte. Crkvena lađa je duga 16, široka 9 i visoka 11 metara. Građena je od domaćeg kamena koji se vadio iz kamenoloma nedaleko od same crkve. Na pročelju su tri prozora, a na samoj lađi po tri prozora sa svake strane, dok su u svetištu po dva prozora s obje strane. Crkva je posvećena 30. listopada 1900. godine od biskupa Nakića. Brigu oko daljnjeg unutrašnjeg uređenja crkve vodio je župnik don Grgo Topić. U crkvi su tri oltara. Glavni oltar je od mramora, na njemu je lijepo svetohranište i kipovi Srca Isusova i Srca Marijina. Iza oltara je ploča s natpisom: «Ovaj oltar podignut doprinosom seljana i darom Frane Brzovića od 2000 kruna.» I drugi oltar je od mramora, a posvećen je Gospi. Oba ova oltara izrađena su u radionici Pavla Bilinića u Splitu. Treći oltar posvećen je sv. Ivanu Krstitelju i na njemu je slika Isusova krštenja. Crkva je sagrađena na mjestu stare crkve, sagrađene  vjerojatno u 15. stoljeću, a bila je posvećena Gospi. Stara Gospina crkva jednim je dijelom iskorištena za svetište nove crkve. Godine 1954., za župnikovanja don Frane Mihanovića, svetište je preuređeno. Uklonjen je bačvasti svod, podignuti zidovi i probijeni prozori istovjetni ostalim prozorima na lađi crkve. Godine 1960., za župnikovanja don Ljube Mlikotića prozori su ukrašeni vitrajima, rad firme Marinković iz Zagreba. Za župnikovanja don Pavla Medića 1977. godine nabavljenoo je treće zvono. Zvona su 1982. elektrificirana za župnikovanja don Ante Karoglana. Za župnika don Josipa Jurića 1984. obnovljen je krov, uređeno crkveno dvorište i staro groblje. Jurić je 1995. godine, kod groba u kojem su pokopani domaći svećenici, dao podignuti spomen-križ. Zvonik je sagrađen 1881. godine od bračkog kamena, koji se pokazao neotpornim u ovom podneblju. Prijetila je opasnost rušenja, pa su godine 1932. sviniški majstori zvonik obukli u cement i podigli ga za još jedan kat. 

2. Kapela Svetog Marka Evanđelista nalazi se u zaselku Podašpilju, udaljenom oko 3 km od župne crkve. Kapela je sagrađena 1778. godine. Duga je 4 i široka 3 metra. Na kapeli je zvonik na preslicu. Kapela je obnovljena za župnikovanja don Pavla Medića 1978. godine, prigodom proslave 200. godišnjice gradnje.

 

 

 

Statistika

Statistički podaci o župi

Godina	2015.	2016.	2017.
Krštenja	3	-
Prvopričesnici	-	-
Krizmanici	-	-
Ženidbe	-	-
Sprovodi	13	11

Lokacija