Adresa dekanatskog ureda

Dekanatski ured - Trogir: Trg Ivana Pavla II. 6, 21220 Trogir
Telefon: (021) 881-426

Dekan: don Vinko Sanader

Popis župa

O dekanatu

Trogirski dekanat obuhvaća područje koje je nakon ukinuća trogirske biskupije, bu­lom Locum Beati Petri pape Leona XII. od 30. lipnja 1828. godine, pripojeno splitskoj biskupiji. Na tom je području u to vrijeme bilo svega 11 župa. Nai­me, tijekom vremena grad Trogir je porastao brojem stanovnika, posebice je taj porast uslijedio poslije Drugog svjetskog rata, kada su se stanovnici zagorskih sela doselili u grad i njegovu užu okolicu i stvorili nova prigradska naselja. Od nekadašnje jedne župe sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća ustanovljene su još dvije nove župe.

Do završetka Drugog svjetskog rata dekanat je imao i dva vicedekanata sa sjedištima u Segetu i Kaštel Lukšiću.

U dekanatu se nalaze župe: Drvenik, Okruk, Seget, Slatine, Trogir-sv. Jakov, Trogir-sv. Lovre, Trogir-Gospa od Anđeča, Vinišće, Žedno-Arbanija.

Sve župe pripadaju Splitsko-dalmatinskoj županiji i sve se nalaze u primorskom dije­lu Nadbiskupije. Svim župama upravljaju svjetovni svećenici, izuzevši župu svetog Jako­va u Trogiru koja je povjerena franjevcima provincije sv. Jeronima.

Najstariji stanovnici toga kraja bili su Iliri, a već u 4. stoljeću Grci osnivaju svoju koloniju Tragurion, od čega dolazi naš naziv Trogir. O nazočnosti grčkih doseljenika u Trogiru govore njihovi spomenici, od kojih se posebice ističe Kairos iz 1. stoljeća prije Krista, koji se nalazi u samostanu svetog Nikole u Trogiru. Poslije Grka pojavljuju se Rimljani koji su se naselili ne samo u gradu Trogiru nego i u njegovoj užoj i široj okolici. Oni su u Bijaćima imali naselje veterana 7. i 9. legije zvano Siculi. U prvoj polovici 7. stoljeća doselili su se Hrvati koji su se pomiješali s romanskim i ilirskim starosjedilačkim stanovništvom i vrlo brzo postali većinsko stanovništvo toga kraja. Već u prvoj polovici 9. stoljeća hrvatski su knezovi u Bijaćima, nedaleko od Trogira, imali svoj kneževski dvor.'

Kršćanstvo se već u prvim stoljećima pojavilo u Trogiru i njegovoj okolici. Trogir je u 8. stoljeću bio sjedište biskupije i imao svoga biskupa. Na trogirskoj biskupskoj stolici bilo je do njezina ukinuća 1828. godine 48 biskupa, od kojih su neki bili samo naslovni i izabrani, među njima i 4 kardinala. Za nas je najvažniji sv. Ivan Ursini (1063-1111) koji je kao dugogodišnji biskup u Trogiru bio savjetnik hrvatskih kraljeva Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira te umro na glasu svetosti, pa ga Trogirani kroz stoljeća slave kao zaštitnika svoga grada. Njegovo se tijelo nalazi u sarkofagu u Svečevoj kapeli u katedrali, biseru renesansne umjetnosti u cijeloj Hrvatskoj.

Lokacija