U prostorijama Bračnog i obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije, u srijedu 20. studenog, održan je novi susret za odgajatelje i stručne suradnike. Predavanje na temu „Kako se nositi s 'teškim' ljudima – o postavljanju zdravih granica u međuljudskim odnosima“ održala je Maja Jakšić, psihoterapeutkinja i specijalistica pastorala kriznih situacija.

Predavačica je pojasnila kako mnogi čimbenici doprinose sposobnosti izgradnje dobrih i zdravih odnosa, a jedan od osnovnih je učenje postavljanja granica. Postavljanje granica u odnosima je važno, ali i kontroverzno pitanje posebno među vjernicima koji taj koncept često povezuju, posebno u bliskim odnosima, s okrutnošću i egoizmom.

„U korijenu takvog uvjerenja stoji zabluda kako pravi vjernik mora uvijek biti poslušan i požrtvovan i kako je osoba koja zanemaruje sebe, ne postavljajući granice, dobra i dostojna divljenja. Međutim, postavljanje granica je briga za sebe i za druge, nije sebičan čin. Prvi korak u poštivanju vlastitih i tuđih granica je upoznavanje sebe stoga je susret započeo pitanjima za samoprocjenu pomoću kojih se nazočne potaknulo na promišljanje kako uravnotežiti ljubav prema sebi i ljubav prema drugima na zdrav način. Zdrav odnos temelji se na izravnoj i iskrenoj komunikaciji, a karakteriziraju ga međusobna briga, uzajamno razumijevanje i poštivanje integriteta, prava i granica druge osobe te volja za konstruktivnim rješavanjem problema. Toksičan odnos je neuravnotežen i štetan, pun jednostranih uvjeta, optuživanja, prijetnji i ucjena“, istaknula je i dodala kako je važna smjernica u takvom odnosu znati svoja prava te na vrijeme prepoznati kad ih netko prekoračuje. „Imamo pravo biti tretirani s poštovanjem, izraziti svoje osjećaje, mišljenja i želje, promijeniti svoj stav, učiniti pogrešku, vjerovati svojim prosudbama, biti radosni, napustiti društvo u kojem osjećamo nepoželjnost, krivnju ili ponižavanje, prekinuti kontakt s toksičnim ljudima, postaviti vlastite prioritete, reći „ne“ na nerazumne zahtjeve, imati mišljenje različito od drugih, brinuti se o sebi i zaštititi se od fizičkog, mentalnog ili emocionalnog ugrožavanja - bez osjećaja krivnje. Ova temeljna prava predstavljaju naše granice. Problem je što „teške osobe“ ne razumiju pojam granica. Ako prihvaćamo i podnosimo ponašanja kad drugi prelaze naše granice – ne činimo dobro nikome. Postoje brojne situacije u životu koje od nas traže žrtvu, ali biti u štetnom odnosu nije jedna od njih“.

Naglašeno je da svaka promjena počinje s nama, a presudno je osvijestiti nezdrav odnos, čak i ako to znači da će odnos zauvijek biti izmijenjen. Izbjegavanje takvih ljudi ili ograničavanje vremena koje provodimo zajedno, ako imamo te opcije - najbolja su strategija. Ponekad je rješenje potpuno napustiti odnos. To u početku nije lako, ali koliko god teško, nužno je i ispravno. Postoje situacije (npr. roditelj - dijete) kad moramo ostati u vezi. U tom slučaju imamo izbor odvojiti se od njih, tj. njihovih postupaka. „Odvajanje je emocionalni koncept i nema nikakve veze s fizičkom blizinom. To znači promijeniti svoj odgovor na njihovo ponašanje, ne reagirati, prestati se braniti, ne uzimati stvari osobno niti se osjećati odgovornim za tuđe sulude odluke, neprimjerene osjećaje i sebične želje, prihvatiti svoj dio odgovornosti, oprostiti sebi kako bismo mogli oprostiti njima, naučiti lekciju i napokon ih prestati pokušavati promijeniti. Istraživanje vlastitih osjećaja i načina reagiranja te učenje korištenja alternativnih odgovora može biti izazovno, ali prednosti su dalekosežne - mogu spasiti postojeći odnos ili barem pripremiti za zdravije odnose u budućnosti. Ono što je novo uvijek izaziva strah i sumnju pa će i naši pokušaji različitih reakcija od prethodnih biti povezani s ovim neugodnim osjećajima. Iako uvijek govorimo o granicama u odnosu na druge ljude, one uvijek svjedoče o našem odnosu sa samima sobom, omogućuju nam poštivanje vlastitih potreba i vrijednosti i pružaju sigurnost nama i ljudima s kojima ulazimo u odnose. Unutarnji emocionalni kompas nam pomaže u postavljanju granica. Znakovi koji nam govore da netko prelazi naše granice su nelagoda i ogorčenost. Važno je ne podcjenjivati takve unutarnje signale. Nepoštivanje vlastitih granica može dovesti do daljnjeg prekoračenja istih od strane drugih ljudi u budućnosti. Granice su prostor koji nas dijeli od drugih ljudi i određuje tko smo. Označavaju naš unutarnji teritorij. Osoba bez granica neosjetljiva je prema granicama drugih. Imamo pravo braniti svoje granice, svoje vrijeme i prostor, čak i ako to izaziva osjećaj nezadovoljstva ili uvrede kod drugih. Jedno je sigurno - da bi ljudi naučili naše granice, o njima moramo jasno govoriti“.

Zaključeno je da učenje postavljanja zdravih granica, kao i svaka nova vještina, zahtijeva hrabrost, vrijeme i vježbu te da je ovaj posao doživotni zadatak. „Osim ove dimenzije – učenja emocionalnog odvajanja i ne reagiranja na tuđi emocionalni kaos, postoji još jedna mogućnost kad smo suočeni s „teškim ljudima“. U svojoj najdubljoj boli Krist je usmjeren na ljubav i oprost. Pozvani smo ljubiti one koji mrze, oprostiti onima čije je ponašanje destruktivno i moliti za one koji progone. To je najučinkovitiji put vlastitog ozdravljenja“.