Sakramenti i blagoslovine

Sv. Jakov apostol piše: “Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva učinjena s vjerom spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio oprostit će mu se” (Jak 5,14-15). Dakle, sakrament bolesničkog pomazanja ima svrhu udijeliti posebnu milost kršćaninu koji se nalazi u nevolji povezanom s teškom bolesti ili starosti.

Prikladan trenutak je onda kad se vjernik počinje nalaziti u velikoj opasnosti zbog bolesti ili starosti. Smisao ovog sakramenta nije njegovo podjeljivanje neposredno pred smrt, nego u bolesti. Svaki put kad se kršćanin teže razboli može primiti sveto pomazanje, pa i onda kad se, nakon što ga je primio, bolest pogorša!

Samo svećenici (biskup i prezbiter) podjeljuju sakrament bolesničkog pomazanja. Kod podjeljivanja se upotrebljava ulje blagoslovljeno od biskupa na Veliki četvrtak, a ako je potrebno, ulje može blagosloviti i sam djelitelj.

Bit obreda bolesničkog pomazanja sastoji se u mazanju blagoslovljenim uljem na čelu i rukama bolesnika, popraćenog liturgijskom molitvom: Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosrđem neka te Gospodin milošću Duha Svetoga pomogne. (Amen). Neka te oslobođena od grijeha spasi i milostivo pridigne. (Amen).

Učinci bolesničkog pomazanja su: zajedništvo bolesnika s mukom Kristovom, na dobro svoje i cijele Crkve; utjeha, mir i snaga da se kršćanski podnesu tegobe bolesti ili starosti; oproštenje grijeha (ako ga bolesnik nije mogao dobiti u sakramentu pokore); pomoć tjelesnom zdravlju ako to doprinosi duhovnom spasenju; priprava na prijelaz u vječni život.