Raspored sv. misa

CRKVA SV. MARKA EV.

Od 1. rujna do 30. listopada
Nedjeljom: u 8.00, 9.00, 10.30 i 19.00 sati.
Radnim danom: u 7.00 i u 19.00 sati.

Od 1. studenoga do 31. ožujka
Nedjeljom: u 8.00, 9.00, 10.30 i 18.00 sati.
Radnim danom: u 7.00 i u 18.00 sati.

Od 1. travnja do 15. lipnja
Nedjeljom: u 8.00, 9.00, 10.30 i 19.00 sati.
Radnim danom: u 7.00 i u 19.00 sati.

Od 16. lipnja do 31. kolovoza
Nedjeljom: u 7.00, 8.30, 10.00 i 20.00 sati.
Radnim danom: u 7.00 i u 20.00 sati.

 

CRKVA SV. IVANA u MAKRU

Sveta misa je svake prve nedjelje u mjesecu u 15.00 sati.

Povijest

Makarska je još prije dolaska Hrvata bila sjedište ne samo župe nego i biskupije. Makarski biskup Stjepan spominje se na pokrajinskom crkvenom saboru u Saloni 533. godine. Stolovao je u starom gradu Mucrumu. Ova starokršćanska biskupija bila je ugašena za vrijeme seobe naroda. Obnovljena je tek u 14. stoljeću, a prvi biskup obnovljene biskupije bio je Valent (1320.-1367.). Poslije toga vrlo su oskudne vijesti o biskupiji. Na početku 16. stoljeća Makarska je došla pod tursku vlast i tek u 17. stoljeću biskupija redovito ima svoje biskupe. To je trajalo od 1615. do 1828. godine, kada je biskupija jednakopravno sjedinjena sa splitskom biskupijom, što znači da je biskupija i nadalje postojala, a splitski biskup ujedno je bio i makarski biskup. Godine 1969. makarska je biskupija ostala samo u naslovu splitsko-makarske nadbiskupije. U Makarskoj je ostao zborni kaptol, koji i danas postoji. Za cijelo vrijeme turske vladavine župom su upravljali franjevci. I prva trojica biskupa u 17. stoljeću, također su bili franjevci. Franjevci župnici, kao i biskupi, stanovali su u svom samostanu, jer u gradu nije bilo ni župne, ni biskupske kuće. Samostanska crkva ujedno je bila i župna crkva. Poslije oslobođenja od Turaka 1684. godine Venecija je na temelju prava patronata što ga je dobila od Svete Stolice imala pravo da u krajevima koje je oslobodila od Turaka predlaže biskupe, osniva kaptole i gradi katedrale. Tako je 1695. godine Venecija predložila svjetovnog svećenika Nikolu Bijankovića za makarskog biskupa, kojega je Sveta Stolica potvrdila. Godine 1700. biskup Bijanković župu je oduzeo franjevcima i povjerio je svjetovnim svećenicima, što je ostalo sve do danas.  

Sve do godine 1969. u Makarskoj je bila samo župa Svetog Marka. Te je godine zapadni dio grada dobio svoju župu pod imenom Kraljica Mira. U župi djeluju sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, koje stanuju u crkvenoj kući i vrše službu katehistice, orguljašice i sakristanke. Milosrdnice sv. Vinka došle su u Makarsku 1. srpnja 1891. godine i preuzele Ubožnicu u kojoj je tada bilo 19 štićenika, 11 muških i 8 ženskih. Komunistička vlast im je poslije Drugog svjetskog rata zabranila rad u Ubožnici.  

Matične knjige R od 1710. do 1848., tri sveska; R,V od 1709. do 1829. i R,V i U od 1786. do 1791. nalaze se u DAZ. U istom arhivu su i knjige V od 1824. do 1895., tri sveska, kao i knige U od 1709. do 1866., četiri sveska, a knige U od 1860. do 1883. nalaze se u DAS. Knjige R od 1859. do 1947., sedeam svezaka; V od 1895. do 1947., dva sveska; U od 1883. do 1947. nalaze se u MU Makarska. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1817. do 1942. nalaze se u NAS. Knjige R od 1729. do 1825. i V od 1729. do 1832. nalaze se u ŽU Makarska.

Godine 1938. župa je imala 2.350 stanovnika, a 2001. godine Makarska je imala u sve tri župe 13.287 stanovnika. Najveći dio toga stanovništva nalazi se na području župe Svetog Marka.

Crkve

1. Župna crkva - katedrala Svetog Marka Evanđelista sagrađena je sa sjeverne strane središnjeg gradskog trga, koji nosi ime fra Andrije Kačića Miošića, čiji se brončani spomenik nalazi na trgu. Gradnju katedrale započeo je biskup Nikola Bijanković 1700. godine, ali je njezina izgradnja dugo trajala jer je mletačka vlada, koja je financirala gradnju, vrlo sporo dostavljala novčana sredstva. Završena je s grubim radovima tek 1756., a posvećena 1766. godine. Sagrađena je u baroknom stilu s velikom polukružnom apsidom. Zvonik se sa svojim dimenzijama i visokom piramidom skladno uklapa u izgled crkve. Katedrala je znatno oštećena prigodom potresa 1962. i nakon toga uslijedila je njezina obnova. U toj obnovi katedrala je doživjela unutrašnje, a i neke izvanjske izmjene. Tako je na mjestu prijašnje sakristije dobivena istočna kapela u koju je smješten glavni, mramorni barokni oltar, sa svetohraništem i kipovima sv. Marka i sv. Jeronima. Na sredini antependija je reljefna kompozicija Zadnje večere. Mjesto prijašnjeg glavnog oltara postavljena je duga kamena menza, u obliku stola, na arkadama.

Crkva ima bačvasti svod, izuzevši naknadno podignutu pokrajnu kapelu u kojoj je strop ravan. U crkvenoj lađi prije obnove bilo je više mramornih, baroknih oltara. S lijeve strane lađe prvi je oltar Gospe od Rožarja s oltarnom palom i 15 medaljona iz Gospina života. Sliku je naslikao slikar Felice Tironi 1787. Ova je slika 1996. godine obnovljena u Splitu u Državnoj upravi za zaštitu spomenika kulture. Na oltaru je slika bizantinske Bogorodice u neorenesansnom srebrenom prijestolju s anđelima koji nose krunu. To je rad majstora Luigia Merloa iz Vicenze, godine 1818. Gospina je slika donesena iz Venecije 1707. godine od biskupa Bijankovića. Do Gospina oltara je oltar sv. Križa sa skupinom drvenih obojenih kipova. I ovaj je oltar napravio Tironi 1786. po narudžbi bratovštine Dobre smrti. Nasuprot ovom oltaru s desne strane je oltar sv. Klementa podignut 1770. kada su u raku na oltaru prenesene Svečeve relikvije iz obiteljske kapele Kačića, koje su 1725. godine donesene iz Rima.  Ovim pokrajnim oltarima prigodom obnove sužena je menza i ispred njih uklonjeno stepenište da bi se povećao prostor lađe. U crkvi, koja je proglašena spomenikom kulture, i u župnom uredu ima više vrijednih slika, zaštićenih kao pokretni spomenici kulture. Crkva je imala još dva oltara na početku lađe i jedan nasuprot oltaru sv. Križa, koji su uklonjeni radi proširenja pjevališta 1965. godine i otvorenja zida lađe radi spoja s pokrajnom kapelom. Na pjevačkom koru su 1971. godine postavljene nove orgulje, rad Janeza Jenka iz Ljubljane u koje je veoma uspješno ugradio sačuvane svirale starih orgulja.

2. Crkva Svetog Filipa Nerija sagrađena je na središnjem dijelu obale, koja se svojim pročeljem i odijeljenim zvonikom potpuno uklapa u red kuća, među kojima je i kuća nekadašnjih oratorijanaca sv. Filipa Nerija, koje je 1676. godine u Splitu osnovao Nikola Bijanković. Ova je crkva barokna građevina s bačvastim svodom i polukružnom apsidom, koju je sagradio biskup Stjepan Blašković 1758. godine. Po svom obliku odgovara katedrali, samo što ova ima znatno manje dimenzije. U zidu s desne strane oltara nalazi se grob njezina graditelja biskupa Stjepana Blaškovića. Od nekadašnjeg baroknog glavnog oltara ostala je samo menza, što je učinjeno prigodom obnove poslije potresa. U lađi se nalaze četiri barokna mramorna oltara s oltarnim palama. Na ogradi pjevačkog kora nalazi se sedam slika na platnu iz života sv. Filipa, titulara crkve. Crkva je 1968. godine proglašena spomenikom kulture. U njoj se bogoslužje održava nekoliko puta godišnje.  

3. Crkva Svetog Petra Apostola sagrađena je 1993. godine na istoimenom poluotočiću koji sa zapadne strane zatvara gradsku luku. Crkva je sagrađena za župnikovanja don Tomislava Ćubelića na mjestu stare crkve iz 15. stoljeća, koja je u potresu 1962. godine bila teško oštećena. Njezini ostaci bili su sljedeće godine na Veliki petak za vrijeme večernjeg obreda u župnoj crkvi, po nalogu tadašnjih općinskih vlasti, do temelja minirani i bačeni u more. Ta je crkva više puta bila obnavljana i produživana, a vjerojatno je u 15. stoljeću poprimila gotički oblik, a u 18. barokni. Bila je pokrivena kamenim pločama. Izvanjska dužina crkve bila je 16,92, širina 6,72 i visina 7,14 metara. Nova crkva zadržala je oblik stare crkve.  

4. Kapela Svetog Križa na groblju sagrađena je 1830. godine. Oltarna pala «Skidanje s križa» donesena je iz crkve Sv. Filipa za vrijeme obnove crkve poslije potresa. Kapela je duga  6,50 i široka 3,90 metara. U šematizmu iz 1908. godine kapela se navodi bez titulara, a u šematizmu iz 1925. titular je sveti Frane. Nakon što je u nju poslije potresa donesena oltarna pala «Skidanje s križa» prozvana je kapelom Svetog Križa. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za jedno zvono.  

5. Stara Franjevačka crkva Svete Marije postojala je i prije dolaska franjevaca 1502. godine iz Bosne. Ona je mogla biti sagrađena oko polovice 15. stoljeća. Crkva je prije pripadala redu augustinaca. Crkva je više puta bila paljena, oštećena i ponovno popravljana i povećavana. Obnovi crkve osobito se pristupilo poslije 1671. godine kada je postavljeno pjevalište, kamena ograda ispred oltara, kip sv. Ante i raspelo te poliptih Uznesenja Marijina, rad Petra Costera, i Sudnji dan, rad Antonija Molinarija. Kasnije je dobila neke renesansne i barokne elemente. Dok su biskupi bili franjevci, crkva je služila i za katedralu i u njoj su ukopana dva makarska biskupa: fra Petar Kačić i fra Marijan Lišnjić. Uz crkvu je zvonik na dva kata sa po dvije bifore sa sve četiri strane, podignut je 1715. godine, a visok je 33,74 metra. Crkva je 1968. restaurirana i pretvorena u pinakoteku svetih slika. Za proslavu 500. obljetnice dolaska franjevaca u Makarsku crkve je uz pomoć Ministarstva kulture RH temeljito obnovljena iznutra i izvana pod stručnim nadzorom djelatnika Konzervatorskog zavoda iz Splita. Radove je izvelo poduzeće Građevno d. d. iz Vrgorca. Izvana su svi zidovi fugirani, postavljena je nova elektrifikacija s novim rasvjetnim tijelima, unutrašnjost obojana, obnovljena stara sakristija i namještena novim namještajem, nanovo je izrađen crkveni kor i nabavljene nove klupe.  

6. Nova franjevačka crkva Svete Marije sagrađena je 1940. godine prema nacrtu arhitekta Stjepana Podhorskog. Pošto je u Makarsku preselila Franjevačka visoka bogoslovija, stara je crkva bila premalena i franjevci su odlučili sagraditi novu, znatno veću. To je centralna kamena građevina, podignuta u starohrvatskom stilu s kupolom. Iznad glavnog oltara je baldakin. U lađi su jednostavni mramorni oltari Bezgrešne i sv. Ante. Do ulaznih vrata, sa strana lađe, su oltari Srca Isusova i sv. Franje Asiškoga. Godine 1999. završen je na zidu apside veliki mozaik Josipa Bifela na kojemu je slikar radio sedam godina. Mozaik je rađen od muranskog stakla. U donjem dijelu mozaika prikazana je Pieta s hravtskim svecima, a u gornjem dijelu Krist Svevladar (Pantokrator). Prigodom navedenog uređenja crkve stari je oltar uklonjen, a baldakim na četiri mramorna stupa je ostao, a ispod njega postavljena je oltarna menza prema puku. Crkva je duga 36 i široka 24,40 metara.

 

Statistika

2015. godina

Krštenja	72
Prvopričesnici	88
Krizmanici	98
Ženidbe	40
Sprovodi	40

Lokacija