Dijete nam se rodilo - Božić, 2003.

Draga braćo i sestre, poštovane obitelji, župna zajednico, članovi mjesne Dujmove Crkve i svi ljudi dobre volje!

Na putu

Radosno smo se i uporno ovih dana probijali prema Betlehemu kroz našu sredinu, naše svakodnevlje. Priznat ćemo, i uz najbolju volju, put nam nije uvijek bio lagan. Na tome putu i sami smo mogli iskusiti dio Marijine i Josipove betlehemske poteškoće. Dok je njima bila nepremostiva poteškoća naći mjesto, svratiste u Betlehemu, nama danas zna se dogoditi da nam je i sami put do Betlehema zapriječen, daje nerijetko i neki nezaobilazni most do njega porušen. A činilo se da je sve oko nas u pokretu i na istom putu prema Betlehemu.

Na putu do Betlehema, međutim, trebalo se probijati kroz našu sredinu i nadići tolike stvari i ponude, brojne trgovine i trgove, mnoštvo nabave
i zabave; trebalo je prijeći i nadići put nametnutih i izazovnih reklama, put umjetnih i uvjetovanih želja i potreba, put zaustavljanja i skretanja; trebalo je izbjeći zavodljiv put, da svoje stvarne životne potrebe ne svedemo na stvari, da, zasljepljeni, pomislimo da ćemo u njihovoj nabavi i zabavi naći sreću, da smo bez njih siromasi. I sami smo, moramo to priznati, dio te i takve stvarnosti, i nju smo, idući naprijed, na svoj način nosili sa sobom i u sebi. Zato smo i trebali prijeći put od cijena do vrednota, od broja do smisla, od stvari do osobe, od raznih ponuda do prave Božje ponude. Jedino takav prijelaz, naime, vodio nas je i vodi prema Betlehemu.

U Betlehemu

Sve vas, koji ste, unatoč raznim zavodljivostima puta, stigli u Betlehem, srdačno pozdravljam i vama se prvenstveno želim obratiti. A i vama, svi ljudi dobre volje, koji ste još na svom putu, želim poželjeti sretno stizanje u Betlehem.

U Betlehemu smo, braćo i sestre! Crkva je današnji Betlehem, mjesto gdje se Bog uvijek i iznova rađa. Naša srca su jaslice. Pred Otajstvom smo Božića. U betlehemskom Djetetu prepoznajemo ljubav i blizinu Boga. Vječni Bog iz ljubavi prema nama, radi nas i našega spasenja, postaje čovjekom. Otajstvo je to nečuveno, nezamislivo, neshvatljivo. Veliko Otajstvo! Da, Bog je neizmjerno veći od našega uma i srca, ali u jaslama, na slami, dovoljno je malen da se i naš um i srce njemu otvore. Otvaramo, stoga, braćo i sestre pred njim svoje srce i rukama vjere iskreno i radosno ga prihvaćamo u svoj život. Uranjajući u otajstvo Božića srcem i umom, klanjamo se apsolutnoj Božjoj novosti. Klanjamo se Bogu-Ljubavi u malom djetetu. Klanjamo se jedincatoj, nečuvenoj, nezamislivoj, neshvatljivoj, neusporedivoj i na ništa drugo svedivoj Božjoj novosti ljubavi. Klanjamo se Isusu Kristu, Bogočovjeku, koji daleko i neizmjerno nadvisuje sva stvorenja, osobe i religije. Božansko Dijete svojim toplim očima, u studeni noći, i svojim svijetlim očima, u tami noći, i samo sretno što nas susreće, radosno nas i toplo promatra, ponizno i s ljubavlju nam šapće: «Brate, sestro, nisi sam sebi dovoljan-dostatan, radi tebe sam došao!» U betlehemskom Djetetu prepoznajemo i sami sebe. Postavši jedan od nas, nastani se u svima nama. Poput prvog Adama, koji se divio ljepoti stvorenoga, i mi, braćo i sestre, sinovi Adamovi, u našoj noći, mi njegove okrnjene slike, divimo se svom božanskom i nama tako n ljudskosti bliskom i neokrnjenom Izvorniku. Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo. U Sinu svi smo mi sinovi i kćeri jednoga Oca. U Sinu i po Sinu braća smo i sestre, jedna obitelj. Čitav svijet je zapravo po Božjem učovječenju jedna velika obitelj.

Naš svijet

Ali, braćo i sestre, u kakav svijet, u kakvu obitelj dolazi novorođeno betlehemsko Dijete? Iskusili smo taj svijet na našem osobnom putu prema Betlehemu. Ne samo iskusili, nego ga i sami stvaramo i nosimo. Vidimo ga oko sebe i osjećamo ga u sebi.

Svijet je to naglašenih protuslovlja. Mnogo je dobrih i korisnih težnja i ostvarenja u današnjem svijetu, ali i mučnih događanja i negativnih pojava. U praksi se opravdava i legalizira ono što se u teoriji osuđuje; prihvaća se kao vrlina ono što je prije i ne tako davno bilo shvaćano kao mana; nastrane pojave pojedinaca dobivaju pravo javnosti. Svijet je to u kojem se osoba svodi na jedinku, a ljudski život na tjelesnost; materijalistička dimenzija potiskuje čovjekove vječne duhovne i moralne vrednote. Svijet je to koji ne uspijeva izići iz začaranog kruga korupcije: što više umnaža zakone i propise, to više, čini se, nepravda napreduje. Svijet je to potrošnje i proizvodnje, umjetne potrebe nepotrebnih stvari, gdje se teško oduprijeti sirenama blještavih zavodljivih reklama. Svijet je to sve prisutnijeg nasilja, raznih oblika ovisnosti i zarobljenosti. Svijet je to začuđujućih tehničkih mogućnosti, ali otežane komunikacije. Svijet sve većeg bogatstva jednih i sve većeg siromaštva drugih, svijet u kojem očito nedostaje pravednosti, u svakom slučaju ljubavi, a najčešće i smisla. Svijet je to mentaliteta uživanja gdje se gubi osjećaj za prošlo i za buduće; svijet bez tradicije i nade, zatvoren u časoviti trenutak koji se subje-ktivistički apsolutizira i hedonistički iživljava. Svijet je to onoga zemljanina koji je nekada jeo sa stabla života, a koji danas u svom nezadovoljstvu i žudnji za srećom siječe stablo da bi
plod jeo. Svijet je to koji nalikuje bolesniku, ili ovisniku, koji ujedno mrzi i ljubi svoje stanje, koji nemoćan pati. a istodobno odbija pomoć, ili zbog beznadnosti, ili iz osjećanja samodo-statnosti. Zato nikakvo čudo da su u povijesti svijeta toliki njegovi pokušaji samoostvarivanja i spašavanja bili i tragični i komični po ljudsku obitelj.

Moć djeteta

Velika je, zato, braćo i sestre, naša Božična radost! Velika, jer dijete nam se rodilo, sina dobismo'. Neizmjerna, jer nam se rodio Spasitelj svijeta - Krist Gospodin. Ali kad vam se rodi dijete vidjet ćete, život će vam se radikalno promijeniti, svjedoče nam često svoje iskustvo oni koji su doživjeli radost rođenja djeteta u svojoj obitelji. Ta promjena prije svega zahvaća roditelje, ali rođenje djeteta radostan je događaj za sve ostale članove obitelji.

U svakom djetetu na svoj način prepoznajemo izgubljeni i naslućeni raj, nevinost, novi početak i svoju budućnost.

Nemoćno dijete snažno utječe na svoju sredinu. U djetetu, po djetetu i s djetetom s novim očekivanjem i s novom osobnom odgovornošću pristupamo i svojoj sredini i društvu i socio-eko-nomsko-ekološkim uvjetima u kojima će dijete živjeti i odrastati. Jer nas dijete uistinu mijenja, po njemu i s njime obnovljenim pogledom pristupamo obiteljskom domu i vrtiću, C/crkvi i školi, ulici i zelenim površinama, zdravoj hrani i pitkoj vodi, otvaranju radnih mjesta i osobnim primanjima, politici i ekonomiji, kulturi rada i odmora, nacionalnom identitetu i vremenu sveopće globalizacije, materijalnim dobrima i duhovnim vrednotama, tradiciji i budućnosti. Ako nas svako dijete tako mijenja, daleko veću i još radikalniju promjenu doživljavamo u susretu s Betlehemskim djetetom, našim Spasiteljem. Betlehemsko Dijete u svima nama budi simpatije, snažno se doimlje i osvaja nas svojom jednostavnošću i grije nas svojom iskrenom ljubavlju. Betlehemsko Dijete poziva nas, svoju braću i sestre, da ga prihvatimo i prepoznamo u svakom bratu i sestri. Ono nas potiče da budemo odraz njegova svjetla i lice njegove ljubavi u tami našega svijeta. Ono nas radikalno mijenja i osposobljava da ga svjedočimo, da ga činimo i učinimo vidljivim drugima, da ga, što nije nimalo manje važno, znamo prepoznati u svima koji su rođeni od žene.

Novost života

Braćo i sestre, radosno Otajstvo Božića sve nas poziva na novost života. Svojim utjelovljenjem Bog hoće da sve ljude prihvaćamo kao braću i sestre, ne unatoč, nego baš sa svim razlikama, jer one obogaćuju, a ne dijele niti suprotstavljaju. Stoga nas pred novorođenim betlehemskim djetetom mora dirnuti i dirati sudbina svakoga čovjeka: svako pojedinačno zlostavljanje djece u društvu i u obitelji; svako ponižavanje žene u domu ili na radnom mjestu; svako zanemarivanje ili nebriga oko starih, bolesnih i invalidnih ljudi. U ove svete dane božične radosti žalosti nas i nasilničko suprotstavljanje navijačkih skupina, na stadionima i izvan njih; zabrinuti smo zbog podjela na one gore i one dolje, na lijeve i desne, kao i ona sve prisutnija na bogate i siromašne.

U molitvi i razmišljanju pred Djetetom koje nam se rodilo, pred Sinom koga dobismo, stojimo skrušeno poput majke Marije. Božji Sin nas svojom poniznom jednostavnošću prihvaća i mijenja, osposobljava nas da snagu našega sinovskog i bratskog zajedništva, da našu
mladenačku i stvaralačku energiju usmjerimo u izgradnju prijateljstva, u požrtvovno zauzimanje za slabe i nemoćne, u svekoliki napredak osobnog zvanja i poziva, svoga grada, mjesta i Domovine.

Stopama vjere

Naš put, braćo i sestre, do maloga Djeteta na rubu Betlehema nije bio jednostavan. Nije bilo lako u toj rubnoj, nesigurnoj, maloj egzistenciji, prepoznati prisutnost samoga Boga među nama i povjerovati mu. Slaveći njegovo rođenje, danas u našem Betlehemu, mi ispovijedamo njegovo božanstvo, radosno ga primamo rukama vjere u svoje srce, te na riječi Tijelo Kristovo, kličemo: Anteni.

U svjetlu Betlehema prepoznajemo i prihvaćamo i Njegovo utjelovljenje u euharistijskom kruhu. Hranimo se Njime i dopuštamo mu da prožima naše osobne živote, a preko nas i svu stvarnost koja nas određuje.

Svjesni smo, braćo i sestre, svih poteškoća na koje nailazimo kada želimo uključiti malo betlehemsko Dijete i njegov svijet, svijet ljudskih i kršćanskih vrednota, svijet dostojanstva osobe i zaštite stvorenoga, svijet pravde i solidarnosti, ljubavi i nade, mira i smisla u središte i arenu našega društva i života. Unatoč tome, s Njime u srcu želimo rasti, želimo da On odrasta u nama i među nama. U mnogima poput sv. Dujma, zaštitnika naše
nadbiskupije, On je odrastao i mnoge privukao sebi. Privukao je i nas i traži od nas da svje-dočki kročimo stopama vjere svoga svjedoka, koji je u solinskoj areni, nadahnut božanskom ljubavlju betlehemskog Djeteta, prije sedamnaest stoljeća, radikalno posvjedočio svoju opredijeljenost za Isusa Krista. Ta opredijeljenost poput kvasca i svjetla sposobna je preobražavati i mijenjati svijet.

Pred našom mjesnom Crkvom, splitsko-makarskom nadbiskupijom, veliki je jubilej koji ćemo slaviti kroz cijelu godinu, a posebno svečano na Dujmov blagdan 7. svibnja. Pripremajući se za tu proslavu, braćo i sestre, Dujmovi potomci, želimo još hrabrije kročiti stopama vjere našega zaštitnika, biskupa i mučenika.

Neka nas prati zagovor Majke Marije kako bismo u svojoj sredini, Dujmom obilježenoj, mogli zajedno rasti s betlehemskim Djetetom u srcu. Kao znak i svjedok Djeteta koje nam se rodilo, Sina kojega dobismo započnimo i produbimo novost života koja je u nama, novost u kojoj svima vama želim:

Sretan Božić i s betlehemskim Djetetom blagoslovljenu Novu 2004., našu jubilejsku Dujmovu godinu!

mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Nakon svečanog otvaranja Riznice splitske katedrale, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek nakratko se u ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija svečano slave Jubilej 1600. obljetnicu smrti sv. ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija svečano obilježavaju Jubilej 1600. obljetnicu smrti sv. ...
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu započeo je u ponedjeljak 28. rujna s novom akademskom godinom ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija započele su s proslavom Jubileja 1600. obljetnice smrti ...
O. Justo Lo Feuda, član francuske družbe Misionari Presvete euharistije iz Argentine u pratnji salezijanca don Mirka ...
U povodu početka nove školske i vjeronaučne godine, a s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo, mons. Marin Barišić ...
Mons. Ante Jozić, apostolski nuncij u Bjelorusiji, zaređen je za naslovnog nadbiskupa Cise u srijedu 16. rujna u novoj ...