Božićna poruka - 2006.

Poštovane obitelji,župne i redovničke zajednice, braćo svećenici,draga braćo i sestre Kristovi vjernici! Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku!


Tako starozavjetni prorok Izaija opisuje stanje svoga naroda koji živi u nesigurnosti, strahu, izgubljenosti, u tmini svoga beznađa, ali ne bez svjetla nade. Tmina nije jedini i trajni čovjekov izbor, niti je ona konačna sudbina i smisao naše povijesti.


No, proročka slika naroda koji u tmini hodi, pored vremenske i kulturne distance, nije danas ni nama strana. Štoviše, postaje suvremena i nacionalno prepoznatljiva. Nije li to očito u tami društvenog raslojavanja na mali broj sve bogatijih i sve veći broj siromašnijih s malim primanjima koji ne uspijevaju pokriti najosnovnije svakodnevne potrebe. Zar se to ne vidi u tami društvene nejednakosti, nepravdi, koristoljublju, sebičnosti, ugroženosti prava na život i dostojanstva osobe. Prepoznajemo to u tami nepoštivanja kulture i tradicije nedjelje, relativizmu vrednota, poremećaju kriterija dobra i zla, istine i laži te gubljenju duhovnih i moralnih ideala. Nije li hod u tmini već teoretski prihvaćen i praktično udomljen ako tehničko usavršavanje i znanstveno obrazovanje nameću mišljenje da je iza naših leđa kaotični slučaj, a na putu ispred nas tama – ništavilo. Ako je sve slučaj i ništavilo, kakva je onda sudbina nas i naših stopa pravde, solidarnosti i ljubavi? Sudbina tmine ili svjetla?



Sudbina svjetla, braćo i sestre! Jer, narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. Pobjeda svjetla! Jer u tami noći zasja lice Boga našega! Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi. Nebeski glasnik naviješta nam događaj koji učini Gospodin – veliku radost za sav narod: Danas vam se rodio Spasitelj – Krist Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete Novorođenče gdje leži povijeno u jaslama. Bog čovjekom posta! U tami betlehemske noći zasja nam, ne teorija, već događaj! Ne poruka, već osoba! Na pitanje ljudskog života, na pitanje smisla našega hoda, na naše patnje i nade, Bog nam ne pruža uzvišenu nauku o vrednotama, već u svojoj ljubavi Bog nam daruje samoga sebe. Betlehemsko svjetlo – novorođeno Dijete objavljuje nam lice Boga i ujedno nam otkriva naše dostojanstvo sinova i kćeri Nebeskog Oca.


S tom radošću, braćo i sestre, dolazim svima vama. Želim vam biti bliz u Božićnoj radosti koju nosite u svome srcu, dijeleći je u obitelji i u župnoj zajednici. Radost je to našega spasenja koju svima daruje Otac nebeski. Radost je to našega pomirenja koje darujemo jedni drugima.


Želim danas biti bliz i onima koji u svojoj sredini nisu osjetili toplinu ljudske riječi, niti dar srca. Bliz svima koji su razočarani hladnoćom ovoga svijeta i nemarom ljudi u koje su polagali svjetlo nade, a ostavljeni su u tmini. Zatvorena vrata betlehemskog svratišta, hladna i bešćutna srca na koja su kucali Marija i Josip i danas su surova stvarnost za mnoge pojedince i obitelji.


Svi vi, koji ste na periferiji života, vi bolesni, osobe s invaliditetom, nezaposleni; vi koji želite, ali ne uspijevate; vi bez škole i veza, bez mogućnosti da kupite radno mjesto ili potkupite odgovorne; vi bez osnovnih sredstava za život - svi ste vi znak i ispit na putu naše crkvene i društvene savjesti. Jesmo li narod koji hodi u tmini ili narod koji vidje svjetlost veliku?


Želim danas biti bliz i onima koji žive u izobilju kao i onima koji obnašaju uloge moći i vlasti. Svima nam je potrebna blizina i radost Božića. Vjerujem da u Božićnoj radosti možete osjetiti i shvatiti da je, dijeleći vrijeme sa svojom obitelji i bližnjima, malo potrebno da čovjek bude zadovoljan i sretan. Jer, nisu sreća i blagoslov samo u posjedovanju i vladanju, već u darivanju i služenju.


Koliko je sreće propušteno robujući često i nepotrebno poslu i zaradi, ugledu i karijeri, zanemarujući ono jedino što daruje pravi mir i radost? Kolikima smo ostali dužni pažnje i vremena, priznanja i zahvalnosti? Ne mogu biti sam sretan. Drugi, bližnji su ključ i kriterij naše sreće.


Ponekad, u različitim životnim situacijama, mislimo da smo mi dobri, a drugi zli i da uvijek drugi uspijevaju, a mi ostajemo prikraćeni, da je drugima dobro, a samo nama teško i loše. Naše svakodnevlje prekriva tmina zavisti i netrpeljivosti, tmina beznađa i ogovaranja kako u malim društvima za stolom tako i na razini medijskih napisa, vijesti, razgovora na televiziji, čak i u saborskim raspravama. Budući da smo preko medija postali (su)dionici svih događaja i tema, sustavno se uvlači neraspoloženje i predrasude, pesimizam i beznađe u naše misli i odnose, u naše obitelji i narod. Nažalost, često se posvećuje više pažnje i prostora ljudskoj zloći, lošim vijestima i negativnostima, negoli svjedocima svjetla, vjere, nade i ljubavi. Tako, sijači beznađa i tvorci društvene magle udaljavaju od nas svjetlo i razloge naše nade. Vrijeme je, braćo i sestre, da udomimo svjetlo betlehemske noći, da budemo svjedoci radosne nade koju često tražimo i na pogrešnim putovima.


Životno nam iskustvo govori da temelj naše nade, sigurnosti, radosti i optimizma ne mogu biti stvari, događaji i ljudi kojima povjeravamo budućnost našega društva. Prisjetimo se samo koliko smo nade polagali u stvaranje svoje samostalne i neovisne države Hrvatske. Žrtvom naših branitelja ostvario se taj san, a opet vidimo da to ne može biti konačni cilj koji će nas izvesti iz naših tmina i ispuniti mirom, slogom i zadovoljstvom. Ni materijalna dobra, ni ljudsko prijateljstvo, ni dobra primanja nisu jamstvo unutarnjeg mira i trajne sreće. Koliko smo se puta osobno uvjerili kako je varljiva sreća koja se gradi samo na materijalnom i prolaznom?


Duhovnom pripravom kroz vrijeme došašća pokušali smo otkriti smisao i radost obraćenja. Pokušali smo ponovo pronaći vertikalu svoga života i svjetlo Božje volje za našu Crkvu i narodnu zajednicu. Samo Božićna nada koja nam zasja u rođenju našega Spasitelja, temelj je Crkve i svjetlo naše budućnosti. Ta nada nosila je i očuvala Izaijino vrijeme i njegov narod, ta ista nada očuvala je i bila svjetlo našem hrvatskom narodu kroz duga stoljeća hoda u tmini.


Želio bih, draga braćo i sestre, da mi kršćani, u svojoj sredini, budemo nosioci nade za ovaj svijet. To ćemo biti ako nadiđemo samo kritiziranje tmina u krugu obitelji i manjim grupama, Crkvi i društvu i ako uspijemo upaliti svojom dobrotom barem jedno svjetlo nade. Adventski vijenac pozvao nas je svojom simbolikom postupnog paljenja svijeća da budemo svjetlo svijeta i da u drugima i s drugima podržimo svaki plamičak nade. Zato, u svome životu, obitelji i društvu, svjesni svih poteškoća i tmina, pokušajmo prepoznavati i stajati iza onoga što je dobro. A nije sve tamno i negativno. Osobito to nije i ne može biti poslije rođenja Boga koji čovjekom posta i osvijetli naše tame. Toliko je znakova Božje dobrote i ljubavi, dobrih djela i dobrih ljudi u našoj sredini, Crkvi i narodu. Samo uočavanje i otkrivanje te dobrote u našem svakodnevlju mijenja nas jer nas zahvaća i čini svjedocima i promicateljima svjetla tamo gdje prijeti opasnost da se zlo i tama nametnu.


Svoju ljudsku nadu nastojmo uvijek oplemeniti i opravdati razlozima koje nam nudi naš Otkupitelj i Spasitelj Isus Krist. Posebno u razgovoru s Njime, u molitvi, u sakramentima Pomirenja i Euharistije. Zaživimo sakrament Potvrde kojim smo kao zreli odlučili kročiti putem nade, da bismo tako ohrabrili sve naše mladiće i djevojke koji su na putu priprave za ovaj sakrament.


Kad razmišljamo o ljudskoj nadi uvijek mislimo na ono što mi očekujemo od Boga. Znajmo da i Bog nešto očekuje od nas i da se i On nada. Bog nas je stvorio da budemo sretni i nada se da ćemo mu povjerovati. Postao je čovjekom i nada se da ćemo prihvatiti Njega i Njegovo spasenje. Eto što je važno, ne da u svom životu postignemo sve što se nadamo, nego da se ispuni Božja nada koju On polaže u nas – naše spasenje.


Na našem životnom putu, osobnom, obiteljskom, društvenom i naše otvorenosti prema drugima itekako su nam potrebni ljudi znanja i stručnosti, ali i više od toga: potrebni su nam ljudi poštenja, dosljednosti, iskrenosti, odgovornosti, humanosti. Potrebni su nam ljudi nadahnuća, Božićnog svjetla i nade.


Stoga, osvijetljeni svjetlom lica Boga našega, sve vas pozivam, braćo i sestre, na putu iste vjere i nade, da se Njegovo svjetlo nastani u našim srcima i odnosima. S više dobrote, poštenja, odgovornosti i solidarnosti gradimo naše svakodnevlje. S većim osjećajem za pravdu i pravednost osvijetlimo našu sredinu. S našom spremnošću na darovanost i solidarnost pretvorimo je već sada u svetkovinu života. U ove Božićne dane, darivajući materijalne stvari svojima, otvorimo dušu Novorođenom Djetetu da nas On prosvijetli i obdari najvećim bogatstvom – darom samoga sebe.


Betlehemsko Dijete, koje si ušlo u tamu svijeta, budi naše svjetlo! Ti koji si postao naš suputnik, budi naš Put! Ti koji si obukao našu obuću, daj da te slijedimo. Novorođeni Spasitelju, ispuni nas Božićnom radošću i učini prorocima svoje nade i svjedocima svjetla. Mlado Sunce s visine obasjaj naše tmine da doista, uza sve poteškoće, budemo narod koji svjetlost vidje veliku.


 


Svima vama, braćo i sestre, od srca


želim sretan Božić i obilje Božjeg blagoslova u Novoj 2007. godini.


 


 


Vaš nadbiskup Marin.


 


Božić 2006.

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Nakon svečanog otvaranja Riznice splitske katedrale, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek nakratko se u ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija svečano slave Jubilej 1600. obljetnicu smrti sv. ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija svečano obilježavaju Jubilej 1600. obljetnicu smrti sv. ...
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu započeo je u ponedjeljak 28. rujna s novom akademskom godinom ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija započele su s proslavom Jubileja 1600. obljetnice smrti ...
O. Justo Lo Feuda, član francuske družbe Misionari Presvete euharistije iz Argentine u pratnji salezijanca don Mirka ...
U povodu početka nove školske i vjeronaučne godine, a s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo, mons. Marin Barišić ...
Mons. Ante Jozić, apostolski nuncij u Bjelorusiji, zaređen je za naslovnog nadbiskupa Cise u srijedu 16. rujna u novoj ...