Božićno primanje za ravnateljice i ravnatelje osnovnih i srednjih škola 2016.

Poštovani prof. Đonliću, prof. Matas, viša savjetnice Sabina, predstojniče Katehetskog ureda don Josipe!

Poštovane ravnateljice i ravnatelji,

generalni i pastoralni vikaru,

braćo i sestre u Kristu!

 

1. Sve vas radosno pozdravljam želeći vam iskrenu dobrodošlicu na ovaj susret koji smo, kao što je istaknuo don Josip, prvi put upriličili prigodom 25. obljetnice ponovnog uvođenja Vjeronauka u hrvatske škole. S obzirom na višestoljetnu povijest i djelovanje Katoličke Crkve na ovim prostorima, dvadeset i pet godina, poslije duže pauze neopravdanih godina izostanka vjeronauka iz škole, samo je jedan trenutak koji će, zasigurno, ostati zapisan u povijest i memoriju naše Crkve, naše Domovine i odgojno-obrazovnog sustava. No, za nas koji smo aktivni sudionici i suvremenici ovog velikog iskoraka u životu Crkve u Hrvata, koji smo u nj utkali svoje vrijeme, znanje, ljubav, trud, jednom riječju svoj život, ovo je značajan događaj i itekako vrijedan spomena.

2. Nalazimo se u središnjoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata, dvorani pape Ivana Pavla II. koju odnedavno resi ovaj lijepi reljef, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića. Potaknuti riječima pape Ivana Pavla II., Crkva u Hrvatskoj posvetila je svoje najbolje ljudske zalihe i snage ne štedeći napore, umore i materijalna sredstva u što bolju organizaciju Vjeronauka i formaciju vjeroučitelja i kateheta. Ona to nije učinila samo na temelju jednostavnih ljudskih razmišljanja, nego iz dubokog poimanja vjere koja je uvijek utemeljena na vjernosti Logosu koji tijelom postade, koji nikada ne uskraćuje odgovora čovjeku (usp. CT 15).

3. Nakon demokratskih promjena početkom devedesetih godina prošlog stoljeća koje su sa sobom donijele uspostavu nacionalne i državne neovisnosti, ali isto tako i radikalne promjene na svim razinama osobnog i društvenog života, Crkvi, koja nosi Radosnu vijest Betlehemskog djeteta, su se otvorile nove mogućnosti i prostori djelovanja. Crkva u Hrvata koja je do tada sustavno sprječavana za bilo kakav društveni iskorak, svjesna da se njezino evangelizacijsko poslanje ne može zatvoriti i ograničiti samo na unutarcrkveno područje, u školskom je vjeronauku prepoznala jednu od svojih važnih zadaća u društvenom životu i načinu formiranja društvene svijesti nadahnute kršćanskom vjerom i crkvenom baštinom, na što nas trajno podsjećaju nastupne i proročke riječi pape Ivana Pavla II. ispisane i na zidovima ove dvorane u kojoj se nalazimo: „Ne bojte se! Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu! Neka se njegovoj spasonosnoj snazi otvore državne granice, ekonomski i politički sustavi, široka polja kulture, uljudbe i razvoja. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku! Samo On to zna!“ (Ivan Pavao II., 22. listopada 1978.)

4. Vjeronauk je danas, 25 godina poslije, u Republici Hrvatskoj sastavni dio odgojno-obrazovnog sustava i kao školski predmet na području odgoja ima neupitnu vrijednost bez koje škola ne bi bila u stanju ostvarivati svoju temeljnu zadaću, a to je cjeloviti odgoj čovjeka. Kroz Katolički školski vjeronauk, slobodno izabran, učenici imaju priliku upoznati ne samo kulturnu i povijesnu vrijednost kršćanske vjere koja je obilježila sve segmente ljudskog života i stvaralaštva, već i vrlo važnu ulogu vjere u životu svakog pojedinca i društva u cjelini.

5. Pitanja o Bogu, o tumačenju svijeta, o smislu života, o vrijednostima i djelovanju čovjeka neizostavni su dio života škole jer progovaraju i o onome što je iznad granica i dometa drugih nastavnih predmeta. Škola bez takvih sadržaja bila bi osiromašena te bi ostala zatvorena u granicama ovoga svijeta u kojoj bi učenici ostali zakinuti za čuđenje nad stvorenim, bez čežnje za postavljenjem pitanja o onostranome, a što je najbolnije ostali bi bez nade i konačnog smisla. Vjeronaučni planovi i programi, u kojima smo često bili preteče novih promjena u školstvu u Hrvatskoj, udžbenici i drugi nastavni materijali, koliko god nam se ponekad čine nedostatnim, nude bogatstvo onih sadržaja koji vode k spasenju i otkupljenju čovjeka, što niti jedna pedagogija ni didaktika ne mogu ponuditi. 

6. Vjeronauk je pozvan da na institucionalan i sustavan način prenosi kršćansku katoličku kulturu, u školi u kojoj se kulturom odgaja za kulturu. Vjeronauk želi doprinijeti u vraćanju školi njene temeljne odgojne zadaće, gdje informacija postaje kultura, a kultura u službi čovjeka i promicanja ljudskih, civilizacijskih i duhovnih vrednota.  Koliko je vjeronauk važan u školi govori nam naša povijest i naša sadašnjost, a vjerujem i naša budućnost, koje su snažno označene kršćanstvom. Jer kršćanstvo obilježava identitet našeg naroda i cijelog europskog kontinenta u njegovim povijesnim i kulturnim korijenima, ali i nas osobno kao pojedince jer je naš život izgrađen i povezan osobito na kršćanskim vrednotama.

7. Iz riznice sjećanja mnogih koji su izgradili put 25-godišnjeg postojanja školskog vjeronauka i koji su nam ostavili izvrsna djela i spise, prisjetimo se Poruke hrvatskih biskupa iz 1991. godine u kojoj stoji: „Radosni smo što našoj vjerničkoj i široj javnosti možemo priopćiti da su u Hrvatskoj već ostvareni uvjeti za postupno uvođenje Vjeronauka u osnovnu i srednju školu“. Danas smijemo nadodati: „Radosni smo što je zajednički napor Crkve i države pridonio vjeronaukom u školi izgradnji novoga čovjeka i novoga društva u Republici Hrvatskoj“.

U tom smislu, s ponosom mogu posvjedočiti da je vjeronauk u školi najsustavnija i najorganiziranija prisutnost Crkve u suvremenom hrvatskom društvu. Možda je upravo zato još uvijek nekima trun u oku!? U svakom slučaju, ovo je veliki civilizacijski doseg u odnosu na ona vremena kada je tajno ispisana riječ na razrednoj ploči, „Sretan Božić“, značila uzbunu i ratno stanje jer „neprijatelj ne spava“. Dakako, ovom dobro ustrojenom vjeronauku u hrvatskim školama i vi ste, poštovane ravnateljice i ravnatelji, dali značajan i nenadomjestiv doprinos. Stoga vam od srca hvala na tome, poštovane ravnateljice, ravnatelji i viši savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje.

8. Neka nam dosadašnja uspješna suradnja bude nadahnuće i poticaj za budući rad, a blagdan Božića neka nas učini otvorenima za susret s Bogom koji čovjekom posta, a koji jedini može istinski usrećiti svakog čovjeka. Neka se u svima nama i u zajedništvu svih ljudi dogodi susret s Emanuelom – Bogom s nama! Neka nas On ispuni svojom radošću, dobrotom i mirom! S tom željom i molitvom, svima vama, vašoj obitelji i vašoj školi, želim sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2017. godinu!

 

U Splitu, 15. prosinca 2016.

 

Mons. Marin Barišić

Splitsko-makarski nadbiskup

 

 

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin stigao je kroz jutro u utorak 15. rujna u splitsku zračnu luku ...
1. Draga braćo u biskupstvu Ratko i Petre, uvaženi gosti i poštovani svi nazočni! Svečan i važan događaj okuplja nas ...
Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić i splitsko-makarski nadbiskup koadjutor mons. Dražen Kutleša uputili su ...
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu u četvrtak, 10. rujna u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u ...
Splitsko-makarski nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša preuzeo je službu Velikog kancelara Katoličkoga bogoslovnog ...
Proslava blagdana Male Gospe i Dana grada Solina završila je svečanim popodnevnim misnim slavljem koje je na Gospinom ...
Brojni vjernici i hodočasnici, iako zbog epidemioloških mjera u znatno manjem broju, i ove su se godine okupili u ...
Marijansko svetište Vepric kraj Makarske i ove je godine bilo mjestom vjerničkog okupljanja povodom proslave blagdana ...