Splitsko-makarski nadbiskupi
Poštovani roditelji,
ravnatelji škola, učitelji, nastavnici i odgojitelji,
braćo svećenici i vjeroučitelji,
draga djeco i mladi!
Ljetni praznici su završili i počinje još jedna školska i vjeronaučna godina. Svaki početak stavlja nas pred nove izazove koji uključuju našu zajedničku brigu i odgovornost u odgoju naše djece i mladih. Zato stvaramo nove odluke i izrađujemo nove planove. Ulažemo mnogo znanja i sposobnosti, ljubavi i truda u nadi da će nova školska godina biti bolja nego prošla.
U isto vrijeme, sve više uočavamo kako živimo u vremenu velikih i brzih promjena koje vrlo teško uspijevamo pratiti. Djeca odrastaju, naše obveze se gomilaju i često nam se čini da zadaci koji su nam povjereni nadilaze naše snage. Dobiva se dojam kao da svi živimo pod određenim stresom koji možemo prepoznati kao stanje tjeskobe, rezignacije, napetosti, pa i samodostatnosti.
Koliko god se ponekad osjećamo nemoćnima i prepuštenima samima sebi, ipak treba odati priznanje svim odgovornima u društvu koji nam u tome svesrdno pomažu i, u isto vrijeme, pozvati ih na još veću zauzetost u promicanju općeg dobra, a osobito na području odgoja i obrazovanja. Za svaku je pohvalu i priznanje sve ono što se čini na planu reforme našega školstva, ulaganja u permanentnu izobrazbu nastavnika i profesora, kao i ulaganja u djecu i mlade, jer oni su budućnost naše domovine i Crkve.
1. Zato se želim obratiti najprije vama, draga djeco i mladi naše Splitsko–makarske nadbiskupije, koji ste ovih dana s nestrpljenjem i s puno očekivanja ponovno sjesti u školske klupe. Nije rijetkost čuti da su vaše torbe preteške i vaše gradivo preširoko. Ipak, ne bojte se teških torba! One će možda i postati lakše, školsko gradivo će možda i postati uže, ali u životu će uvijek biti i teških zadataka. Mi bismo rado izbjegli poteškoće i uživali u životu bez puno napora i truda. Ali prisjetimo se da se „ništa veliko ne rađa bez žrtve“, kao što vam je u Solinu poručio blagopokojni papa Ivan Pavao II. „Ne vjerujte onima koji vam nude lagana rješenja!“
Vaša obitelj je prvo i povlašteno mjesto odgoja. Barem bi ona to trebala biti. Zbog promijenjenog ritma današnjeg života vaš je odgoj sve više prepušten drugima, a sve manje vašim roditeljima. U vašem odgoju nije važna samo uloga onih koji vas odgajaju. Možda vam se ponekad čini da oni ne prepoznaju vaše potrebe i želje i da vas ne razumiju. Možda je to djelomično i točno. No, budite otvoreni savjetima svojih roditelja i raspoloženi učiti od svojih odgojitelja i nastavnika koji žele svoja znanja i iskustva vama prenijeti!
Otvorite, dragi mladi prijatelji, svoja srca i svoje misli svemu što je dobro! Gajite u srcu želju za boljim društvom, jer naša sredina postaje bolja preko svakoga pojedinca koji uči i čestito živi. Budite spremni biti drukčiji! Nije lako napraviti iskorak, biti svoj, odlučiti se za dobro. To zahtijeva odvažnost i čvrst karakter.
2. A vi, dragi roditelji, uza sve svoje životne brige i probleme, ne zaboravite vašu najvažniju i najuzvišeniju zadaću: odgajati svoju djecu u humanosti i kršćanskom duhu. Vaša djeca su vaš blagoslov, jer u njihovim uspjesima prepoznajete i svoje vlastite uspjehe. U dobro odgojenoj djeci vidite plod svoga rada, žrtve, odricanja i ljubavi. Zato, u svoju djecu ulažite ne samo materijalna sredstva, nego nadasve svoje vrijeme, razgovor i druženje, savjet i ukor. Jednom riječju, ulažite u njih sebe i svoj život! To je jedino jamstvo dobrog odgoja.
3. Prigodom početka još jedne školske i vjeronaučne godine, želim se iskrena srca obratiti i vama, poštovani ravnatelji, odgojitelji, učitelji i nastavnici. Nova školska godina donosi vam nova planiranja, nove obveze i izazove. Predani svom pozivu odgajanja ponekad vam se može učiniti da ste za svoj rad nedovoljno vrjednovani. „Vrijedan je radnik svoje plaće“ - reče Gospodin, ali nikakva plaća na zemlji ne može se usporediti, ako smo svojim zalaganjem i samo jednu mladu osobu uspjeli izvesti na pravi put.
Činit će vam se ponekad da su zadaci pred vama preteški i da su učenici „nemogući“. Sjetite se da za Boga nema „nemogućih“, ili „izgubljenih“ slučajeva. Plodovi vašega rada i onda kada se nadate uspjehu mogu izostati, a sam Bog zna njihovo vrijeme. Plodovi sigurno neće izostati ako radite na korist onih čiji vam je odgoj povjeren.
Svjesni ste da odgoj u vašoj školi uvelike ovisi o vama. Svatko se od vas osjeća kao odgovoran roditelj jedne mnogobrojne obitelji. Pitate se kako sačuvati ugled svoje škole i što možete učiniti da ona zasja u što boljem svjetlu. Teško je zamisliti školu u kojoj nema problema i izazova. Ne postoji savršena škola jer ne postoje savršeni ljudi. Ono što ostaje zadatak svima u školi jest ne bježati od poteškoća i ispravno se postaviti u traženju rješenja. Izražavajući vam svoju zahvalnost i poštovanje, želim vas još više podržati u vašoj odgovornoj ulozi odgoja i obrazovanja naših mladih naraštaja.
4. I na kraju, obraćam se vama, draga braćo svećenici, braćo i sestre redovnici i redovnice, cijenjeni vjeroučitelji i vjeroučiteljice, jer ste upravo vi, po svom evanđeoskom poslanju i mandatu Crkve, na osobit način pozvani gledati Isusa u svakom čovjeku. Svaki učenik, koji pred vama raste u mudrosti, znanju i milosti, slika je Onoga koji vas je pozvao na tu uzvišenu zadaću. Svi smo mi pozvani na rast u ljubavi: ljubiti Boga iznad svega i bližnjega kao samoga sebe. Voljeti Boga i voljeti Njegovu sliku. A svaki vjeroučenik, koji nam je povjeren, slika je Boga koji ga je htio za vječnost. Zato se od vas, koji radite na vjerskom odgoju, traži i očekuje da djecu i mlade usmjerujete Božjoj mudrosti i životu, Isusu Kristu. Vi ne biste smjeli biti samo učitelji vjere, vjeroučitelji, nego još više svjedoci božanske ljubavi. Možda se pitamo koliko te ljubavi ima u našim srcima? On, naš božanski Učitelj, sposoban je preobraziti naša srca u trajni izvor ljubavi.
Povezan s vama u duhu i molitvi, na sve vas, draga djeco i mladi, dragi roditelji, poštovani ravnatelji, učitelji, nastavnici i odgojitelji, braćo svećenici i vjeroučitelji, zazivam obilje Božjega blagoslova. Neka vaš rad, odgoj i izobrazba urode obilnim plodovima čovještva i vjere u novoj školskoj i vjeronaučnoj godini.
U Splitu, 3. rujna 2007.
Vaš nadbiskup:
Mons. Marin Barišić
