Uskrs - novo odijelo besmrtnosti

Radost i mir Krista Uskrsloga sa svima vama braćo i sestre! Neka njegova radost koja je zahvatila potištene i uznemirene učenike danas zahvati i ohrabri sve nas. Zato se i mi pridružujemo učenicima koji tragom novosti idu tamo gdje se redovito ništa više ne očekuje, gdje se sahranjuje prošlost i pokapa budućnost, gdje očekivanja prestaju, gdje sve vijesti umuknu, a nastaje šutnja. Trče na grob! Međutim, ovdje šutnja nije posve nijema. Grob je otvoren i prazan. Tijela nema. Povoji u koje je bilo umotano tijelo leže sa strane. Učenici vidješe samo povoje, odijelo u koje je bilo obučeno Isusovo tijelo. Još je rano, tamno, nejasno, ne vidi se dobro. Oni još ne razumješe ni Pisma ni značenje samog događaja. Tek učenik Ivan naslućuje nešto neobično i prije samih ukazanja i susreta Uskrsloga Gospodina s njima. Dug je put između onoga vidje i onoga povjerova, štoviše nepremostiv, ali ljubljeni učenik taj put brže prelazi. Razmišljajući o Raspetome i o svemu što je vezano uz Isusov život, učenik Ivan nazire da je u osobi Isusa iz Nazareta i u ovom novom događaju napisana jedna nova, za nas u potpunosti neobjavljena stranica, jedan cjeloviti curriculum vitae o ljudskom životu. U svjetlu vjere naslućuje da smrt, grob i povoji u koje je bilo obučeno Isusovo tijelo ne mogu biti mjera njegova života i njegove osobe.

Dakako, naše ljudsko tijelo ne može bez odijela ni dok smo živi, pa i mrtvo ima svoju odjeću. Odjeća je važna. Nekada je odjeća više služila da zaštiti, osigura i očuva tijelo, a danas, čini se, odijevanjem, odijelom i haljinom, prije svega želimo vidjeti i svidjeti, pokazati i dokazati, predstaviti i nametnuti. Premda nam je poznata ona izreka: Odijelo ne-čini čovjeka, u svakom slučaju odijelom i haljinom, u stvarnom i prenesenom smislu, želimo zaštititi i osigurati svoj život.
 
Primjećujemo, tu su različiti materijali i boje, krojevi i stilovi u koje uvlačimo i oblačimo svoj život, svoje tijelo: moć, vlast, bogatstvo, položaj, karijera, novac, slava, ljepota, mladolikost... Sve su to odijela s kojima na razne načine želimo ne samo promovitari sebe, već i dati trajnost, sigurnost i bezbrižnost svome životu od svih mogućih nedostataka i neugodnosti. Želimo posjedovati već ovdje život u punini. Koliki krojači, da bi osigurali sebi takav život, kroje sudbine drugih, a osobito mladih po našim ulicama i trgovima, u mračnim sastajalištima i školskim igralištima, uvlačeći i oblačeći, štoviše navlačeći na njih odijela ovisnosti skrojena od praha i osušene trave? Koliki pokapaju, tj. potapaju svoju mladost u boci i čaši? Zašto se sad odjednom zgražamo nad nasiljem u školama kad su nam već od ranog djetinjstva djeca povijena u pelene nasilja, u lažnu odjeću od sapunica, u ratnički i agresivni duh nasilnih scena koje svakodnevno iz nestvarnog/virtualnog svijeta prenosimo u našu stvarnost? Nije li pojava tolikog stresa i stresnih oboljenja u dobroj mjeri posljedica životne trke za imanjem i oblačenjem života samo u materijalno pa i uz cijenu narušenih odnosa i moralnih načela? U što se oblači naša obitelj? Doista je složeno obiteljsko odijelo. Kroje ga i šivaju i Crkva i društvo. U njemu se povezuju tolike dimenzije: duhovna, moralna, socijalna, ekonomska, kulturna, zakonodavna, medijska... Kako se nosi naša obitelj? Može li se nositi s tolikim izazovima pa i nenormalnim pojavama u našem društvu? Obitelj i brak ne mogu biti poput haljine ili odijela koje se mijenja od prigode do prigode po trenutnoj želji i interesu.

Koliko god krojili i oblačili ovakva i slična odijela za sebe i druge, život nam nije i ne može biti ni zaštićen, ni osiguran, ni sačuvan. Pokušavamo krojiti sebična odijela od pravâ, ali bez niti dužnosti, odijelo slobode bez istine. Istina, braćo i sestre, od koje nitko ne može pobjeći jest da je i samo naše tijelo – naš život svojevrsno odijelo smrti. Smrtni smo! Običaj je da se za Uskrs nosi bolje i ljepše odijelo nego inače. Nije li to kulturološki, društveni i vjernički znak, svojevrsni prijevod uskrsnog događaja? Nije li to odjek u našoj duši i odnosima riječi svetoga Pavla koji nas, u svjetlu Kristova uskrsnuća, poziva da ovo raspadljivo obučemo u neraspadljivost i ovo naše smrtno tijelo u besmrtnost. Pozvani smo da već sada svoje smrtno tijelo oblačimo u kvalitetno krojeno odijelo po mjeri odnosa prema Bogu i bližnjima, u odjeću koja će nas sačuvati i za vječnost. Zaodjenite se dakle... u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, te podnosite jedni druge praštajući ako tko, ima protiv koga kakvu pritužbu. Kao što je Gospodin vama oprostio tako i vi! A povrh svega ljubav! I mir Kristov neka upravlja srcima vašim! I Zahvalni budite (Kol 3,12-15). Krštenjem i sakramentom pomirenja mi doista svlačimo staroga čovjeka, a oblačimo novoga. Zato bismo htjeli da svi mi, osobito oko pet tisuća naših mladića i djevojaka koji će primiti sakramenat svete krizme, budemo obučeni u snagu Kristova uskrsnuća. Da prispijemo do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove. Da zahvaćeni silom odozgor možemo iskusiti i svjedočiti novost uskrsnog života, života živoga Krista, raspetoga i uskrsloga, koji je ogolio grob i smrt, a ispunio i ostvario život.

Ivan vidje i povjerova! Što je to zapavo Ljubljeni učenik vidio da bi povjerovao? Vidio je ne samo prazan grob, nego je i dublje shvatio Onoga koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja čovjekom postao. Vidjevši prazan grob, u Isusu Kristu, Sinu Božjemu, koji je obukao naše ljudsko tijelo, spoznao je curriculum vitae – potpuni životopis: Boga ljubavi i milosrđa u ljudskosti i našega grešnog i ograničenog života ostvarena uskrsnućem tijela u Božjoj slavi. Shvatio je Ljubljeni učenik da je Isus Krist, ne samo Božji program - biti čovjek, ne samo izvor ljudskosti i ekspert u humanosti, nego daleko više: On, Uskrsli, naš je božanski Spasitelj. On, po kojem je sve stvoreno, satkao nas je u krilu majčinu. Dušu našu do dna je poznavao dok nastajasmo u tajnosti otkani u dubini zemlje (usp. Ps 139). Zato nismo oni koji se samo zanimaju za njegove haljine bacajući za njih kocku, koji svode smisao ljudskog življenja na odijelo i tijelo. Želimo biti oni koji se radosno opredjeljuju i odijevaju u njegovu novost života. Želimo njega slijediti kao svoj put, istinu i život. Radosni smo i zahvalni uskrslom Gospodinu što nas je smatrao dostojnima svoga križa i uskrsnuća, ali smo istodobno i žalosni što nismo bolji kršćani.

Isuse Kriste, raspeti i uskrsli naš Gospodine, obukao si naše smrtno tijelo da nam dadeš besmrtni život. Ti ćeš preobraziti ovo naše smrtno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome. U tebi koji si čovjekom postao, vidimo ispisan i cjelovito ostvaren ljudski život. U tvome uskrsnuću, Gospodine, vidimo i vjerujemo u naše uskrsnuće. Vidimo i vjerujemo da je u tebi i s tobom naš životopis - curriculum vitae ne samo obična trka do smrti i groba, već slavni prijelaz i odijevanje nas i našega života u bijele haljine, haljine besmrtnosti. Jer Krist uskrsnu, braćo i sestre, od srca želim vama i svima vašima sretan i blagoslovljen Uskrs. Amen

Radost i mir Krista Uskrsloga sa svima vama braćo i sestre! Neka njegova radost koja je zahvatila potištene i uznemirene učenike danas zahvati i ohrabri sve nas. Zato se i mi pridružujemo učenicima koji tragom novosti idu tamo gdje se redovito ništa više ne očekuje, gdje se sahranjuje prošlost i pokapa budućnost, gdje očekivanja prestaju, gdje sve vijesti umuknu, a nastaje šutnja. Trče na grob! Međutim, ovdje šutnja nije posve nijema. Grob je otvoren i prazan. Tijela nema. Povoji u koje je bilo umotano tijelo leže sa strane. Učenici vidješe samo povoje, odijelo u koje je bilo obučeno Isusovo tijelo. Još je rano, tamno, nejasno, ne vidi se dobro. Oni još ne razumješe ni Pisma ni značenje samog događaja. Tek učenik Ivan naslućuje nešto neobično i prije samih ukazanja i susreta Uskrsloga Gospodina s njima. Dug je put između onoga vidje i onoga povjerova, štoviše nepremostiv, ali ljubljeni učenik taj put brže prelazi. Razmišljajući o Raspetome i o svemu što je vezano uz Isusov život, učenik Ivan nazire da je u osobi Isusa iz Nazareta i u ovom novom događaju napisana jedna nova, za nas u potpunosti neobjavljena stranica, jedan cjeloviti curriculum vitae o ljudskom životu. U svjetlu vjere naslućuje da smrt, grob i povoji u koje je bilo obučeno Isusovo tijelo ne mogu biti mjera njegova života i njegove osobe.

Dakako, naše ljudsko tijelo ne može bez odijela ni dok smo živi, pa i mrtvo ima svoju odjeću. Odjeća je važna. Nekada je odjeća više služila da zaštiti, osigura i očuva tijelo, a danas, čini se, odijevanjem, odijelom i haljinom, prije svega želimo vidjeti i svidjeti, pokazati i dokazati, predstaviti i nametnuti. Premda nam je poznata ona izreka: Odijelo ne-čini čovjeka, u svakom slučaju odijelom i haljinom, u stvarnom i prenesenom smislu, želimo zaštititi i osigurati svoj život.

Primjećujemo, tu su različiti materijali i boje, krojevi i stilovi u koje uvlačimo i oblačimo svoj život, svoje tijelo: moć, vlast, bogatstvo, položaj, karijera, novac, slava, ljepota, mladolikost... Sve su to odijela s kojima na razne načine želimo ne samo promovitari sebe, već i dati trajnost, sigurnost i bezbrižnost svome životu od svih mogućih nedostataka i neugodnosti. Želimo posjedovati već ovdje život u punini. Koliki krojači, da bi osigurali sebi takav život, kroje sudbine drugih, a osobito mladih po našim ulicama i trgovima, u mračnim sastajalištima i školskim igralištima, uvlačeći i oblačeći, štoviše navlačeći na njih odijela ovisnosti skrojena od praha i osušene trave? Koliki pokapaju, tj. potapaju svoju mladost u boci i čaši? Zašto se sad odjednom zgražamo nad nasiljem u školama kad su nam već od ranog djetinjstva djeca povijena u pelene nasilja, u lažnu odjeću od sapunica, u ratnički i agresivni duh nasilnih scena koje svakodnevno iz nestvarnog/virtualnog svijeta prenosimo u našu stvarnost? Nije li pojava tolikog stresa i stresnih oboljenja u dobroj mjeri posljedica životne trke za imanjem i oblačenjem života samo u materijalno pa i uz cijenu narušenih odnosa i moralnih načela? U što se oblači naša obitelj? Doista je složeno obiteljsko odijelo. Kroje ga i šivaju i Crkva i društvo. U njemu se povezuju tolike dimenzije: duhovna, moralna, socijalna, ekonomska, kulturna, zakonodavna, medijska... Kako se nosi naša obitelj? Može li se nositi s tolikim izazovima pa i nenormalnim pojavama u našem društvu? Obitelj i brak ne mogu biti poput haljine ili odijela koje se mijenja od prigode do prigode po trenutnoj želji i interesu.

Koliko god krojili i oblačili ovakva i slična odijela za sebe i druge, život nam nije i ne može biti ni zaštićen, ni osiguran, ni sačuvan. Pokušavamo krojiti sebična odijela od pravâ, ali bez niti dužnosti, odijelo slobode bez istine. Istina, braćo i sestre, od koje nitko ne može pobjeći jest da je i samo naše tijelo – naš život svojevrsno odijelo smrti. Smrtni smo! Običaj je da se za Uskrs nosi bolje i ljepše odijelo nego inače. Nije li to kulturološki, društveni i vjernički znak, svojevrsni prijevod uskrsnog događaja? Nije li to odjek u našoj duši i odnosima riječi svetoga Pavla koji nas, u svjetlu Kristova uskrsnuća, poziva da ovo raspadljivo obučemo u neraspadljivost i ovo naše smrtno tijelo u besmrtnost. Pozvani smo da već sada svoje smrtno tijelo oblačimo u kvalitetno krojeno odijelo po mjeri odnosa prema Bogu i bližnjima, u odjeću koja će nas sačuvati i za vječnost. Zaodjenite se dakle... u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, te podnosite jedni druge praštajući ako tko, ima protiv koga kakvu pritužbu. Kao što je Gospodin vama oprostio tako i vi! A povrh svega ljubav! I mir Kristov neka upravlja srcima vašim! I Zahvalni budite (Kol 3,12-15). Krštenjem i sakramentom pomirenja mi doista svlačimo staroga čovjeka, a oblačimo novoga. Zato bismo htjeli da svi mi, osobito oko pet tisuća naših mladića i djevojaka koji će primiti sakramenat svete krizme, budemo obučeni u snagu Kristova uskrsnuća. Da prispijemo do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove. Da zahvaćeni silom odozgor možemo iskusiti i svjedočiti novost uskrsnog života, života živoga Krista, raspetoga i uskrsloga, koji je ogolio grob i smrt, a ispunio i ostvario život.

Ivan vidje i povjerova! Što je to zapavo Ljubljeni učenik vidio da bi povjerovao? Vidio je ne samo prazan grob, nego je i dublje shvatio Onoga koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja čovjekom postao. Vidjevši prazan grob, u Isusu Kristu, Sinu Božjemu, koji je obukao naše ljudsko tijelo, spoznao je curriculum vitae – potpuni životopis: Boga ljubavi i milosrđa u ljudskosti i našega grešnog i ograničenog života ostvarena uskrsnućem tijela u Božjoj slavi. Shvatio je Ljubljeni učenik da je Isus Krist, ne samo Božji program - biti čovjek, ne samo izvor ljudskosti i ekspert u humanosti, nego daleko više: On, Uskrsli, naš je božanski Spasitelj. On, po kojem je sve stvoreno, satkao nas je u krilu majčinu. Dušu našu do dna je poznavao dok nastajasmo u tajnosti otkani u dubini zemlje (usp. Ps 139). Zato nismo oni koji se samo zanimaju za njegove haljine bacajući za njih kocku, koji svode smisao ljudskog življenja na odijelo i tijelo. Želimo biti oni koji se radosno opredjeljuju i odijevaju u njegovu novost života. Želimo njega slijediti kao svoj put, istinu i život. Radosni smo i zahvalni uskrslom Gospodinu što nas je smatrao dostojnima svoga križa i uskrsnuća, ali smo istodobno i žalosni što nismo bolji kršćani.

Isuse Kriste, raspeti i uskrsli naš Gospodine, obukao si naše smrtno tijelo da nam dadeš besmrtni život. Ti ćeš preobraziti ovo naše smrtno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome. U tebi koji si čovjekom postao, vidimo ispisan i cjelovito ostvaren ljudski život. U tvome uskrsnuću, Gospodine, vidimo i vjerujemo u naše uskrsnuće. Vidimo i vjerujemo da je u tebi i s tobom naš životopis - curriculum vitae ne samo obična trka do smrti i groba, već slavni prijelaz i odijevanje nas i našega života u bijele haljine, haljine besmrtnosti. Jer Krist uskrsnu, braćo i sestre, od srca želim vama i svima vašima sretan i blagoslovljen Uskrs. Amen

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija svečano obilježavaju Jubilej 1600. obljetnicu smrti sv. ...
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu započeo je u ponedjeljak 28. rujna s novom akademskom godinom ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija započele su s proslavom Jubileja 1600. obljetnice smrti ...
O. Justo Lo Feuda, član francuske družbe Misionari Presvete euharistije iz Argentine u pratnji salezijanca don Mirka ...
U povodu početka nove školske i vjeronaučne godine, a s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo, mons. Marin Barišić ...
Mons. Ante Jozić, apostolski nuncij u Bjelorusiji, zaređen je za naslovnog nadbiskupa Cise u srijedu 16. rujna u novoj ...
Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin stigao je kroz jutro u utorak 15. rujna u splitsku zračnu luku ...
1. Draga braćo u biskupstvu Ratko i Petre, uvaženi gosti i poštovani svi nazočni! Svečan i važan događaj okuplja nas ...