Splitsko-makarski nadbiskupi

Ljubljena braćo svećenici, redovnici, redovnice,
braćo i sestre Kristovi vjernici!

1. Kristovo uskrsnuće pobjeda je života i Božje ljubavi prema čovjeku i prema svemu stvorenomu. Sveto pismo snažno svjedoči, a papa Benedikt XVI. ponovno podsjeća na temeljnu istinu našega života i naše povijesti: Bog je ljubav! Bog ljubi svijet, braćo i sestre! Poslao je Sina svoga na svijet. Bog ljubi čovjeka! Ne samo da ga ljubi, već čovjekom posta. U svojoj ljubavi siđe k onima koji borave u tami i sjeni smrtnoj, štoviše dođe svojima da život imaju, u izobilju da ga imaju. Doista, Bog je ljubav! Samo osoba može ljubiti! Bog nas ljubi!

No, povijest govori ne samo o ljubavi, već i o dramatičnom odnosu Boga i čovjeka. Na Božje čovjekoljublje, čovjek u svojoj zloći, sa svojim nepravednim strukturama, osobi Isusa Krista, Božjoj ljubavi koja nas je potpuno i nesebično ljubila, dodijeli ponižavajući i nasilni kraj osude i smrti na križu te sudbinu zaborava pod navaljenim grobnim kamenom.

2. Ali, kamen je odvaljen. Grob prazan. Tijela nema. Evanđelje nam donosi iznenađujuću vijest o Isusovu grobu. Stoga, razumljiva je reakcija Marije Magdalene te žurba učenika prema grobu. U svim vremenima i kulturama grob je svetinja. Svetogrđe je obeščastiti grob. Bilo bi to ponovno ubijanje, gore od nasilne smrti. Učenici trče na grob. Grob je rub do kojega se dolazi, granica pred kojom ostaju još živi, a iza koje uranjaju pokojni. Grob je granica ljudske trke i rub zemaljskog zatvorenog horizonta. I učenik koga je Isus ljubio dolazi do ruba. Ulazi u prazan grob. Vidje i povjerova!

3. I prije samih ukazanja uskrslog Gospodina svojim učenicima, a koja će uslijediti nakon nejasnog znaka praznog groba, ljubljeni učenik osposobljen je za novi pogled. Povjerovati, kao i obratiti se, čudesni je Božji zahvat snage onog istog Duha koji je na djelu u dizanju navaljenog kamena, otvaranju groba i uskrsnuća Raspetoga, Onoga koji nas je do kraja ljubio. Radost Kristova uskrsnuća, radost iskustva uskrsne novosti Ivan, ljubljeni učenik, želi podijeliti sa svima nama koji nismo očevidci povijesnih ukazanja uskrsloga Gospodina nakon otkrića praznog groba u Jeruzalemu. Oku je bitno skriveno. Srcem se zapravo vidi, najdublje vidi. Zato, ljubljeni učenik ne samo vidje, nego i povjerova.

4. Braćo i sestre, u tami svojih sumnji i ograničenja, zatvorenosti i nepovjerenja, u stvarnosti tolikih navaljenih kamenja na osobni, obiteljski i društveni život, priznajemo da nama ne samo nedostaje ona čudesna novost ''i povjerova'', već nas plaši realnost pred kojom često zatvaramo pogled oka.  Ponekad se s njome mirimo i prihvaćamo ju kao nešto posve normalno. Međutim, opasno je ako nenormalno stanje prihvatimo kao normalno. Zar nije navaljeni teški grobni kamen na život ako se zapostavlja pravno i etički, kulturno i ekonomski, materijalno i duhovno obitelj, temeljna stanica svakog društva? Što je nezaposlenost, mala primanja, nedostatak stambenog prostora, nijekanje različitosti muškarca i žene, medijska pažnja i legalizacijska zaokupljenost oko gay parada i istospolnih zajednica? Što može značiti legalizacija ubijanja nerođene djece, smanjenje broja sklopljenih brakova, a rast postotka rastavljenih u našem društvu  - ako ne kamenovanje života? Ne govori li nam uostalom, demografska slika o našem teškom grobnom kamenu? Žaloste nas učestale vijesti o društvenom kriminalu, o samoubojstvima, o stradanju mladeži i hrvatskih branitelja, o generaciji ovisnika, o korupciji odgovornih osoba, o ponižavanju radnika i bahatosti bogataša. Stoga se donosi sve više zakona i programa protiv korupcije, protiv droge, protiv navijačke delikvencije, protiv kriminala i raznih prijevara, ali se samo tapka na mjestu. Tko je za to odgovoran? Istina, društvene institucije moraju putem prevencije i zakona tražiti i održavati red i mir. No, naš hrvatski narod, koji se 14 stoljeća izgrađivao na kulturi evanđelja, pozvan je ponovo otkrivati odgojnu dimenziju Radosne vijesti ljubavi, istine i života.

5. Zahvaćeni ljubavlju Krista uskrsloga željeli bismo danas u svjetlu ove novosti, ne samo odgovornije i zauzetije vidjeti našu stvarnost, nego kao ljubljeni i povjerovati. Povjerovati da je moguće dignuti svaki kamen navaljen u različitim oblicima na naš osobni, obiteljski i društveni život.

U svjetlu Kristova uskrsnuća usuđujemo se povjerovati da se obitelj može graditi na čvrstoj stijeni s otvorenim nebom pod kojim se rađa osoba i dobiva ohrabrujući poticaj za novost života. Jer narod koji gubi zdravi razum, koji ne poštuje naravni zakon, koji ne poštuje naturu, navaljuje kamen na grob svoje budućnosti kroz različite oblike dekadentne kulture smrti.

U svjetlu Kristova uskrsnuća htjeli bismo povjerovati da je moguće dignuti kamen relativizma i hedonizma s etike i morala, kamen materijalizma s duhovnosti, kamen grubog kapitala, uskih interesa i zloporaba vlasti koji tlače i pokapaju opće dobro i rađaju kulturu smrti.

6. Dakako, nismo ni svjesni koliko na nas utječe kultura u kojoj živimo, koja određuje naše vrednote i poglede. Kultura čuva ili pokapa život. Doista, čuva ga i promovira ako slobodu prati odgovornost, istinu ljubav, tehniku etika.

U svjetlu Kristova uskrsnuća usuđujemo se povjerovati da je kultura života jača od svih oblika spomenute kulture smrti. Vjerujemo da je s pravom, uz pojavu tolikih prava, moguća i kultura dužnosti jer samo ako odgovorno vršimo svoje dužnosti, tek tada naša prava postaju izvorom radosti. S toga motrišta vjerujemo da naš individualizam i sebičnost mogu biti pobijeđeni i preobraženi u solidarnu ljubav koja je sposobna ljubiti bližnjega kao sebe samoga; da naša kultura može biti ukorijenjena u humano i otvorena Vječnom, određena ljubavlju prema bližnjem i vjernosti Bogu; da vjera i nada, protjerane i mrtve, u tolikim savjestima mladih i odraslih može uskrsnuti i postati duhovna snaga i svjetlo cjelovitog smisla života.

U svjetlu Kristova uskrsnuća htjeli bismo povjerovati da će se odgovorni za medije u našem društvu doista zauzeti da mediji budu promicatelji istinskih vrednota, a ne sredstvo zavodljivog stila egoističnih mitova življenja.   

Konačno, braćo i sestre, u svjetlu Kristova uskrsnuća htjeli bismo danas povjerovati da je moguće pojedinačno i zajedno, osobno i institucionalno tako djelovati da se svi vidimo i prepoznamo u obrani života, zaštiti dostojanstva osobe i dostojanstvena života svakog čovjeka.

7. Evo nas s ljubljenim učenikom prvog dana u tjednu, u nedjelju kada je uskrsli Gospodin otklonio kamen s groba, u dan u koji otvara nove vidike uma i srca. Svjesni smo da je tolikim mladima, muževima i ženama u našem društvu navaljen na leđa kamen nezaposlenosti. No, ovaj kamen nećemo ukloniti radom nedjeljom. To bi značilo stavljanje grobnog kamena na samu nedjelju, upravo na dan kad je dignut kamen s groba čovjekova života i postavljen novi temelj kulture rada i odmora, slavlja i zajedništva, smisla i nade naše.

8. Ljubljeni učenik vidje i povjerova! Tko to od nas nije ljubljeni učenik, braćo i sestre, ovog prvog dana u tjednu u kojem nas okuplja vijest o Kristovom uskrsnuću, o otvorenom i praznom grobu? Ljubav Božja sve i do kraja nas ljubi. U temeljima je našeg života i povijesti. Trajna je. Nikad ne prestaje. Bog  je ljubav! Ljubiti znači drugome reći: ''Ti ne umireš!'' To nam danas sa svojim uskrsnućem govori Krist Gospodin čija snaga ljubavi po vjeri i sakramentu krštenja djeluje u nama. Krštenje određuje naš identitet, genetski i sudbinski, biološki i teološki. Ulazi u temeljnu odrednicu naše egzistencije daleko više nego datum rođenja. Datum rođenja odnosi se na stvorenje i prošlost , a krštenje na naše sinovstvo i  vječnost. Zato slavimo Uskrs ne samo kao događaj prošlosti, već kao prisutnost u nama ljubljenima koja nam daje vidjeti i povjerovati. Snagom Kristove ljubavi živimo novost Uskrsa suprotstavljajući se silama smrti i svemu onome što nas dovodi u beznađe, malodušnost, pesimizam, obeshrabrenost pred izazovima i poteškoćama života. Ljubljeni, s Uskrsom se doista piše i stvara jedina i prava istina o našem životu i povijesti: povijest ljubavi Boga prema čovjeku koja mijenja i uskrsava i naše međusobne odnose. Suuskrsli s Kristom, i mi smo suautori povijesti ljubavi. Caritas Christi urget nos! Kristova nas ljubav na to poziva i potiče.

Ljubljena braćo i sestre u Kristu, želim da ovo uskrsno jutro prvog dana u tjednu zatekne odvaljen kamen s naših srdaca za život ljubavi. Neka u njima buja snaga i novost uskrslog života.

Želim vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs!

Vaš nadbiskup i brat
Marin Barišić