Splitsko-makarski nadbiskupi

1. U našem životu slavimo značajne datume i važne događaje. Društvena zajednica i svjetska povijest također slavi svoje datume. Redovito se radi o nekom važnom datumu i uspješnom događaju. No, naš život prate i manje sretni dani, porazi, pogrješke i promašaji kojima se ne možemo ponositi, a najradije bismo ih zaboravili.

Međutim, postoji jedan dan i događaj koji je važan i bitan za sve, za nas osobno, za čovječanstvo i sve stvoreno. Odlučujući za naše jubileje, radosti i nade, za sve naše promašaje, neuspjehe, poraze i žalosti. Radostan za prošle, sadašnje i buduće naraštaje, kulture i narode. Radosnom danu i sudbonosnom događaju danas kličemo: "Ovo je dan što ga učini Gospodin … Gospodnje je to djelo, kakvo čudo u očima našim!" (Ps 118, 23)

2. Braćo i sestre! Danas kršćanski svijet slavi najveći dan i događaj za naš život i povijest: slavi Uskrsnuće Gospodina Isusa Krista! Slavi pobjedu života nad smrću. Kristovo uskrsnuće nadilazi naše vrijeme, ograničenost i prolaznost dana, jer u sebi nosi dimenziju vječnosti. Nadilazi i narav naših događaja jer je uskrsnuće konačni Božji zahvat u našu stvarnost, ostvarenje života i svega stvorenoga. Doista, Uskrs je najradosnija kršćanska svetkovina, jubilej nad jubilejima, temelj svih slavlja, srce radosne vijesti života, jer je grobni kamen dignut i pretvoren u novi temelj i zaglavni kamen vječnoga života. Križ i grob ne ostaju znakovi poraza i smrti raspetoga, već postaju simboli slave i pobjede Živućega. Gospodnje je to čudesno djelo!

Zaista je nemoguće Kristovo uskrsnuće zatvoriti u jedan dan - datum, jer obuhvaća i nadilazi naše vrijeme. Ne može se svesti niti na razinu našega događaja, jer je ostvarenje života i svega stvorenoga. Kristovo uskrsnuće, radosni Dan i Događaj - D - pisan velikim slovom, utiskuje svoj duboki trag u našoj stvarnosti, u kojoj nas poziva i želi vidjeti svojim svjedocima. On, koji sam reče: "Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta" (Mt 28, 20), uključuje nas u novu stvarnost govoreći "i bit ćete mi svjedoci" (Dj 1, 8).

3. Uskrsna novost svoj trag ima u našem kalendaru, vremenu i liturgiji, kulturi i odnosima. Osobiti znak i prisutnost Kristova uskrsnuća u našoj stvarnosti jest i prvi dan u tjednu - nedjelja. Nedjelja je Gospodnji hram podignut u vremenu. Nedjelja je dan Gospodnji - Dies Domini, Dominica, Dan svjetlosti, Sonntag ili još bolje, kako Rusi nazivaju nedjelju, Voskresenje - Uskrs. Nedjelja, prvi dan u tjednu, osvjetljava novim svjetlom i smislom čitav tjedan, simbol naše ograničenosti i vremenitosti, ali sada otvorene vječnosti.

Nedjelja je u našoj kulturi i civilizaciji neradni dan. Logiku nedjelje, neradnog dana naglašava i naš naziv 'nedjelja', ne-djelati. Neradna nedjelja ne želi biti protiv, već za čovjeka! Iz svoga izvora želi nam darovati svoje bogatstvo i vrjednovati dostojanstvo svakoga čovjeka. Dakako, nedjelja - neradni dan, ne daje prednost kapitalu i radu nad čovjekom, jer u središtu nedjelje jest osoba, a ne stvar, zajedništvo, a ne tržište, solidarnost, a ne profit.

4. Svakako, sve nas zabrinjava gubitak radnih mjesta i problem nezaposlenosti, osobito mladih. No, nedjelja se ne zatvara pred našim gorućim problemom nezaposlenosti, otpuštanja, rada bez primanja, jer dobro smo svjesni kad član obitelji ostane bez posla, imamo osjećaj kao da je netko umro. Međutim, problem rada i odnosa u društvu ne rješava se radnom nedjeljom, već neradnom, danom odmora i još više, slavljeničkom nedjeljom, koja na nov način osvjetljava tjedni rad i društvene odnose.

Radna nedjelja, jasno, osim neizbježnih službi za život zajednice, ne samo da zadire u identitet, kulturu, tradiciju, duhovne i religiozne vrijednosti, već unosi poremećaj u bioritam čovjeka. Narušava i ugrožava ljudske odnose, osobito obiteljsko zajedništvo. Djeca imaju pravo, a društvo dužnost da majka nedjeljom bude s njima kao poveznica obiteljskoga zajedništva. Zato nije rješenje imati koji drugi slobodni dan u tjednu, jer nije u pitanju imati drugi slobodni dan, već se nameće dublje pitanje - biti slobodan. Krist nas za slobodu oslobodi, a nedjelja je izvor i znak ove slobode.

Nedjelja ne ostaje na razini praznika i odmora, već je prije svega dar slobode, zajedništva i smisla. Još su u drugom stoljeću kršćanski svjedoci govorili "Ne možemo bez nedjelje!" I mi danas, u našoj kulturi i društvu istu stvarnost duboko osjećamo: "Ne možemo bez nedjelje! Možemo bez radne nedjelje!". Bilo bi opasno ako u gospodarskoj krizi napustimo logiku naziva nedjelje, ne-djelati, i svojim se ponašanjem dovedemo u sukob s nedjeljom - danom smisla i budućnosti života. Ako bi se to dogodilo, ne bi li to bio prezir sebe, svoje kulture i identiteta, pa i svojevrsno navaljivanje grobnog kamena na našu budućnost? Neradna nedjelja odgaja čovjeka i formira humanije društvo. Gledajući antropološki i kulturološki, neradna nedjelja je zajednička baština nas vjernika, agnostika i ateista kršćanske civilizacije, kao i svih ljudi dobre volje.

5. Braćo i sestre! Poput učenika Ivana koji vidi i ide dalje od ruba otvorena i prazna groba, i mi nadilazimo tradicionalni kulturni, civilizacijski okvir neradne nedjelje slavljem nedjelje - dana Gospodnjega i dana čovjeka, slavljem saveza s Bogom i našega međusobnoga zajedništva. Najdublja povezanost i novi odnos radnog tjedna i nedjelje ostvaruje se u slavlju spomen čina uskrsnuća Gospodinova, u euharistijskom slavlju, susretu Boga i čovjeka, rada i odmora, smisla i cilja života.

Nedjeljna sveta Misa, slavlje otajstva smrti i uskrsnuća Gospodinova povezuje nas s Kristovom žrtvom ljubavi, koji nije za sebe ni za nas otklonio križ i smrt, ali je pobijedio smrt. Ne oslobađa nas od poteškoća, ali nas čini pobjednicima u poteškoćama. Novost nade života koju nam je Bog u Kristovu uskrsnuću darovao, a nedjeljom u radosti vjere i ljepoti zajedništva s braćom i sestrama slavimo, djelo je čudesne Božje ljubavi.

6. Bog je ljubav! Ljubav je sveto i ujedno profano ime za Boga. Samo nas ljubav oslobađa od okova ograničenosti smrti i ostvaruje naš život u punini. "Tko ne ljubi, ostaje u smrti" (1 Iv 3, 14), kaže učenik sveti Ivan. Ostaje zatvoren u vlastite, ograničene horizonte. Nedjeljna euharistija - susret s uskrslim Kristom, poziva nas i osposobljava za darovanost i solidarnost, ljubav i besplatnost. U mentalitetu sebičnosti, užitka, cijena, tržišta, hrabri nas i potiče da budemo svjedoci uskrsne novosti prvoga dana u tjednu. Vječnost je ušla u naše vrijeme i svaki dan učinila Kristovim vremenom.

Svaki dan uskrsli Krist uskrsava i oživljava srca onih koji vjeruju, ljube, nadaju se, praštaju, pomiruju. Zato ne možemo bez slavljeničke nedjelje - uskrsnuća Kristova. U ovom danu što ga učini Gospodin susreće nas uskrsli Krist na našim životnim putovima, preporađajući nas krštenjem, hraneći euharistijom i oživljujući pomirenjem. On nas uči vrjednovati rad i odmor, zajedništvo i slavlje, kruh za tijelo i hranu za dušu. On, Uskrsli nas uči dijeliti kruh s gladnima, koji nisu samo statistički broj niti društvena kategorija, već lice, lice Krista Gospodina.

7. Okupljeni na dan Gospodnji oko njegova stola, molimo ga za kruh naš svagdanji: onaj za tijelo, ali i za kruh naš - kruh djece Božje, naš kršćanski, kruh riječi Božje, kruh života vječnoga, kruh nadahnuća i darova Duha Svetoga. Nedjelja, novi Božji hram u vremenu, prostor je u kojem zahvalno unosimo tjedni rad, svoje žrtve i napore, kruh-plod ruku i uma našega, kao zahvalni dar kojega prikazujemo Bogu. A Otac nebeski, blagoslivljajući plod rada ruku čovječjih, u euharistiji nam se daruje kao Kruh života vječnoga.

Po vjeri u Boga i ljubavi prema bližnjima, pobjedom dobra nad zlim, istine nad laži, ljubavi nad mržnjom, života nad smrću, u nama se svakodnevno događaju toliki mali 'uskrsi'. U njima se očituje snaga i novost Kristovog uskrsnuća. Uklanjaju se zidovi, diže se kamenje koje nam zastire i zatvara pogled Bogu i bližnjemu. Slavljenička nedjelja, dan Gospodnji i dan čovjeka, trajno je nadahnuće za naš rad i odmor, slavlje i zajedništvo, za radost življenja ovdje i sada u nadi uskrsne budućnosti. Bez duhovnosti slavljeničke nedjelje, zajedništva, otvorenosti, razgovora, praštanja, pomirenja, uza sav nedjeljni odmor opasnost je da čovjek postane stroj bez srca i duše. Sama povećana proizvodnja, a smanjena ljudskost nije put budućnosti. Doista, ne možemo bez nedjelje, slavljeničke nedjelje!

8. Braćo i sestre! U radosti uskrsne nade i ljepote zajedništva vjere, nedjeljna zvona pozivaju nas krštenike na radost slavlja i susreta s uskrslim Gospodinom. On, Uskrsli pobjednik života nad smrću, daje gluhima čuti, nijemima govoriti, slijepima vidjeti. Mrtve oživljava! Neka nas susret s njime oživi i učini radosnim svjedocima u prostorima, odnosima, odgovornosti i ulogama radnoga tjedna kako bismo postali još oduševljenijim sustolnicima na gozbi slavljeničke nedjelje. U čudesnom danu Kristovog uskrsnuća, što ga učini Gospodin, svoj smisao i ostvarenje nalaze svi naši dani i događaji, rođendani i jubileji, križevi i porazi… Uistinu, Kristovo uskrsnuće naš je rođendan!

Braćo i sestre! Svima vama i vašima radosno kličem: Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Sretan Uskrs! Aleluja!