Splitsko-makarski nadbiskupi

Braćo i sestre!
Ovih dana dobio sam iz Amerike preko E-maila jednu poruku: «Želio bih doznati svoje obiteljsko stablo. Možete li mi pomoći?» A što je e-mail? To je ono što neki nazivaju 'email'. Jedna osoba želi doznati svoje korijene. Ništa čudno. Jer važni su korijeni, važno je rodoslovlje. Ono se ne može zaobići ni u životu Marije i Isusa. Čuli smo to u današnjem Evanđelju. Zato ovaj naš Amerikanac osjeća da nije jedan balon u zraku, već da ga je netko rodio, da pripada nekome, kao što su i njegova djeca potekla od njega. Želi biti čovjek, normalan i svjestan da je jedna karika u lancu života, a ne suha grana preko oceana.

Braćo i sestre, ima li prikladnijeg blagdana od Male Gospe – Rođenje Blažene Djevice Marije; ima li prikladnijeg mjesta od Gospe od Otoka, gdje su nam počeci rodoslovlja, krvnog i krsnog; i ima li prikladnijeg povoda od ove e-mail zamolbe da se i mi danas zapitamo, razmislimo i progovorimo o važnosti, ulozi i značenju našeg rodoslovlja? O ovome što nam je svima sveto, toliko sveto da se poslije nedjeljne svete mise okupljamo oko groba svojih pokojnika, toliko sveto da se ne može mijenjati, već se jednostavno prihvaća i poštuje.

Ali ipak, uza sve to, danas o ovoj svetinji, svetinji obiteljskog stabla ne želim govoriti. Upravo svi već spomenuti povodi i razlozi: e-mail poruka (želio bih doznati moje obiteljsko stablo, možete li mi pomoći); ovo sveto mjesto naše kolijevke i krstionice; blagdan Male Gospe s njezinim i Isusovim rodoslovljem, sve je to jedan poticaj i povod da se okrenemo u onom drugom smjeru. Ova e-mail zamolba za otkrivanjem obiteljskoga stabla potiče nas da se zapitamo: Dobro je tragati za prošlim pokoljenjima, a što je s tobom i tvojom djecom? Što je s tvojim mladim naraštajem? Tko si i kakav si ti i tvoja djeca? Dakako, Gospa od Otoka je sveto tlo naših korijena, ali kakvi smo mi, mladice, i što je s našim mladim naraštajem? A najsnažnije nas usmjeruje da gledamo više prema budućnosti, sam današnji blagdan, blagdan rođenja Male Gospe Marije. Njeno rođenje je bilo početak novoga, boljega svijeta. S pravom Mariju tako i nazivamo: origo mundi melioris.

A i sutrašnji početak nove školske godine, koji se događa neposredno nakon blagdana Male Gospe, razlog je da s ovim blagdanom ne gledamo retrospektivno, u prošlost, nego perspektivno, na našu budućnost.

Zar ova dva događanja ne idu zajedno? Marije je početak novoga boljega svijeta. Marija označava početak Božje novosti u ovom svijetu, za ovaj svijet, novost za nas, među nama, novost s nama. Marija znači početak novoga svijeta, svijeta oslobođenosti od otuđenje, od zarobljenosti grijeha, nadvladavanje podjela i udaljenosti, optuživanja i mržnje, zatvorenosti i sebičnosti. Marija znači početak nove duhovne i civilizacijske pismenosti, čitanja i pisanja, obrazovanja i odgoja, informacija i komunikacija s Bogom i nas međusobno. Marija znači početak novoga svijeta, svijeta zahvalnosti i odgovornosti, pravde i mira, ljubavi i istine, zajedništva i solidarnosti, dostojanstva i radosti. Marija znači početak novoga svijeta, svijeta kulture života i civilizacije ljubavi. Ona, Mala Gospa - Marija, i sama je rasla i odgajala se u tim vrednotama. Rasla je u dobi i znanju, obrazovanju i odgoju. Iznad svega rasla je u mudrosti. Marija, početak novoga boljega svijeta, i sama je rasla od učenice do Majke učiteljice. I dobro je da nam je upravo Marija, ovaj novi početak boljega svijeta, ove godine na početku naše nove školske i vjeronaučne godine.

Zato se s razlogom danas smijemo i možemo zapitati: što je s našom školom? Što je s našim mladim naraštajima? Što je s našom budućnosti? Može li početak ove nove školske i vjeronaučne godine biti doista nov, jedan novi početak, pa i mali iskorak nove budućnosti boljega društva?

Zar ćemo iz godine u godinu imati manje razreda, a više zatvorenih škola? Kako povećati pismenost, jer, po popisu stanovništva, izgleda da nismo baš dovoljno pismeni? Može li društvo u cjelini više ulagati i bolje opremiti naše škole, tako da, ako ne mogu sve biti opremljene suvremenim tehničkim pomagalima, kompjutorom, Internetom, barem da uz kredu i spužvu imaju upotrebljivu ploču? Bi li mogli i vi, dragi roditelji, uza svu oskudnost, da je ovdje ne spominjem, malo više ulagati u znanje i pismenost svoje djece? Zašto ovo spominjem? To sam primijetio vani i kod naših iseljenika. Roditelji žele da im sin/kći sa što manje škole odmah dođu do svoga novca. U modernom smislu, reklo bi se, ostaju polupismeni. Nema ih na onim društvenim razinama koje kreiraju i utječu na kulturna i društvena zbivanja. Jesu li takav pristup ponijeli od kuće? Nismo li i mi doma takvi?

Osoba je najveći kapital. Kaže se da je znanje imanje. Znanje nije samo imanje, već još i više: znanje je iznad svega mogućnost biti čovjek. A Bog nam je obdario našu mladost tolikim talentima i sposobnostima. Imamo mudrih i pametnih mladih koji su željni znanja, žele stvarati, raditi, znanstveno i kulturno se usavršavati, i sve to vidjeti u službi Dobra – općeg dobra. I što učiniti da naša škola ne samo bude uspješnija u obrazovanju, nego isto tako i u odgoju? Zar ne bi škola trebala biti vrijeme i mjesto naglašenijeg odgoja rasta osobe i osobnosti, osposobljavanje za bolje uključivanje u društvenu zajednicu kroz svoje uloge? Jer, ako se škola vidi samo u funkciji obrazovanja – informiranja i usvajanja tehničko-znanstvenih podataka, opasnost je da se onaj biološki ustroj mladih, umjesto da se oplemeni, pogorša i ideologizira.

Biološki mehanizmi su opasni, ali ne toliko koliko ideološki mehanizmi. Ideološki mehanizmi mogu dublje i jače zahvatiti i podrediti osobu.

Dinamičan je i složen svijet škole i najdublje je povezan i isprepleten s društvenim kretanjima. Zar se može učiniti reforma, ili bolje, obnova školstva bez reforme, obnove društva? To su dvije spojene posude.

Neki dobro primijetiše da imamo državu, ali da još nemamo društvo. Oni nas upozoravaju da nam se rat nastavio u miru, samo u drugom obliku. Upozoravaju na netrpeljivost, mržnju, vrijeđanje, blaćenje, pa i na agresivnost u našem društvu. Je li to posljedica one moguće mržnje u ratu, koja je sada usmjerena prema bližnjima, prema neistomišljenicima? Čak i ne treba misliti drukčije, već će se naći netko tko će najprije vaše riječi amputirati, a onda vam nešto i imputirati. Nije li to znak nedostatka duha, duhovnosti i duhovitosti? Neki vide uzrok ove mržnje i podjela u društvu kao ostatak klasne borbe – mržnje, što je bilo prisutno za vrijeme marksističke ideologije. Dakako, buđenje ovakve ideologije, kao i drugih sličnih ideologija, prošlih i budućih, opasnost je ne samo za društvo, nego prije svega za mlade naraštaje, opasnost da nam mladi naraštaji postanu novaci zakržljalih i pokopanih ideologija, na čijem putu nema prosperiteta ni bolje zore.

Drugi opet upozoravaju na bolesno stanje u društvu, gdje vlada mentalitet nadmetanja, nagodbe, moći, trgovine, a ne ozračje etike, praštanja, pomoći i darivanja. U takvom mentalitetu selekcije, natjecanja, u slučaju uspjeha stvara se zavist, a u slučaju neuspjeha prezir. Upozoravaju na opasnost gdje nam u društvu vlada ne etika odgovornosti, već lukavstvo, prijevara i logika snalažljivosti. Nikakvo čudo da se u takvom društvu radije osuđuju neistomišljenici, različite ideje, nego lažna bogaćenja i nepravedna stanja. Zato u društvu gdje vladaju klasne podjele, mržnja, napetosti i nepravde, ako ne funkcionira ekonomski sustav, već više vlada kriminal i «veze», ako ne funkcionira politika, već politikantstvo, ako ne funkcionira etičnost, već snalažljivost, što možemo onda očekivati od same škole, od naših mladih naraštaja? Kakva nam je budućnost? Da li doista ovogodišnji početak nove školske godine može biti novi početak ili samo nastavak i preslik društvenih odnosa? Uz to, ako živimo na kredit budućih generacija, i ako rasprodamo nacionalno bogatstvo, zar ćemo umjesto nade i blagoslova mladim naraštajima i budućim generacijama ostaviti beznađe i dugove? Ako je u društvu put snalaženje, lukavstva i logika prevare i interesa, zar se to neće pojaviti još više i u samoj školi? Princip «snađi se druže» i «veze» očituje se u školi kroz «šverc» i prijevaru, jer ako ste dijete upisali u školu, na fakultet «s kovertom», zar tu istu logiku neće slijediti i vaša djeca, ali s tom razlikom da će oni odsada to sami činiti, bez vas i vašega znanja: ukrast će vam novac i sami pokušati dati kovertu nastavniku, profesoru samo da prođe godinu i položi ispit.

Braćo i sestre, jedno je sigurno: obnove škole i školstva ne može biti bez obnove našega društva i društvenih odnosa. Hoće li ova nova školska godina biti doista nova ovisi o našem društvu, koje po nekima još nemamo, pa zar ga zato ne trebamo svi odgovornije tražiti i graditi? Ne zaboravimo da ne dolazi «šverc» iz klupe u društvo, već iz društva ulazi u klupe.

Dragi roditelji, na poseban način početak i novost školske vjeronaučne godine ovisi o vama. Da, vi ste dio društva, ali i temelj društva. Obitelj je prva i temeljna jedinica i škola odgoja i obrazovanja. Nezamjenjivi ste kao učitelji i odgojitelji. Ne prepustite svoju djecu samo vrtiću, školi, pa i u crkvu ih pratite i idite zajedno s njima. Svi drugi su vam samo pomoć i produženje vaših uloga. Svjesni ste da nije lako ni vašoj djeci danas. Vraćajući se svakodnevno iz škole oni imaju potrebu reći svoje radosti i žalosti, uspjehe i neuspjehe, probleme i poteškoće. Teško im je ako u svome domu naiđu na prazninu. Ako nemaju bogatstvo prisutnosti tebe, oče, majko, onda će oni to potražiti negdje drugdje i kod nekoga drugoga. Nadomjestit će vas, zatvarajući se u se, televizorom i igrama. Ako ne nađu razumijevanje i ohrabrenje za svoje radosti i žalosti, uspjehe i neuspjehe, mogu pobjeći vani i zamijeniti vas s ulicom. A vi ste nezamjenjivi u njihovu životu. Kažu da je danas na poseban način otac odsutan iz života svoje djece. Mnogi psiholozi govore o izgubljenom ocu, o čežnji za ocem.

Majko, ti si uvijek majka. To budi i ostani. Ali, oče, da bi ova godina mogla biti nova u svakom pozitivnom smislu, nisu dovoljno samo zabrane, naredbe i informacije, nego je iznad svega važna komunikacija sa svojom djecom. Zgodno kaže jedna mudra iz Oceanije upravo o prisutnosti oca u životu svoje djece. Kaže ovako: " Ako si u naponu snage i trebaš napraviti kanu, uključi i svoga sina, premda bi to ti mogao sam napraviti prije. Jer kad ti ostariš, a on bude trebao graditi kanu, i on će tebe uključiti i uvažiti, premda bi ga on sam mogao napraviti prije." Ako pokušaš razgovarati više sa svojom djecom, pa i o svom poslu i radnom mjestu, zar neće i tebe tvoj sin uključiti u svoj život i u svoju školu. Bit će mu drago ako ti mogne pokazati kako funkcionira kompjutor, Internet ili neke igre. I tebe će tvoj sin rado poslušati kad mu kažeš da je najbolja pohvala i kritika elektronskih medija ako se njima dobro služi, to jest ako ne služi njima, nego se njima služi. Vjerujem da će te poslušati i biti zahvalni.

Da li će ova nova školska godina biti doista nova ovisi i o vama, poštovani učitelji i nastavnici, katehete i katehistice. Prigodom ove nove školske godine htio bih vas podsjetiti na one nezaboravne riječi koje vam je upravo ovdje, na ovom mjestu, uputio veliki učitelj i pedagog Ivan Pavao II.: "Dragi nastavnici i profesori, povjerena vam je divna služba odgoja mladeži, postajući za njih uzori i vođe. Poznato vam je da svaki odgojni nacrt, da bi mogao postignuti svoju vlastitu svrhu, mora biti bogat duhovnim, ljudskim i kršćanskim vrijednostima. Škola se ne može ograničiti samo na to da mladeži pruža osnovne spoznaje raznih grana stečenoga znanja, nego ih mora također upućivati pravim putem kojim valja ići u traženju smisla života. Ulaganje u odgoj novih naraštaja znači ulaganje u budućnost Crkve i nacije. Bez dobroga se odgoja novih naraštaja ne mogu stvarati ni dobri izgledi za budućnost mjesne Crkve i društva. O vama odgojiteljima velikim dijelom ovisi koji će oblik imati i u kojemu će pravcu biti usmjerena budućnost. Budućnost se čovječanstva nalazi u rukama onih koji su sposobni budućim naraštajima prenijeti razloge života i nade. Mladeži je potrebno svjedočanstvo ljubavi koja se zna žrtvovati i strpljivosti koja zna čekati s pouzdanjem… Dok vas potičem da sa svoje strane činite sve što najbolje možete u ispunjenju svojih obveza, ne mogu ne poželjeti da društvena zajednica znade vrednovati vaš strukovni rad, priznajući ga na prikladan način, te da uvelike cijeni vaše dragocjeno služenje na tako osjetljivom i važnom području kao što je odgoj onih koji polako ulaze u život."

I o vama, poštovani katehete i katehistice, uvelike ovisi hoće li ova školska i vjeronaučna godina biti nova i iskorak prema boljoj budućnosti. I vama je ovdje uputio riječ Sveti Otac: "… Pozvani ste mladim naraštajima pomoći da upoznaju Krista kako bi ga mogli slijediti i za nj svjedočiti. Pozvani ste pomagati mladeži da se, svladavajući u svjetlu Evanđelja teškoće na koje nailaze u svojemu ljudskom i društvenom sazrijevanju, uključe u Crkvu i društvo." Upravo je vjeronauk onaj koji daje smisao i osvjetljava razloge života i nade. Upravo je vjeronauk onaj koji, nadilazeći razinu pukih informacija, čini i daje čitavoj školi još veći poticaj i razinu odgoja.

Dragi mladi prijatelji, kako je moguće govoriti o školi, o ovogodišnjem, ali novom i boljem početku naše budućnosti, a da se i vas ne prozove i pozove na to. Želio bih vas na samom početku pozvati i prozvati, i nešto zamoliti. Zamolio bih vas da se zauzmete sa svoje strane da ova nova školska vjeronaučna godina doista bude jedan novi iskorak i početak bolje budućnosti. I još nešto. Dajte šansu svima onima koje nabrojismo, a koji su povezani sa svijetom i životom škole. Kako bi mogao Sveti Otac vas zaboraviti? Znate što vam je rekao ovdje u onom nezaboravnom susretu: Draga mladeži, radi se o kratkoj ali bitnoj riječi. Evo je: Isus Krist je "Put, Istina i Život". On neće nikoga iznevjeriti i najbolji je prijatelj… Dopustite da vas zahvati… kako bi mogli postati nositelji glavne uloge velike i divne pustolovine, isprepletene ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Budućnost je u vašim rukama: vaša budućnost, ali i budućnost Crkve i domovine… Ne zaboravite nikada ovo da svako uređenje vlastitog života, koje je u skladu s Božjim naumom o čovjeku, o vama, put je boljeg i humanijeg i društvenog uređenja."

Evo nas na početku naše nove školske i vjeronaučne godine pred tobom, Marijo, Mala Gospo, Početku novoga i boljega svijeta. Molimo te, Majko, za našu budućnost koja je već među nama, u našim učenicima, đacima i studentima. Neka ova nova školska i vjeronaučna godina većim zalaganjem i osobnom odgovornošću svih nas bude bolja i nova, blagoslovljena i uspješna. Blagoslovljena i uspješna u zalaganju nastavnika i profesora, u odgoju i obrazovanju učenika, u zrelosti maturanata, u odgovornosti studenata, u zapošljavanju diplomiranih mladih stručnjaka. Marijo, učenice i učiteljice, pomozi nama svima da s novim početkom školske godine naši mladi naraštaji mognu s ponosom gledati na nas, svoje odraslije generacije, a svi mi u našoj Crkvi, društvu i narodu mognemo s vedrijim osmjehom i pogledom gledati na budućnost, na našu budućnost, na naše mlade. Amen!