Splitsko-makarski nadbiskupi
Braćo i sestre!
Današnji mentalitet, ne znam je li to pretjerano reći, cijeni samo ono što smatra jakim i velikim. Samo veliko nalazi svoje mjesto, predmet je zanimanja i prati ga magična moć utjecaja. Samo veliko može ljude impresionirati, nametnuti im se i kod njih izazvati divljenje i interes. Govori se tako o velikim idejama, planovima, programima, o velikim državama, velikim narodima, velikim ljudima. Ne samo da se govori, nego i mi sami, zahvaćeni istim ili sličnim mentalitetom, prihvaćamo taj govor. Samo veliko ima pravo na prostor i vrijeme, na uvažavanje i dominaciju. Što nema oznaku velikoga – snažnoga, to ne može proći i izdržati konkurenciju ni na tržištu, ni u proizvodnji, ni u ekonomiji, ni u politici, ni na medijima. Pa i sam Jubilej 2000, u našem mentalitetu, kako bi ga mogli drugačije nazvati, nego veliki? Čak smo u opasnosti da kažemo da se ovdje okupilo veliko mnoštvo svijeta. Tako, sve veliko i samo veliko…
Međutim, mi danas slavimo nešto što je u potpunoj suprotnosti sa svime što ima prizvuk i titulu «velikoga». Nalazimo se na jednom malom otoku, slavimo blagdan kojega nazivamo malim, Mala Gospa. S jedne strane, mi iz i od mentaliteta velikoga, a s druge strane evo nas na otočiću uz blagdan nazvan malim. Pa kako smo se mi takvi, uslijed tolikih suprotnosti koje nam nudi ovaj blagdan u odnosu na naš mentalitet, uopće mogli okupiti ovdje? Vjerujem, pored svega, da nismo zalutali, niti smo slučajno ovdje. Ali da li mi «veliki» možemo prepoznati kao svoj sadržaj i razumjeti poruku ovoga maloga blagdana? Ili postoji opasnost da ovaj mali blagdan ugrozi našu veličinu?
Znamo kako se ponašaju «veliki», ali nas zanima kako se ponaša i postupa, Onaj jedini, najveći, svemogući. On nam može biti vodič i put u čitanje nas samih i naše realnosti.
On izabire mali, neznatni narod, On ne odbacuje, ne prezire i ne omalovažava niti ostatak ostatka tog naroda, On podiže maloga Davida da se suprotstavi velikom Golijatu; On izabire Betlehem, najmanji od kneževstava Judinih za mjesto dugo očekivanog susreta s čovječanstvom, On veliki postaje malen u betlehemskom Djetetu; On izabire jedno, malo, zabito mjesto, «iz kojeg ništa dobra ne može doći», za mjesto svoga rasta. On promatra snagu maloga kvasca u velikom tijestu; On upotrijebi malo gorušičino zrno, najmanje od svih zrna, za ostvarenje Kraljevstva Božjega. On izabra maloga Pavla da pridobije velikoga Savla. On pogleda na neznatnu službenicu svoju, i njoj maloj učini velika djela.
Kao što On 'pogleda na neznatnost službenice svoje', pogledajmo i mi tu malu neznatnost, malu Gospu koja je bila dostojna Njegova pogleda. U našem pogledu na Mariju možemo razumjeti tu čudnu logiku velikoga u malome i maloga koje postaje veliko. Upravo Mala Gospa, učiteljica je i majka maloga što posta velikim. Veliki je pogledao njenu neznatnost i u njoj i preko nje postao malen. Malo je riječi rekla. Bile su to male riječi, ali osobne, snažne i odlučujuće: «Evo službenice Gospodnje…neka mi bude». I svaku Njegovu riječ, i onu najmanju, brižno je čuvala i učinila velikom u svom srcu. Iz tog srca i iz tog iskustva moglo je izići ono malo, a tako važno upozorenje: «što god vam kaže, učinite». I ona je, kao svaka majka, rasla i odrastala s Njime, ona tako mala, a postala velika – Majka Njegova i Majka naša. Ona je živjela tako bliski dodir s njegovim tijelom, doživjela blizinu kakva može biti samo između majke i djeteta. Ona je Njegovo tijelo primila na ruke, povila i postavila u jaslice, ona ga je dojila svojim prsima, privila ga na grudi i zaštitila bježeći u Egipat, tražila ga zabrinuta da mu se nešto ne dogodi dok još bijaše maloljetan. Promatrala je Njega, tijelo svoga tijela, kako raste u dobi, mudrosti i milosti; pratila ga korakom i srcem, srcem gledala i doživljavala probadanje njegova boka i srca; mrtvoga ga primila u naručje i cjelivala.
Zbog čega sve ovo spominjem? Možda već naslućujete! Marija, Mala Gospa, Njegova i naša majka, najbliže i najuže je bila povezana s tijelom svoga Sina, i ona, Mala Gospa, s iskustvom neznatne službenice kojoj velike stvari učini Svesilni, najbolje je shvatila i najdublje je proniknula u otajstvo velikoga u malom, maloga koje postaje velikim, Riječi koja tijelom postade. Zašto smo ovdje danas na blagdan Male Gospe na njenom otočiću, mi od i iz mentaliteta velikoga? Jer s Marijom, Malom Gospom, želimo shvatiti i ući u isto otajstvo vjere kojemu se i ona klanjala i s kojim je živjela. Ovdje smo s njom, našom Majkom, da nas povede i uvede, ove dvijetisućite jubilarne godine, s pravom godine Velikoga jubileja, u veliko otajstvo, Euharistiju tijela i krvi svoga Sina Isusa Krista. Ona nas je, uostalom, danas okupila i dovela ovdje. Ona je promatrala kako On uze mali kruh, izgovori malo riječi za tako veliki događaj: mali kruh i kalež vina postade tijelo Njegovo i krv Njegova. Uprisutnio se veliki Bog! Veliko u malom! Malo a veliko! Tajna vjere!
S osjećajem neznatnosti, i mi mali, donosimo sebe na oltar u malom daru kruha i vina, a On to malo pretvara u veliko, i nas pridružuje i čini tijelom svojim. O, Marijo, Majko tijela Njegova, o, Marijo, Majko Tijela našega, Marijo majko naša, ti najbolje razumiješ ovu tajnu vjere, najbolje znaš snagu maloga u velikome i velikoga koje posta malo! Ti si sama izrasla iz maloga, i u tebi samoj Veliki se očitovao. Daj da i mi danas prepoznamo u ovom našem malom daru kruha i vina, tijelo i krv tvoga Sina, koji posta našim kruhom života vječnoga, kruhom koji hrani i jača ono malo u nama, i snagom svoje ljubavi čini da i u nama i u našim odnosima malo raste u veliko, i veliko da se prepoznaje u nama. Ovaj naš današnji susret s tobom, Mala Gospe, najbolja je priprema za naš svakodnevni hod, i za naš nadbiskupijski susret s Njime, na Euharistijskome kongresu koji će se dogoditi na ovome istome mjestu, za malo više od mjeseca dana. Upravo ti si uzor i model, put odrastanja i vodič do Njega, kojeg si nam rodila, spasitelja Isusa Krista, Sina Božjega. Ti si put do njegova utjelovljenja u Nazaretu i Betlehemu, ali i put njegova rađanja ovdje i sada među nama u euharistijskom kruhu.
U tebi, neznatnoj službenici, na najbolji mogući način se vidi da slabe i male svijeta izabra Boga da posrami mudre i jake, da neplemenite i prezrene svijeta izabra da posrami ohole. Pomozi nam, Majko, da i mi prepoznamo čudo maloga u velikome i velikoga u malome; da u malom pšeničnom zrnu prepoznamo veliki dar Božje ljubavi koji donosi stostruki rod, te snagu Duha po kojemu to zrno postaje Euharistija. Učini da imamo vjere barem koliko je malo zrno gorušičino, ne da bismo brda premještali, nego da bismo činili i stvari veće od tih, da bismo mijenjali ljudska srca.
O Mala Gospe pored našeg Jadra, ti koja si bježala pred moćnicima da bi sačuvala ono najdraže, svoga malog Sina, možeš li nam reći kako jedan mali narod i kako jedan mali ostatak naroda, može ostati uvijek vjeran Gospodinu? Kako može i treba sačuvati u njedrima Riječ Božju - Sina Božjega, to najveće bogatstvo koje mu je povjereno, štiteći ga od mogućih Herodâ i Pilatâ današnjice i svih onih što svoj narod u haljine sramote oblače? Ti, koja si ga i u grob položila, možeš li nam reći koliku sigurnost u životu daje riječ Onog najvjernijega, koji reče svome narodu: 'ne boj se, ja Jahve krijepim desnicu tvoju, ne boj se, ja ti pomažem, ne boj se, Jakove, crviću mali, Izraele, ja sam pomoć tvoja, Svetac Izraelov, tvoj otkupitelj'? Ja sam tvoje uskrsnuće, ja sam tvoja budućnost!
Mala Gospe, ti koja si bila majka i žena u jednoj maloj obitelji, ti budi uzor našim obiteljima; nadahnuće bračnoga zajedništva i vjernosti u svakodnevnim malim stvarima; uzor neraskidive čvrstoće onoga maloga bračnoga «da» pred oltarom, kojim je poslije obilježen cijeli život. Majko, ti koja si bila odgojiteljica, ti budi izvor istinske i potpune ljubavi prema onom malom stvorenju, ali čudesnom i velikom od dvije male stanice, često zaboravljenom čudu, ne samo u biološkom i fizičkom smislu, nego i onom duhovnom, moralnom i vjerskom?
Majko naša, ti koja si pod križem primila po ljubljenom učeniku, najmlađem apostolu - Ivanu, svakoga od nas, tebi je svaki čovjek, i onaj najmanji, velik, jer je tvoj sin, tvoja kći. Uči nas kako u životu živjeti one male riječi u kojima se krije veliko bogatstvo, riječi kao što je 'hvala', 'oprosti', 'ispričavam se', 'opraštam'. Ti koja si se prva osmjehnula svom malom Sinu i koja si upijala smiješak s Njegova lica, nauči nas kako nas mali smiješak ne košta ništa, a tako je velik. Ti koja si učila svoga Sina činiti prve male korake, nauči i nas napraviti onaj prvi, mali korak i iskorak prema bližnjemu, osobito prema malom, zapuštenom, siromašnom, odbačenom, obespravljenom, anonimnom. Daj nam hrabrosti za prvi korak i prema onima kojima smo odavno uskratili riječ, pozdrav, osmijeh, s kojima odavno nismo u dobrim odnosima. Ti koja si pohodila svoju rodicu Elizabetu, reci i nama koliko vrijedi mala gesta pažnje, mali trenutak posvećen bližnjemu, koliko je velika mala gesta solidarnosti, ljubavi i radosti.
Majko, daj da danas svi mi ovdje, mali, prepoznamo i susretnemo u malom kruhu euharistijskoga slavlja Njega velikoga, Isusa Krista, kruh za život svijeta! Da snaga Njegove ljubavi osnaži naše malo srce i naše male korake na euharistijskom putu, putu prema Njemu i bližnjemu. Da se, snagom toga kruha, osjetimo i prepoznamo mala djeca kojima je tvoj Sin obećao Kraljevstvo Božje, da spoznamo da je On Veliki i u nama malima, i da mi mali s Njime postajemo veliki. Mala Gospe od Otoka, Majko naša, ti najbolje znaš kako svima nama ovdje to osobno i pojedinačno reći. Reci nam to već danas u i na ovom euharistijskom slavlju: Daj da tvojom ljubavlju smrt Gospodnju naviještamo; s tvojom vjerom Njegovo uskrsnuće slavimo; tvojom nadom Njegov slavni dolazak iščekujemo».
O, djeco Gospe naše, djetinjim srcem čujmo ovaj majčinski govor. Ne bojmo se uzeti Mariju za majku svoju. Ona je siguran naš put i vodič prema Onome velikome, koji radi nas ljudi i radi našega spasenja, postade maleno dijete. Njemu, velikome u malome, malome u velikome, jedinome, i najvećemu, neka je slava i čast u vijeke vjekova! AMEN
