Mala Gospa - Solin - 2013.

1. Draga braćo i sestre, u Godini smo vjere koju je najavio Benedikt XVI. s Apostolskim pismom Vrata vjere. Dok nas on prati molitvama, hodočasnici smo vjere s papom Franjom. Naslov Vrata vjere uzet je iz Djela apostolskih, gdje sv. Pavao poslije svoga prvog misijskog putovanja izvješćuje braću „što sve Bog učini po njima: da i poganima otvori vrata vjere“ (Dj 14, 27). S obnovljenim zanosom duše i srca želimo da ova Godina bude vrata nove evangelizacije, življene i svjedočke vjere, osobne, u obitelji i u društvu.

2. Danas slavimo blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije na našem svetom i povijesnom tlu, Gospe od Otoka, koje je u zemljopisnom, povijesnom i simboličnom značenju za hrvatski narod doista Vrata vjere. Blaženi Ivan Pavao II. koji je posjetio ovo sveto tlo, za marijansko svetište u Loretu reče da je ono glavno duhovno središte europske mladeži. Ove iste njegove riječi možemo primijeniti na naše solinsko prasvetište kroz sva naša rodoslovlja prošla, sadašnja i buduća, od stoljeća sedmog do danas. Prasvetište Gospe od Otoka trajno nas podsjeća na spomen našega preporođenja, na silna djela koja nam učini Gospodin: po krsnom zdencu iz vode i Duha Svetoga uveo nas je iz tame u svjetlo, iz prošlosti u budućnost, iz poganstva u novost života Crkve Kristove, u obitelj kršćanske i europske kulture i civilizacije.

3. Vrata su simbol otvorenosti, susreta, blizine, prihvaćanja, zaštite i sigurnosti doma. Po krštenju, vrata vjere uvela su nas u novost odnosa s Bogom i čovjekom, u novost ovozemaljskih i nebeskih obzorja, novost braće i sestara te sinova i kćeriju Božjih. Ova novost nam je došla po Majci Mariji koju nazivamo Vrata nebeska, ona koja je rodila Bogočovjeka Krista Gospodina. Hrvatski narod, kojemu je Gospodin otvorio vrata vjere, krenuo je putem budućnosti. Rastvorio je sebe i svoju povijest Radosnoj vijesti života. U Kristovu evanđelju prepoznali smo svoj izvor, temelj, smisao i konačno odredište života. Svjetlo vjere preobražavalo je generacije, moralno i duhovno, te oplemenjivalo našu tradiciju i uzdizalo našu kulturu. U svjetlu vjere učili smo čitati i pisati, humano i znanstveno razmišljati te kršćanski djelovati. Vjera nam je započela otvarati vrata škola, sveučilišta, znanosti, kulture, bolnica, sirotišta. S krstom nam je rasla domovina i sloboda.

4. Danas smo došli k Majci Mariji ponosni i zahvalni za dar vjere i slobodne domovine. Mariji, našoj dobroj Majci, dolazimo s našim snovima ali i s našim poteškoćama, ne samo kao pojedinci, već kao članovi svoga društva i naroda.  Obećanja bez pokrića opustošila su nas gospodarski i demografski. Redovito se dolazi na vlast na krilima obećanja novih radnih mjesta, investicija, većih primanja, posla mladima, smanjenja poreza i papirologije. No, vrata se tu nisu otvarala, već zatvarala. U Godini smo vjere, a Evanđelje naviješta praštanje i pomirenje, ali i pokoru. Oni koji su davali obećanja bez pokrića samo da bi došli na vlast, kao i oni koji su prouzročili zatvaranje tolikih radnih mjesta, po pravdi bi ponekada trebali završiti iza zatvorenih vrata.

Zatvorena su tolika radna mjesta i rodilišta, a sada i toliki razredi, pa čak i neke škole. A da ne spominjemo zatvorena vrata srdaca, odgovornosti, suradnje, solidarnosti, poštenja. Nažalost i dalje ostajemo samo zemlja obećanjâ, a imamo sve uvjete da postanemo Obećana zemlja. K tomu, na naša vrata dovode se misionari novoga poganstva koji žele obezvrijediti moralne i duhovne, tradicionalne i kulturne vrijednosti hrvatskog naroda, i to one najvažnije, prirodne i nosive života, naroda i društva: brak i obitelj. Pored prirodnog braka muža i žene te umjesto roditelja, oca i majke, kriomice, „kroz prozor“, uvode se nazivi i odnosi čudne i strane kulture koja nas ne samo udaljava od općih ljudskih vrijednosti, nego ta kultura je u suprotnosti sa samom logikom i naturom. Čudno je da se u napetosti zdravstvenog odgoja i duhovno-moralnih vrijednosti propagira da je to znanstveni odgoj. No, moralna i duhovna uvjerenja, odgoj djece nije poput biologije i fizike, jer se tu ne radi o laboratorijskim eksperimentima, nego o ljudskim savjestima.

5. Ako odgovorni u društvu ne budu štitili svoj narod, služili mu i vodili brigu o njemu, kakva je budućnost ovoga naroda? Generacije su kroz dugu povijest uz tolike patnje, žrtve i darovanost vlastitog života sanjale svoju domovinu kao obećanu zemlju. Upravo na današnji dan 1976. u Solinu slavili smo jubilej 13 stoljeća pokrštenja Hrvata, ulaska na Vrata vjere. I dok je kršćanski svijet s nama slavio naš jubilej, pored kasarne i bodljikave žice ondašnje ideologije, jedan od sanjara hrvatske slobode, svojim opasnim pothvatom koji je za osudu, uznemirio je čitav svijet, kako bi skrenuo pažnju i upozorio da jedan narod sanja slobodu svoje domovine, tražeći vrata i put izlaska iz ropstva. Žao mi je što tada nisam bio u Solinu, već u Engleskoj. Pred televizorom pratio sam vijesti otmice zrakoplova sa željom da svijet čuje naš vapaj za slobodom, a da nitko ne nastrada. Nažalost dogodila se jedna žrtva. Sanjar je platio zato tridesetdvogodišnjim zatvorom. Konačno je dočekao dan ulaska u zemlju svoga sna. Ali nije ju prepoznao jer je ona još uvijek zemlja pukih obećanja, zemlja podijeljenosti, interesa, karijerizma, nepoštene pretvorbe i usputnog kriminala. Prepuštamo ga Božjem milosrđu, ali ne možemo prihvatiti njegov očajnički izbor, da je prihvatljivija smrt, nego život u društvu koje je još daleko od onoga sanjanoga.

6. Dok su prije ljudi u zarobljenoj Hrvatskoj željni slobode, bježali u inozemstvo, što nam to govori ovaj sanjar i još 1700 branitelja koji su potražili slobodu u bijegu iz života? Nisu li svi oni svima nam ozbiljni poziv na ispit savjesti na osobnoj, društvenoj i crkvenoj razini? Ispit savjesti za biračko tijelo i nositelje vlasti. Ovu zemlju tolikih stoljetnih snova slobode, s tolikim žrtvama duhovnim i tjelesnim, pa i samoga života, dostojni su voditi i odgovorne uloge imati, samo oni koji su domovinu Hrvatsku doista sanjali, željeli i trajno je vole, te poštuju njezine duhovne i moralne, kulturne i povijesne vrijednosti, one osobe koje se ne stide svoga rodoslovlja, a druge i drugačije prihvaćaju i poštuju.

7. Dragi vjernici, na svetom smo tlu vrata vjere, naše pripadnosti Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi. Početkom ovoga tjedna ponovno su se otvorila još uvijek mnoga vrata naših škola i razreda, premda se njihov broj iz godine u godinu znatno smanjuje. Škola je mjesto znanja, rasta, odgoja i obrazovanja, intelektualnog i duhovnog, gdje je stručnost u službi osobe i ljudskosti. Ponekad se čuje čime se to bavimo, kojim temama: „Opremimo i usavršimo naše škole da budu prikladna mjesta, da stropovi ne padaju po djeci. Pustimo rasprave o duhovno-moralnim vrjednotama!“ Ali škola je odgojna i obrazovna ustanova. Jedno i drugo je itekako važno: sobe, a još važnije osobe. Ili kako jednom zgodom reče Isus: „Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.“ (Mt 23, 23).

8. Školska vrata imaju svoj korijen u vratima vjere, u učitelju Isusu Kristu koji je mjera i punina čovještva. Cjeloviti ljudski i kršćanski odgoj novih generacija, otvara nam pogled na sretniju budućnost. Ta budućnost nas upravo susreće preko naših mladih. Obnavljanjem školskih zgrada, a prije svega moralno-duhovnim odgojem novih pokoljenja, gradimo svoju budućnost. S naše strane potrebno je s njima rasti i s njima ne prestati sanjati, da se naši snovi mogu roditi, postati nova stvarnost očovječenog čovjeka i humanijeg društva, da Hrvatska, zemlja obećanja, može i treba postati obećana zemlja za sve svoje građane. Na tom zahtjevnom, osobnom, zajedničkom i trajnom programu odgoja i obrazovanja, ne zaboravimo: vodi nas put uskih vrata odgovornosti, rada, poštenja, solidarnosti, pravednosti, žrtve, odricanja.

9. Dragi roditelji, oče i majko, vi ste najbolji odgojitelji svoje djece, osobito kada su u pitanju moralne i duhovne vrijednosti. Zato bismo još jednom pozvali odgovorne u društvu, da ne nameću državni ideološki odgoj, jer je to prošlost, već da u dijalogu s roditeljima i kompetentnim osobama traže odgoj za život i budućnost svoga naroda. Željeli bismo da školski odgoj bude prepoznatljiva produžena roditeljska ruka ljubavi i pažnje prema njihovoj djeci. Neka otvorena vrata nove školske i vjeronaučne godine, sa svojim odgojem i obrazovanjem, osposobe djecu i mlade za život u slobodi, odgovornosti i solidarnosti ovdje u Hrvatskoj. Neka doprinesu izgradnji humanijeg i pravednijeg društva kojega su toliki sanjali i žrtvom svoga života nas obvezali.

10. Stoga vjerujemo da će nova pokoljenja, oslobođena od ideološkog ujeda i otrova zmija, s pogledom na svoga Učitelja – na križ Kristov, na našem putu slobode, kao ljubitelji istine a ne osvetnici, bez poteškoća poštivati propise i napraviti sve popise: popis branitelja i popis suradnika UDB-e, popis žrtava svih totalitarnih režima, pa konačno i onoga nakon Drugog svjetskog rata, kao i popis birača i točan broj stanovnika u svim hrvatskim gradovima. Nadamo se da lažnih invalida u obećanoj zemlji ne će ni biti, jer to ne dozvoljava savjest i pijetet prema onima koji su dali svoje zdravlje, a osobito svoj život. Oni su nam ispit savjesti i mjera naše humanosti. I ne samo oni, nego nas kršćane, koji smo ušli na vrata vjere, još više poziva Kristova žrtva ljubavi na križu.

11. On nas poziva da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta i u obitelji i u društvu. Po naravi, krvi i rodu, svi smo povezani jedni s drugima u jednu obitelj. Upućeni smo jedni na druge, trebamo jedni druge. Još više smo povezani, po milosti krštenja i euharistije, u jedno Tijelo. Isus Krist je nadahnuće naših snova i nadanja. Potrebni su nam sanjari i svjedoci, koji ne će našu domovinu ostavljati u obećanjima, već  je svojom odgovornošću i suradnjom izgrađivati u obećanu zemlju. Otvarajući vrata nove školske i vjeronaučne godine, želimo s našim mladima biti na istom putu obećane zemlje. 

12. Majko Marijo, vrata naša nebeska, na ovom svetom tlu molimo te da naša sadašnjost i budućnost budu osvijetljene svjetlom tvoga Sina – našega Učitelja i Spasitelja koji reče: „Ja sam Vrata, Put, Istina i Život.“ Mala Gospe, neka ova školska i vjeronaučna godina, kao i sve naše društvene razine, budu nadahnute programatskim riječima bl. Ivana Pavla II., koji je upravo ovdje s našim mladima pjevao i molio: „Ne bojte se! Otvorite, štoviše, raširite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna!“ Mala Gospe, Sinu svome nas vodi! Jer samo s tvojim Sinom Hrvatska može postati obećana zemlja, Nebu otvorena. Amen.

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Ovogodišnja proslava svetkovine Sv. Klementa mučenika, zaštitnika grada Makarske i nekadašnje Makarske biskupije koja ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić predvodio je misno slavlje u četvrtak, 19. studenoga u ...
Predvodeći euharistijsko slavlje u novoizgrađenoj crkvi Svete Obitelji u Solinu u nedjelju, 8. studenoga 2020., ...
Kandidati za đakonat Splitsko-makarske nadbiskupije: Marijan Šitum i Roko Kaštelan ispovjedili su svoju vjeru i ...
Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je misno slavlje za klanjatelje trajnoga euharistijskog klanjanja ...
Član francuske družbe Misionari Presvete euharistije iz Argentine o. Justo Lo Feuda i splitsko-makarski nadbiskup mons. ...
U Hvaru je 2. listopada svečano proslavljena svetkovina sv. Stjepana I., pape i mučenika, zaštitnika grada i biskupije. ...
O proslavi 1600-te obljetnice smrti sv. Jeronima, poseban gost Splitsko-makarske nadbiskupije bio je uzoriti gospodin ...