Splitsko-makarski nadbiskupi
Dok u ove dane svijet zabrinuto raspravlja o gospodarskim poteškoćama i klimatskim poremećajima, o ekonomskim i ekološkim problemima, ugroženosti čovjeka i životnog prostora, nebeski glasnici nam javljaju Radosnu vijest: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!... novorođenče povijeno u jaslama.“ (Lk 2, 10-12).
„Očitovala se dobrostivost i čovjekoljublje Božje“ (Tit 3,4). Božić je, braćo i sestre. U Betlehemskom djetetu, Bog čovjekom posta. Bog iz ljubavi prema nama ulazi u našu stvarnost, prihvaća i dijeli s nama nesigurnost, siromaštvo, neizvjesnost, poteškoće života. Svojim rođenjem prihvaća i osvjetljava naš ljudski život, otvara nam novu perspektivu zajedništva s Bogom i bližnjima. Događaj Božića je radost za čovjeka i društvo, za zemlju i svijet. Betlehemsko dijete izvor je radosti i zajedništva, zahvale i molitve, pjesme i slavlja. Božić je, doista, radost Neba i zemlje, Boga i čovjeka.
Pjesmu nebesnika, „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje“, duša našega naroda utjelovila je u izričaj svoga života i kulture, u jezik i melodiju našega svakodnevlja. Tako naša božićna pjesma „U se vrime godišta, mir se svitu navišta, porođenjem Ditića od Divice Marije“, postade osjećajnom i svečanom pjesmom Betlehemskom djetetu, hrvatskom himnom Božiću. Pjevamo je radosna srca za obiteljskim stolom i Euharistijskim stolom u našim crkvama. Dakako, događaj Božića ne želi biti kratkotrajna emocija već trajna prisutnost koja rađa novi život, život blizine i zajedništva, pažnje i solidarnosti, mira i pomirenja.
Da, Božić je razlog naše radosti ali i samoga Boga – radost Neba. Otajstvo Božića je prije svega svjedočanstvo Božje ljubavi. I nakon drame u zemaljskom vrtu, gdje je čovjek izgubio prijateljstvo s Bogom, Gospodin ga u svojoj ljubavi traži, interesira se i zanima za čovjeka. Čovjek se skriva i bježi od svoga Stvoritelja jer nije htio u darovanoj slobodi birati već samostalno određivati što je dobro a što zlo. Čovjekov narušeni odnos s Bogom ugrožava i bližnjega svoga. Čovjek udaljen od Boga i bližnjega, postao je opasan i za samu zemlju, svoj životni prostor.
Ali, Bog, bogat dobrotom i dalje pokazuje interes za čovjeka. Riječ interes u svom doslovnom značenju inter – esse, znači biti u tome, pri tome, unutar toga, da je nekomu stalo do nekoga. Ne napušta zanimanje za čovjeka. Za njim ide. Traži ga. „Čovječe, gdje si?“.
Božić je događaj iznenađujuće Božje ljubavi. Bog u Betlehemskom djetetu postade naš prijatelj, brat, bližnji. U novorođenom djetetu On nam progovara: „Evo me k tebi, brate čovječe“! Pred otajstvom božanskog djeteta, na rubu društva, u štali, na slami, čovjek zastaje bez riječi. Uz osjećaje neizmjerne radosti i duboke zahvalnosti, naviru i osjećaji iskrene skrušenosti i vlastite nedostojnosti.
Na vijest nebesnika, noćas i mi, braćo i sestre, poput budnih pastira, pristupamo Betlehemskom djetetu. U šutnji, otvorena srca, izgovaramo naše zahvale i molitve. U svjetlu i na tragu Božjega interesa i zanimanja za čovjeka, njegova rođenja, na rubu društva, u štali, na slami, On sam nas upućuje gdje mi njega danas možemo potražiti i susresti. Nije više na betlehemskoj adresi, Put pastira bb, Štala. Mi ga danas možemo susresti u našoj sredini i prepoznati u svakodnevlju, u svakom čovjeku, bližnjima, poglavito u onima koji su u oskudici i životnim poteškoćama; prisutan je u zbilji i u sudbini svih onih koji su ugroženi, koji su kruha potrebni kao i u svima onima koji su gladni ljudskosti i smisla života. Zato ako ponekada u svojoj izgubljenosti osjetimo potrebu zavapiti: „Bože, gdje si?“, u Betlehemskom djetetu daje nam odgovor: „U tvojoj sredini, u svakom čovjeku, na adresi tvoga bližnjega“. Jer „što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste“(Mt 25, 40). Božić svjedoči veličinu Božje ljubavi ali istovremeno svjedoči veličinu i dostojanstvo svakoga čovjeka.
Braćo i sestre, rođenje Betlehemskog djeteta rađa u nama novoga čovjeka. Preporađa i čini naše srce otvorenim i prohodnim za Boga i bližnjega. Svima nama je potrebno novo rađanje kako ne bismo više samo rječima bili uz potrebne a slijedili konsumizam, samo govorili o ljubavi a živjeli sebično, predstavljali se zagovornicima mira a izazivali sukobe i živjeli nepomireni. Stoga, potrebno je da se u svima nama rodi novi čovjek, čovjek koji će svjedočiti pravdu bez prijevare, mir bez nasilja, solidarnost bez računice, iskrenost bez velikih obećanja, blizinu bez velike sjene. Svjetlo betlehemske novosti potrebno je za naš osobni, obiteljski i društveni život.
Ali, promatrajući našu stvarnost, pojave i mentalitet društva, ponekada nam se čini da je tama jača od svjetla i da je noć duža od dana. Ipak, iskustvo nam govori da se snaga svjetla pokazuje upravo u tami. „Jer svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“ (Iv1,5), kaže sv. Ivan. Svjetlo betlehemske noći sposobno je osvjetliti tamu svih naših problema i poteškoća, osobnih i društvenih, ekonomskih i ekoloških. No, naše razne poteškoće često mogu imati i dobru stranu. Na svoj način nas pomažu da izbjegnemo opasnost, da nam se ne dogodi ono najgore: nestanak čovjeka u društvu i samoga društva na zemlji? Uza sve poteškoće, nisu li nam sadašnje krize i jedna velika šansa da nam se u njima dogodi ovo najbolje: Božić! Rođenje novoga čovjeka i humanijeg društva?
Betlehemsko dijete, Emanuele – Bože s nama, u tami noći evo nas pred tobom. Skrušeni i siromašni, ali, noćas radosni. Radosni jer smo obogaćeni Bogom i čovještvom. Osvijetli naše srce i naše lice. Daj da bogatstvo i ljepota Božića zahvati srca svih ljudi, bračno zajedništvo i obiteljski dom, domovinu i svijet. Pomozi nam da pogledom tvoje nade i srcem tvoje ljubavi osvjetlimo naše osobne, obiteljske i društvene poteškoće, a svojom odgovornom slobodom, budemo svjedoci blizine Boga čovjeku i otvorenosti Neba zemlji – svjedoci Božića. AMEN!!!
