Splitsko-makarski nadbiskupi

Draga braćo i sestre!

    1. Danas svijet još jednom izražava dobrodošlicu svome Spasitelju. Radost rođenja betlehemskog Djeteta slavimo, dijelimo i naviještamo jedni drugima. Svoje iskrene čestitke izričemo u obitelji, šaljemo ih i primamo od rodbine i prijatelja. No, događa se da među primljenim čestitkama bude i nepotpisanih, bez imena osobe i adrese. Preko rukopisa i pečata tada pokušavamo otkriti osobu koja nam je poslala i od koje nam dolazi čestitka.

    Braćo i sestre, i betlehemsko Dijete, sretna i univerzalna čestitka svijetu, ima svoj prepoznatljiv rukopis, štoviše, krasopis ljubavi.  „Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi“ (Tit 2, 11).  Riječ je tijelom postala!  Božja čestitka ima i svoj vidljiv pečat. Riječ pečat, latinski sigillum, umanjenica je od signum, što znači – znak. „I evo vam znaka' – navješćuju anđeli u betlehemskoj noći pastirima – 'naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama“ (Lk 2, 12).  Betlehemsko Dijete kojemu pastiri pohitaše je „odsjaj slave i otisak Bića Božjega“ (usp. Heb 1, 3).

    Iznenađujuća vijest pastirima u noći, budnima pod vedrim nebom, radosna je za sav narod. „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku“ (Iz 9, 1). Bog je uzeo naše lice, ušao u našu svagdašnjicu, postao naš trajni suvremenik, Emanuel – s nama Bog. Riječ je tijelom postala! „Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“ (Iv 1, 3-5 ), veli sveti Ivan ponirući u otajstvo Božića.

    2. Rođenjem od Djevice Marije u nazaretskoj obitelji, Božić i obitelj po svojoj naravi međusobno su osvijetljeni i najdublje povezani. To potvrđuje Božić i u vašem domu te vaše obiteljsko zajedništvo oko betlehemskog Djeteta, koje unosi više svjetla i topline u naša srca, bračne i obiteljske odnose. „U jaslama leži, a čitav svijet je njegov; u povoje primljen, a besmrtnost daje. Nejako čini jakim, a jako slabim. Odbijen u svratištu, hram nalazi sebi u obitelji, u srcima svojih vjernika“. Tajna vjere, kličemo otajstvu Božića u obitelji, kao i njegovu današnjem rođenju na oltaru u euharistijskom slavlju.

    No, svjesni smo da obitelj danas, poput nazaretske Josipa i Marije, prolazi kroz tame i poteškoće, moralne i društvene: traženje krova nad glavom, nezaposlenost, mala primanja, prekovremeni neplaćeni rad, rad i nedjeljom, poteškoće u odgoju, nerazumijevanje, osamljenost, ugroženost vrjednota pa i vrjednota same obitelji, koju bi neki obezvrijedili do te mjere da bi je htjeli vidjeti kao izvor nasilja i svih zala.

    Ipak, uza sve izazove i poteškoće, sadašnje i buduće, obitelj – temeljna, univerzalna, vrjednota ljudskoga roda, ispisana rukopisom i pečatom Božje ljubavi, osvijetljena svjetlom objave, jest i ostaje najidealnije prirodno mjesto rađanja i odrastanja čovjeka. U obitelji smo prihvaćeni i voljeni, ljubljeni i osposobljeni za život i ljubav.

    Stoga, obitelj nije samo pravna, sociološka i ekonomska jedinica društva, ona je prije svega zajedništvo ljubavi i uzajamnosti, darovanosti i otvorenosti životu. Obiteljski odnosi ispisani su Božjim rukopisom i kao zajednica saveza ljubavi, znak je one iste vjerne ljubavi, koju Bog u betlehemskom Djetetu očituje svijetu. Obitelj, uza sve poteškoće, doista je svetište sebedarne i vjerne ljubavi.

    3. Božji rukopis ljubavi i vjernosti, dragi roditelji, upisan je pred oltarom njegove ljubavi u vaša srca na dan vašeg vjenčanja. Poput riječi zaručnice iz Pjesme nad pjesmama koja pjeva: „Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju“ (Pj 8, 6), vi ste svom bračnom drugu izgovorili ove riječi: „… Primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i moje vjernosti. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“.

    Tako govoreći o svetosti braka i obitelji, Drugi vatikanski sabor kaže: „Kršćanska obitelj, jer nastaje iz ženidbe, koja je slika i sudioništvo u savezu ljubavi između Krista i Crkve, otkriva svima živu prisutnost Spasitelja u svijetu i istinsku narav Crkve, kako ljubavlju suprugâ, nesebičnom plodnošću, jedinstvom i vjernošću, tako i ljubaznom suradnjom svih njezinih članova“ (usp. GS 48). Na ovu stvarnost podsjećaju vas vaša djeca, blagoslovljeni plod vaše ljubavi i samo betlehemsko Dijete.

    4. Braćo i sestre, božansko Dijete, rodivši se u obitelji povezalo je Nebo sa zemljom. A znakovi i horizonti Neba vidljivi su u uzajamnosti bračnih drugova, u roditeljskoj ljubavi oca i majke, u sagibanju nad kolijevkom svoga novorođenčeta, u nježnom zagrljaju majke koja doji svoje čedo, u smiješku i pogledu djeteta… „A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja“ (Iv 1, 12). Betlehemsko Novorođenče uvodi nas u zajedništvo presvete Božanske obitelji.

    Oče i majko, betlehemsko Dijete svojim svjetlom i toplinom želi još više blagosloviti vaš savez ljubavi i vjernosti te vrjednovati vašu roditeljsku ulogu u životu vaše djece u perspektivi vječnosti. Da, potrebno je osigurati svojoj djeci materijalna dobra da im bude bolje, ali je još potrebniji odgoj za evanđeoske i ljudske vrjednote da kao ljudi budu bolji.  

    I ako vas nekad vaše dijete, promatrajući vaš život i ono što od njega tražite, šutnjom i pogledom pita: „A zašto ti, oče, tako činiš; a zašto ti, tata, ne ideš nedjeljom na misu; zašto i ti, mama, ne moliš; koliko ti je stalo do mene, koliko ti ja značim? – znajte da vas u šutnji i u pogledu vašega djeteta istodobno pita sada već član vaše obitelji – betlehemsko Dijete!

    Moralno zdravlje i gospodarski razvoj društva u najvećoj mjeri ovise o obitelji. Ako je obitelj zdrava, ne bi trebalo ulagati tolika sredstva na popravne domove, centre odvikavanja od ovisnosti, na izlječenja psihičkih i tjelesnih oboljenja, već se daleko više može investirati u odgoj i obrazovanje novih naraštaja te razvojne programe društva. Zbog toga, mnogi poznavatelji društvenih zbivanja izlaz i put iz današnje moralne i gospodarske krize vide upravo u jačanju uloge obitelji.

    5. Ali, svojim rođenjem u obitelji, betlehemsko Dijete ne želi ostati zatvoreno u obitelji, već ovu temeljnu stanicu osvjetljava i otvara širem društvenom zajedništvu. Po svojoj naravi kao „socijalni sakrament“, brak i obitelj itekako utječu na rast i razvoj društva u cjelini. U obitelji se rađa i oblikuje lice svakog, pa tako i hrvatskog naroda i društva.

    Po temeljnoj stanici zajedništva, obitelji, betlehemsko Dijete želi ući i odrastati u većoj obitelji našega društva. Isus Krist, Sunce pravde, temelj rođenja novog čovjeka za pravednije i humanije društvo, želi nas osloboditi od tame egoizma, sebičnosti, pohlepe, samodostatnosti, jer mi u sebi samima nemamo vlastiti početak i cilj svoga života. Tko traži svoju slavu i ostvarenje života na ohol i sebičan način, ostaje zatvoren u tami, površan i neosjetljiv za opće dobro. Sebičan čovjek nikada nije sretan, niti takvo društvo ima budućnosti.

    U individualističkom i sebičnom mentalitetu i snovi se kradu. Kradu se mladima. „Domovino, pokrala si nas, ukrala si nam snove, nadu i istinu“, tako progovaraju mladi u jednoj zemlji, članici Europske unije. Ali, obećavaju da uza sve poteškoće ne odustaju od svojih snova; ne žele pobjeći iz stvarnosti niti je zamijeniti nečim virtualnim, već žele i dalje sanjati i nadati se da stvarnost može biti drukčija. Vjerujemo da je to san i stav naše mladeži pa i nas odraslih u snazi i svjetlu rođenja betlehemskog Djeteta.   

    6. Riječ Božja, koja nam je „više puta i na više načina očitovana po prorocima, a konačno u ove dane progovori nama u Sinu“ (usp. Heb 1, 1), kao Sunce pravde, korjenito osvjetljava naše međuljudske i društvene odnose, u koje ulazi betlehemsko Dijete.
    
    Pa čak je na ljudske odnose u društvu  upozoravao vojskovođa Periklo svoje sunarodnjake: Atenjanin ne zaboravlja na opće dobro kada se bavi privatnim poslovima, ali iznad svega, ne prihvaća javne uloge radi svojih interesa. Nešto slično tome je uklesano u kamen i u našem narodu, ali na latinskom jeziku: obliti privatorum, publica curate – zaboravite privatno, brinite se za opće.

    Ljudskost nikada ne mogu zamijeniti nove i veće uloge, niti novi zakoni. Ni ustavi ne mogu roditi novoga čovjeka. Nije li zato sam Bog trebao postati čovjekom?! Željeli bismo da se s rođenjem Bogočovjeka rodi novi čovjek u svima nama, u našim srcima, u našim obiteljima i u našem društvu. Na taj način postajemo ljudi snova, nade i istine betlehemskog Djeteta. Štoviše, vjerujemo da je betlehemsko Dijete izvor mira, pomirenja i familijarnijih odnosa svih naroda.

    7. Braćo i sestre! U duhu Božje čestitke ispisane rukopisom i pečatom njegove ljubavi, mi smo u našoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji novu pastoralnu godinu posvetili upravo obitelji. Jer je obitelj ključ naše budućnosti, društvo ima budućnost samo ukoliko je društvo obitelji. Zato, kao Crkva želimo s većim evanđeoskim žarom pristupiti zaručnicima, pratiti mlade i mlade obitelji, biti bliži onima koji su u poteškoćama, sa svima dijeliti žalost i tjeskobu, radost i nadu sa željom da naša župna zajednica bude jedna obitelj.

    Željeli bismo da naše društvo, čija budućnost ovisi o obitelji, obitelj još više pravno zaštiti, gospodarski podrži te medijski uvaži. To je izvorno pravo svake obitelji, a o osobito to zavrjeđuju obitelji koje naše društvo obogaćuju primjerom zajedništva i darom života. U ovome svjetlu nije pretjerano reći, dok smo na putu ulaska u Europsku uniju, da nam je sada još važniji povratak obitelji! Još je potrebnije ući i ostati uz obitelj! Zato nas raduje pohod Svetoga Oca pape Benedikta XVI. prigodom našega Nacionalnog susreta obitelji u Zagrebu 4. i 5. lipnja, pod geslom „Zajedno u Kristu“.

     Neka našu obiteljsku, župnu i nadbiskupijsku pripravu ususret Svetome Ocu prati betlehemska Božićna čestitka, ljubavlju ispisana s porukom: „Ljubite jedni druge! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 15, 17). I pečat Novorođenoga: „Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40).

    Betlehemsko Dijete, neka tvoje rođenje, ljubav i toplina, preporodi naša srca, obitelj i društvo da bismo postali živa memorija utjelovljenja Riječi Božje. Boga, koji čovjekom posta, ne samo za jedan dan, već trajno jer ti si Emanuel – s nama Bog! Amen.

 Marin Barišić