Splitsko-makarski nadbiskupi
1. Draga braćo i sestre, prisutni na slavlju božićne polnoćke u Splitskoj katedrali, i svi vi koji ste budni u svojim domovima ili ste na putu doma, a svojim molitvama i razmišljanjima povezani ste s radosnim događajem u Betlehemu! Slavimo najslavniji i najznačajniji rođendan ljudskoga roda. Bog iz ljubavi s Neba siđe k nama. U Betlehemskom Djetetu i sam postade onim koga ljubi – čovjekom! Car August svojom naredbom želio je popisati sve pučanstvo zemlje. August, uzdignut do božanstva, želio je imati kontrolu i svime ovladati. Netko mu ipak izmiče kontroli: Betlehemsko Dijete položeno u jasle. Ljubav i služenje vodi ga k nama. Ne zbroj, već dostojanstvo osobe. Carske vladavine, prošle i današnje, urušavaju se i prolaze. Ovo nemoćno, malo Dijete u svojoj ljubavi i služenju ostaje trajno prisutno. Izvor je i temelj rađanja novoga čovjeka i ljudskih odnosa u društvu.
2. O najslavnijem rođenju ljudskoga roda, evanđelje nas izvješćuje u svoj skrovitoj jednostavnosti: „Djevica Marija porodi Sina svoga, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu” (Lk 2, 7). A ima li mjesta danas? Držimo li i dalje Betlehemsko Dijete na udaljenosti periferije? Ne dominira li i danas u nama Augustov mentalitet? Podupirući njegovu vladavinu sebičnosti, urušavamo se ne samo gospodarski, nego duhovno i vrijednosno do te mjere da su nam poremećeni temeljni pogledi na čovjeka i društvo. Ne primjećujemo da je naš egoizam i protiv drugih i protiv nas samih. Sebičnost doista zavarava, obmanjuje i stvara podjele. Protivi se prirodi i logici, Bogu i bližnjemu. Ne rađamo se sami od sebe, niti možemo živjeti bez drugih. Protok informacija raste, komunikacijske mreže se šire, a gubi se iskreni razgovor i ljudski susret. Sebičnost u svim svojim oblicima priječi povijesni rast i izgradnju humanoga društva. No, bližnji je bitan za moj život i moju sreću, koja se rađa iz odgovornosti i zauzetosti za druge.
3. Zato nas Nebeski glasnik, kao nekoć i pastire, upućuje noćas radosno u Betlehem na dobrostivost i čovjekoljublje Boga, koji iz ljubavi prema nama čovjekom posta. Dakako, lakše je poći i slaviti Božić, kad smo zdravi, dobro nam ide, imamo radno mjesto, pristojna primanja, nemamo većih problema u braku i obitelji, i kad doživimo radost rođenja u obitelji. Ali kako će poći u Betlehem i radovati se Božiću toliki među nama koji su bolesni, osamljeni, bez radnog mjesta i primanja, izigrani, prevareni, oni koji su doživjeli brodolom svoga braka, oni čiju je obitelj smrt pohodila i ostavila veliku prazninu u domu i bol u srcu? Uza sve to, unatoč životnim križevima i ranama, u iskrenom susretu pogleda s Betlehemskim Djetetom, naša radost bit će još veća i dublja. Doista, Njegovo rođenje radost je za sve ljude, a osobito za one koji ljudski gledano nemaju razloga radovati se. U tami noći na periferiji u jaslama, prihvaćajući nas, sve naše radosti i žalosti, novorođeni Spasitelj dolazi k nama u našu zatvorenu i krutu stvarnost. Božja ljubav u nemoćnom Djetetu prilazi tiho i nježno u našu tvrdoću, zagrijava našu hladnoću, osvjetljava našu tamu, smiruje naš nemir, daruje smisao našoj izgubljenosti, iskazuje ljubav i pruža zaštitu života i ljudskog dostojanstva.
4. Ljubav Božja, „Sin Boga Oca i Bog sam, s neba na zemlju siđe k nam“. K nama dođe! S kojom porukom? Da smo u Kristu svi sinovi i kćeri Božji, a međusobno braća i sestre. August je želio kontrolu i proširenje svoga carstva. Kamo i kuda nas Betlehemsko Dijete želi povesti? Do Boga, putem čovjeka! U Isusu Kristu, život ima najveću zaštitu, svaki život, ne samo začetih i djece, nego i svih odraslih, osobito onih koji žive u neljudskim okolnostima. Novorođeni Spasitelj je i najveća zaštita zajednice i zajedništva, braka i obitelji. Nije slučajno, i dobro je da se naš hrvatski Ustav zove 'Božićni ustav'. U naravi je ustava braniti život, štititi dostojanstvo osobe, promovirati brak i obitelj, temeljnu jedinicu života i društva. Sve ove vrjednote Božićem su najzaštićenije. Božić je ustav, temeljni ustav za nas i čitavu ljudsku obitelj.
5. Na vijest Nebeskoga glasnika, i sami se pastiri međusobno potiču i hrabre: „Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin“ (Lk 2, 15). Danas, u našoj tami, svi smo mi potrebni međusobnog poticaja i ohrabrenja. Naše svjetlo osvjetljava put drugima do Betlehema. Potrebni smo solidarnosti, pažnje, pomoći, ljubavi, pohoda periferiji. U duhu kršćanskog Božića poziva nas papa Franjo da odvažnije pođemo ususret čovjeku na sve široj i prostranijoj društvenoj periferiji, te potaknuti Božjim čovjekoljubljem i milosrđem, zauzetom ljudskošću i vjerom svjedočimo svoje bogoljublje i čovjekoljublje. U ovoj Svetoj noći najradosnijeg rođendana, Majka Marija nas radosno prima i usmjeruje otajstvu i dubinama Božića. Marija je majčinskom nježnošću, vedra lica i radosna srca, povojima svoje ljubavi na grudima grijala Bogočovjeka. Povila je svoga Sina povojima zahvalnosti i udivljenja. Poput Majke Marije, njezine majčinske ljubavi i vjerničke zahvalnosti, i mi, s tolikom braćom i sestrama diljem svijeta, noćas, u svojim obiteljima i župnim zajednicama, pjevamo Božiću rođenom „od Djevice Marije“, i radujemo se „sa svetom Djevom Marijom“.
6. Brate i sestro, s udivljenjem i zahvalnošću otvorimo se i prihvatimo Betlehemsko Dijete; primimo ga u svoje povoje nade, pomirenja, ljubavi, pobožnosti; utoplimo povojima molitve raspjevanog Božića, satkane od iskrenih stihova i radosne melodije. Svoga Spasitelja primimo u svoje srce i obiteljske odnose. Zaogrnimo ga u najljepše izričaje svoga uma i srca, vjere i života. Pred otajstvom i darom Božića u iskrenoj našoj skrušenosti, neka progovori naš um i srce: „Za tu ljubav, milo Dijete, što da tebi damo mi: Srdašca ti naših evo, o Isuse, primi ih.“
Betlehemsko Dijete, Ti si radost svih naših radosti. Jer Ti nas ljubiš, velika je naša radost. Neka raste u našim srcima radost darivanja i praštanja, radost služenja i dijeljenja, radost vjere i nade, radost mira i pomirenja.
Radost i mir Božića, braćo i sestre, neka bude sa svima vama, u srcu, domu i Domovini našoj! Amen!
