Božić 2016. - Misa polnoćka

1. Draga braćo i sestre, „pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi“ (Tit 2, 11). Božić je velika radost. Bog nam dolazi! Ne može bez nas! Ljubav ga čini slabim prema nama. Neizmjerni Bog postaje malo, slabo dijete. Rodivši se u Betlehemskoj štali, s ruba Judejske pustinje traži put k nama. Ljubav dolazi k nama i ide do udaljenih prostora, zatvorenih sredina, osamljenih domova i hladnih srdaca. Na osobit način, Betlehemsko dijete želi ući u dom naših obitelji. Štoviše, želi postati članom svake obitelji, kao i velike ljudske obitelji. U neizmjernom daru Betlehemskog djeteta, otkrivamo lice nebeskog Oca i naše sinovsko dostojanstvo.

2. Božić je očitovanje Boga ljubavi koji nas iznenađuje, štoviše skandalizira. Na svoj način, Božić je shvatljiv samo ako u sebi ima nešto neshvatljivo. Ne nešto, nego sve. Ljubav je takva, bliska i daleka, shvatljiva i neshvatljiva. Malo, slabo, nemoćno dijete, a Bog. Skandal za nas koji želimo biti veći, jači, utjecajniji, koji se divimo i klanjamo samo takvima. Ondje gdje mi ne želimo biti – štala, slama, odbačenost, križ… - tu Bog dolazi iz ljubavi prema nama. Nebeski glasnik noćas i nas poziva da se pridružimo pastirima, malenima i neznatnima, i poklonimo se Bogočovjeku, malom, slabom, nemoćnom Betlehemskom djetetu. 

3. Braćo i sestre Betlehemskog djeteta, rođenje Isusa Krista događa se u gradu Betlehemu, mjestu iz kojega Josip potječe. Josip i Marija išli su u svoj kraj, može se reći u svoj dom, radi izvršenja naredbe cara Augusta, koji je zapovjedio popis svega stanovništva. I danas za Božić vrijedi ova univerzalna narodna izreka: „Božić slaviti u obitelji sa svojima, a sve druge blagdane bilo s kim i bilo gdje.“ Širom naše domovine, obitelji okupljene u toplini svoga doma i u liturgijskom zajedništvu u našim crkvama, radosno slave rođenje našega Spasitelja. 

Ali u ovo Božićno vrijeme remeti i umanjuje našu božićnu radost informacija da neki mladići i djevojke, pa čak i cijele obitelji, zbog gospodarske i ekonomske krize, napuštaju svoj Betlehem, svoju obitelj, svoj dom i svoju domovinu odlazeći u tuđinu. Žalosti nas to. No, s darom Betlehemskog djeteta više nitko ne bi trebao biti stranac i u tuđini. Emanuel – Bog s nama – svojom ljubavlju osvjetljava i svojom toplinom zagrijava i najudaljenije i najtamnije krajeve zemlje. Došao je radi nas ljudi i radi našega spasenja i tako čitav svijet postaje jedan Betlehem.


Betlehemsko dijete, ova Radosna vijest, koja je najradosnija dôma u obitelji, rađa u nama svijest dostojanstva: sinovi i kćeri smo Onoga kojega na svakom meridijanu i paraleli planete Zemlje, smijemo i možemo Ocem zvati. Rođenjem Betlehemskog djeteta, Boga koji našim bratom posta, nismo više stranci ni tuđinci, već braća i sestre, građani velike zemaljske obitelji i ukućani nebeske domovine.

4. Novorođeno dijete želi nas zagrliti svojom istinom i ljubavlju, pravdom i mirom. Hiti osvijetliti sve naše tamne životne prostore i  svojom prisutnošću želi ispuniti sve naše tuđine i udaljenosti: braka i obitelji, društva i svijeta. A najveća tama i udaljenost, štoviše, najveći stranac može biti čovjek sam sebi, svome bližnjemu i Bogu. Takvi smo kada pokušavamo biti samodostatni. Onaj koji je dostatan samo sebi, kod njega nema mjesta za drugoga, ni za Boga ni za čovjeka.  Na to nas podsjeća i evanđeoski detalj: „jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2,7). Nažalost, tolika „svratišta“ danas su postala ratišta i mjesta mržnje.

5. Svatko je od nas pozvan biti „svratište“ u koje Betlehemsko dijete želi doći. Ako smo popunjeni svojom samodostatnošću i sebičnošću onda drugi, pa i Betlehemsko dijete, moraju ići na periferiju, biti životno ugroženi i protjerani iz svoje sredine. Sebična dostatnost stvara tuđinu u kojoj i plodna ravnica postaje pustinja, a domovi ostaju zatvoreni. Posljedice sebičnosti, kao i onda u Betlehemu, ostavljaju svoj trag u društvu: samodostatna sebičnost bez otvorenosti prema životu čini da izumiremo i nestajemo. Budućnost je na strani djeteta, potomstva, koje nije zatvoreno u svoj egoizam, već je u službi darivanja života. Sebična, zatvorena svratišta, bježe od odgovornosti za opće dobro, traže svoje interese, stalo im je do karijere i moći, pod svaku cijenu žele vladati, unose podjele, zaobilaze zakone i propise… Rezultat samodostatnosti vidljiv je u zatvorenim i ugašenim tvornicama, propalim radnim mjestima, mladima bez posla, napuštenim domovima i zatvorenim školama, zaraslim oranicama, mladima i obiteljima koje napuštaju dom i domovinu. Time se Lijepu našu gura na periferiju iz koje i život želi pobjeći.

6. Draga braćo i sestre, sam Bog nas traži! Koje li radosti za sve nas! Po svom Sinu, rođenu u Betlehemu, dolazi u naše tame, zatvorenosti i periferije. Želi svojom ljubavlju osvijetliti i otvoriti naša svratišta samodostatnosti. Dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina. Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate kao cvijetak na njivi: jedva ga dotakne vjetar i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo (Ps 103,14). Nismo i ne možemo biti dovoljni sami sebi. Samo Bog je dostatan, onaj koji jest i jučer i danas i uvijeke! Živi čovjek je slava Božja. A ovo je život i slava Božja: upoznati Boga Oca i Sina koga nam darova. Darovani Sin je punina čovještva i božanstva. On nas izvodi iz naše zatvorenosti, tuđine i samodostatnosti te uvodi u zajedništvo sa svojim Ocem i međusobno. Uvodi nas u život. Betlehemsko dijete je Lice nebeskoga Oca. Od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Miljenici smo Božji. Bog nas zamilova u Sinu. On nas ne napušta niti nas zaboravlja. Strpljiv je. Zna čekati. Ima povjerenja u nas. Pohitimo mu noćas iskreno i ponizno u susret, upravo onako kako nama pristupa, On, naš Spasitelj. Na licu Betlehemskog djeteta čitamo gestu njegovih raširenih ruku: Brate i sestro prihvati me i povedi me u dom svoje obitelji, u Betlehem tvoje domovine.

7. Neka radost Božića ispuni naša srca i uđe u sve obitelji! Sretan Božić svima, a posebno onima koji su se odselili prije Božića i onima koji su u dvojbi da li učiniti to isto. Poželimo im da se budućim Božićnim slavljima raduju sa svojom obitelji, u svome domu i u našoj domovini.

Mali Božiću, Spasitelju naš, na dobro nam došao! Molimo te otvori naša svratišta samodostatnosti, budi nam put izlaska iz naših tuđina, skrati naše udaljenosti da možemo vidjeti i prepoznati tebe, Emanuela – Boga s nama, među nama, u našoj braći i sestrama. Amen.

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
U povodu početka nove školske i vjeronaučne godine, a s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo, mons. Marin Barišić ...
Mons. Ante Jozić, apostolski nuncij u Bjelorusiji, zaređen je za naslovnog nadbiskupa Cise u srijedu 16. rujna u novoj ...
Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin stigao je kroz jutro u utorak 15. rujna u splitsku zračnu luku ...
1. Draga braćo u biskupstvu Ratko i Petre, uvaženi gosti i poštovani svi nazočni! Svečan i važan događaj okuplja nas ...
Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić i splitsko-makarski nadbiskup koadjutor mons. Dražen Kutleša uputili su ...
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu u četvrtak, 10. rujna u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u ...
Splitsko-makarski nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša preuzeo je službu Velikog kancelara Katoličkoga bogoslovnog ...
Proslava blagdana Male Gospe i Dana grada Solina završila je svečanim popodnevnim misnim slavljem koje je na Gospinom ...