Splitsko-makarski nadbiskupi
1. Nebeski glasnik u božićnoj noći objavi radosnu vijest budnim pastirima: „Danas vam se rodio spasitelj, Krist Gospodin!“ U betlehemskom Djetetu, rođenom od Djevice Marije, Bog čovjekom posta. Dok Majka Marija svoga Sina radosno povija i utopljuje u povoje svoje ljubavi i sama se pita: „Kako da te zovem, dijete moje, i Bože naš? Što ti trebam dati, mlijeko ili slavu i hvalu?“ Braćo i sestre, i evanđelist Ivan uvodi nas u tajnu vidljivog betlehemskog Djeteta. Ide dublje, traži izvor i početak. I današnjeg čovjeka zanima početak: Što je, gdje je početak svemira i života? Tragajući za početkom, istražujemo planete, želimo doznati ima li na njima znakova života. Na kraju krajeva jedan je početak i za pastire pod vedrim nebom u betlehemskoj noći, i za današnjeg čovjeka i za njegove sonde u tami svemira. Znanost pretpostavlja početni prasak. Za evanđelista Ivana prasak se doista dogodio. Riječ je tijelom postala. Riječ koja bijaše Bog, koja jest, ne prestaje, jer je prije stvaranja, i sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Izvor je i još čudesnijeg praska: Boga koji iz ljubavi prema nama u betlehemskom Djetetu čovjekom posta. Početak je spasenja i temelj ostavarenja našega života i povijesti.
2. Na čudesni plan spasenja Božje ljubavi podsjeća nas i poslanica Hebrejima: „Više puta, i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, nama progovori u Sinu“ – u najvećem prasku ljubavi Božje. Svjetlo istinito koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet. Ljubav ga vodi k nama. Da je postavljao uvjete, nikada ih ne bismo mogli ispuniti. Mi sami bili bismo zapreka njegovu dolasku. Ali uza sve to, Bog nas ljubi. Jer – Bog je ljubav. Štoviše, uvjeti u koje dolazi k nama, ne smetaju mu. Siromaštvo štale na periferiji, hladna i tamna noć postaju pozornica i znak veličine njegove ljubavi. Radi nas i radi našega spasenja dođe. S nama želi dijeliti dobro i zlo.
3. Svojima dođe – onima koje ljubi. Njegovi smo, plod njegove ljubavi stvaranja i ostvarenja. Darovao nam je život i obogatio ga još većim darom slobode. Stvorio nam je srce i obdario govorom božanske ljubavi. Dao nam je razum i sposobnost misli kojom nadilazimo vidljivo, opipljivo, ograničeno… Na sliku smo Božju stvoreni. I zato svojima dođe.
Svojima dođe, brat nam posta. Dođe k nama po svetoj maloj nazaretskoj obitelji. On, izvor svega stvorenoga, iz nebeske obitelji Presvetog Trojstva uđe u zemaljsku obitelj, izvor života i temelj društva i svijeta. Kuca na vrata naše obitelji. Dijeli s nama naše poteškoće, nezaposlenost, siromaštvo, odbačenost, bolest, neuspjeh. Dijeli s nama i anonimnost, život bez aplauza, nagrada i priznanja, život kojemu jedino obitelj može biti sigurnost, zaštita, uvažavanje i prihvaćanje. Zato nije slučajno da je Bogočovjek proživio 30 godina u anonimnosti i skrovitosti, dijeleći životne situacije tolikih među nama izgubljenih i neostvarenih, ali s jakom potvrdom dostojanstva osobe u ozračju svoje obitelji. Obitelj nikada nije bila bez poteškoća, i čini se da je danas najugroženija. Sve je manje novih obitelji, umnažaju se obiteljske poteškoće i izazovi, sve je manje otvorenosti životu. Put budućnosti čovječanstva ide kroz obitelj, no ako nam je obitelj razbijena, manje vitalna i solidarna, kuda idemo? Ako je obitelj bez posla, primanja, doma, ako su mladi bez mogućnosti zaposlenja i osnivanja svoje obitelji, kakva nam je budućnost? Je li nam budućnost u svjetlu dinamike početka, stvaranja i praska betlehemskog svjetla u noći, ili na putu opasnog urušavanja i gašenja na kome nema života i budućnosti? K svojima dođe! Braćo i sestre, koliko smo kao obitelj i društvo doista prepoznatljivi da smo Njegovi?
4. Svako društvo sa svojim gospodarstvom, politikom, zakonodavstvom u svom odnosu prema obitelji govori koji put bira. Vidimo da je sâm Bog za Božić izabrao obitelj. Braćo i sestre, uz Božić, na svetu Obitelj u Hrvatskoj su najavljeni izbori. Hrvatski građani pozvani su birati svoga predsjednika/predsjednicu. Nije prikladno da su izbori u vrijeme Božića. Ali ako programi kandidata i kandidatkinje izviru iz programa betlehemskog Djeteta i njegove obitelji, tu vide svoj izvor i početak onda s pravom su blizu Božića.
Nije dovoljno kritizirati stvarnost i misliti da se ništa ne može promijeniti u korist života i humanije budućnosti društva. Neizlaskom na izbore ostajemo ne samo nemoćni, indiferentni, već bježimo iz stvarnosti života. Listić i olovka su uvijek, simbolično rečeno, svojevrsna praćka malog Davida u našoj ruci. I izlazak na izbore znak je da smo Njegovi i ujedno poziv Njemu da dođe k svojima.
5. Betlehemsko Dijete dolazi k svojima nenametljivo i bez velikih zahtjeva. Želi ohrabriti našu slobodu, osnažiti našu ljubav, prosvijetliti naše horizonte; biti prisutan u našem svakodnevlju, u malim znakovima pažnje, ispružene ruke i iskrena osmjeha koji uočava i ohrabruje bližnjega. Želi biti u teškim trenucima patnje i boli u kojima smo pozvani jedni drugima otvarati put nade. On po nama svjedoči svoju ljubav prema potrebnima, osamljenima, bolesnima, poniženima. K svojima dođe – k nama, da još više budemo svoji, da budemo dar jedni drugima. Obitelj je Božji dar koji rađa čudesne odnose darovanosti, sebedarja, požrtvovnosti, besplatnosti.
6. Draga obitelji, postani još više to što jesi – svoja i njegova baština, ozračje božićnog otajstva, dara i darovanosti. Oče, majko, tko može svojima bolje svjedočiti otajstvo Božića od vas samih: vi ste znak i blizina Božje nježnosti i ljubavi svojoj djeci, ljubavi koja se ne kupuje, već svakodnevno dariva. Vaša su djeca neprocjenjivi dar praska Božje ljubavi u vama iz izvora ljubavi koji sam dođe među svoje, u obitelji naše. Dolazak Boga u otajstvu betlehemskog Djeteta k nama, svojima, rađa kulturu i civilizaciju ljubavi. Temelj je ljudskosti i budućnosti društva po obitelji jer se obitelj ne temelji na dominaciji jačega, već na pažnji i ljubavi prema najpotrebnijima. U obiteljskoj božićnoj ljudskosti otkrivamo svoje i među onima koje smo u tami svoga egoizma i oholosti zatvorili u kategoriju onih drugih ili naših protivnika. I sve njih, betlehemsko Dijete, čini ih našima, svojima.
7. Svojima dođe! I mi Ti, betlehemsko Dijete, radosno otvaramo vrata svoga srca i doma. Milo Dijete, kako da Te zovemo? Bože i brate naš, u svom čovjekoljublju priznao si nas svojima. I mi Tebe želimo, uz ovaj Božić, izabrati našim Bogom i Spasiteljem – članom naše obitelji i društva. Blagoslovi sve naše obitelji, naše društvo i čitav ljudski rod – obitelj svijeta. Nebesko Dijete i brate naš, dobrodošao k nama, svojima! Neka je sretan Božić Tebi i svima nama!
