1. Draga braćo i sestre, naša domovina je bogata Marijanskim svetištima, svjedocima i čuvarima naše povijesti, kulture, duhovnosti. Svetišta su mjesta čitanja  povijesnih događaja, nadahnuće naše sadašnjosti i svijetlo budućnosti. Mjesta usmjerenja i povezanosti našega doma i puta života, susret Neba i zemlje koji se ostvaruje po Onoj koju nazivamo „Vrata nebeska“, jer je ona Majka Lica milosrđa Božjega. U tom svijetlu doživljavamo i tako slavimo današnji događaj u svetištu Gospe Sinjske: tristotu obljetnicu krunjenja lika Majke Marije, uz čiju obljetnicu i mi  želimo našu Majku okruniti zlatnom krunicom.

2. Dijeleći sa svima vama radost današnjeg slavlja tristote obljetnice krunjenja Gospe Sinjske, sve vas srdačno pozdravljam. Pozdravljam poštovane oce franjevce, čuvare Gospina svetišta, oca Provincijala, gvardijana, dekana, župnika, sve svećenike, redovnike, redovnice… Pozdravljam gospođu gradonačelnicu grada Sinja, alkare i sve članove Viteškoga alkarskog društva. Upućujem pozdrav svim nazočnim predstavnicima društveno-kulturnih ustanova na državnoj, županijskoj i gradskoj razini, (predstavnicima vojske, policije), braniteljskih udruga, invalidima i obiteljima branitelja koji su za našu slobodu položili svoje živote. Osobit pozdrav svima vama, dragi Sinjani i hodočasnici. Isto tako pozdravljam sve vas koji nas pratite posredstvom Hrvatske radio televizije, naročito starije i nemoćne.

3. Povijesni i današnji događaj slavlja uvode nas dublje u slavno otajstvo „kako je Presveto Trojstvo Blaženu Djevicu Mariju okrunilo za Kraljicu neba i zemlje.“ Ako je Nebo okrunilo Blaženu Djevicu Mariju za kraljicu, ona to isto zaslužuje još više od zemlje, od nas ljudi, jer njezin Sin, naš Spasitelj Isus Krist, darovao je svoju Majku svima nama za Majku. Njezina trajna majčinska ljubav, zaštita i pomoć osobito je bila prepoznatljiva i očita u čudesnoj obrani grada Sinja od Turske opasnosti 15. kolovoza 1715. godine. Bio je to radostan događaj ne samo za građane Sinja i Cetinske krajine, nego i za sve vjernike splitske nadbiskupije, domovine i šire.

Ova radosna vijest obrane grada posebno je obradovala tadašnjeg pastira splitske nadbiskupije, nadbiskupa Stjepana Cupillija. Nadbiskup je potomak venecijanske plemićke obitelji koji je zavolio naš narod i naučio hrvatski jezik. U izvješću Svetoj Stolici s oduševljenjem govori o „Ilirskoj akademiji“ osnovanoj 1703. u Splitu, svojevrsnom početku i temelju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koja je imala njegovati hrvatski jezik i pročišćavati ga od talijanizma. Nadbiskup Stjepan, čim je čuo radosnu vijest čudesne obrane grada Sinja, odmah je sutradan, sa svojim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernim pukom Božjim u svečanoj procesiji, noseći sliku Gospe od Pojišana u katedralu, svečano slavio euharistijsko slavlje, te radosnim himnom „Tebe Boga hvalimo“ izrazio zahvalnost Gospodinu i Majci Mariji na oslobođenju od Osmanlijske opasnosti. Nakon svečane liturgije u splitskoj katedrali nadbiskup je krenuo prema Sinju. Želio je što prije podijeliti radost sa svojim vjernicima i biti im blizu u potrebama. Do večeri je došao u Klis. Sutradan je stigao u Sinj. U gradu, u sinjskoj tvrđavi sa svećenicima, redovnicima, braniteljima, vjernim pukom i predstavnicima vlasti slavio je euharistijsko slavlje, zahvaljujući Gospodinu i Majci Mariji, koja je očuvala i oslobodila grad od barbarske opasnosti.

4. Godinu dana poslije, 1716., vjerni puk, branitelji i predstavnici vlasti na spomen čudesnog oslobođenja grada Sinja dali su izraditi krunu od zlata kojom su željeli okruniti sliku Gospe od milosti koju su oci franjevci donijeli sa sobom iz Rame. U arhivima splitskih nadbiskupa piše da je nadbiskup Stjepan godinu dana poslije oslobođenja Sinja, 20. rujna 1716., pošao iz Splita prema Sinju, a 22. rujna bilo je svečano misno slavlje krunjenje Gospina lika. Nadbiskup Cupilli je radosno intonirao „Magnifikat - Veliča duša moja Gospodina“, potom stavio zlatnu krunu na Gospin lik i zapjevao „Salve Regina- Zdravo Kraljice“. Na kraju je bila svečana procesija sa Presvetim sakramentom i blagoslov puku. Dan poslije, uvijek gore na tvrđavi, slavljena je sveta misa za sve branitelje koji su položili život u obrani grada. Zapisano je da je toga dana, 23. rujna 1716., jedna turska obitelj tražila krštenje.

Povijest nam svjedoči o važnosti svih ovih događaja. Ne smijemo zaboraviti našu povijest u kojoj nas je pratila Božja i Majčinska zaštita, prisutna na svim postajama našeg životnog puta: osobnog, obiteljskog i nacionalnog. Majka Marija, naša odvjetnica i odgojiteljica svjedoči nam da je Božje ime milosrđe, te da se ono proteže na sve vjekove, od koljena do koljena. Možemo reći kako za povijest, tako i za budućnost hrvatskog naroda, vrijede one riječi koje je za izraelski narod zapisao povjesničar Josip Flavije: jer niti smo, braneći se samo oružjem pobjeđivali, niti smo bez oružja gubili, jer naša je snaga bio Gospodin! A naša je snaga u tolikim nevoljama bila i Majka Marija. Na našem povijesnom hodu susreli smo mnoge nevolje. Sjetimo se samo 20. stoljeća, svih njegovih ratova, drama i tragedija čije su posljedice bile vidljive u tolikim našim mjestima u pokoljima nevinog domaćeg stanovništva. U sjećanje nam dolaze nevine žrtve Gata, Doca, Rude, Voštana, Roža, Graba, mnoge jame i križni putevi. A tko bi mogao zaboraviti Domovinski rat, u kojem smo osobno i zajedno, osjetili težinu patnje i stradavanja, ali još i više snagu utjehe i zaštite nebeske Majke Marije.

5. Braćo i sestre, zašto mi danas krunimo Gospin lik upravo zlatnom krunicom? Otkuda nam uopće ideja da dar Majci bude zlatna krunica? I tko je umjetnik ovog ostvarenja? Umjetnik je baka, djed, otac, majka, zaručnik, zaručnica, obitelj, svećenici, redovnici, prosvjetni djelatnici, studenti, znanstvenici, zdravstveni djelatnici, sportaši, političari, medijski djelatnici, iseljenici i prognanici. A kako ne spomenuti branitelje kojima je krunica kao zaštitni znak bila oko vrata kao simbol, pomoć i zaštita Majke Marije. Doista, umjetnik je svatko tko zajedno s Majkom Marijom razmatra radosna, žalosna, svjetlosna i slavna otajstva Kristova života. U krunici otkrivamo svoj identitet i po krunici nas drugi prepoznaju. Zlatna krunica simbol je naše ustrajnosti za krst časni i slobodu zlatnu.

6. Zlatnom krunicom želimo danas okruniti našu Majku Mariju. Prošli tjedan imali smo nadbiskupsko hodočašće u Rim i svetišta južne Italije. Posjetili smo i jedno vrlo staro Marijansko svetište koje je dugi niz godina bilo zapušteno i zaboravljeno, a sada obnovljeno, snažno je duhovno središte. Svetište nosi naziv Majka Božje Okrunjena (Madre di Dio Incoronata). A što ili tko je zapravo „svetište“? Svetište je osoba – hram Duha Svetoga: „Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi“, podsjeća nas sveti Pavao (1 Kor 3, 16-17); svetište je obitelj – Crkva u malom; svetište je društvo – katedrala Božja; svetište je ubogi Lazar iz današnjeg evanđelja – bližnji u potrebi! Bližnji ima ime, ima dostojanstvo. „Bližnji“ su sinovi i kćeri Majke Marije, Njena kruna. Pomažući potrebnima u nevolji postajemo umjetnici zlatne krunice kojom danas krunimo našu Gospu Sinjsku. Postajemo umjetnici božanskog, svjedoci milosrđa Božjega. Sva bogatstva, krune i slava onoga anonimnog sebičnog bogataša prolazi, ostavlja prazninu i poraz, dok Lazar, nezaboravljen od Gospodina, biva ovjenčan krunom života. Danas naš dar Majci Mariji, kruna zlatne krunice, želi biti znak zahvalnosti Majci i početak obnove spomenutih svetišta: osobe, obitelji, društva a posebno „Lazara“ koji se nalaze uz naše domove i na našim životnim putovima.

7. Majku najbolje častimo u njezinoj djeci, jer djeca su majčina kruna i svo njeno bogatstvo. Štoviše, u njezinoj djeci, našoj braći i sestrama susrećemo i častimo Njega – samo Lice Božjeg milosrđa, Isusa Krista, Gospodina našega. Njegove su riječi: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće meni učiniste!“ (Mt 25, 40). Krunjenje Blažene Djevice Marije zlatnom krunicom izraz je naše zahvalnosti i ljubavi prema Majci Mariji, kao i obnova saveza vjernosti Bogu i milosrdne ljubavi prema bližnjemu. Ako bi ostali samo na izvanjskoj stvarnosti hladnoga metala ukorila bi nas ne samo Majka Marija već i njezin Sin.
Na tu površnost upozorava nas i sveti Ivan Zlatousti koji u jednoj svojoj homiliji govori: „Koja korist ako je Kristov stol prepun zlatnih čaša, a On sam umire od gladi? Najprije gladnoga nahrani, a tek onda od suviška ukrasi njegov stol. Činiš zlatnu čašu, a čašu vode ne daš? Zašto treba pripravljati zlatom vezene pokrivače za stol, ako Njemu ne damo niti potrebno odijelo?...Dok uresuješ zgradu, ne preziri bijednoga brata. On je dragocjeniji hram od bilo koje zidane zgrade.“ (Iz Homilija o Matejevu Evanđelju)
Dakle, jesmo li mi učinili pogrešnu gestu, kruneći zlatnom krunicom lik Majke Marije? Ne, braćo i sestre! Jer naš dar Majka Marija prima kao znak saveza i obnove naših svetišta – „Lazara“, osobe, obitelji, društva! Ova svetišta ne izgrađujemo samo hladnim materijalima, već ih želimo obnavljati i posvećivati toplinom duše i žarom svoga srca, osobno i zajedno: mirom, pomirenjem, praštanjem, poštenjem, dijalogom, zajedništvom u različitosti, odgovornošću, pravednošću, solidarnošću, milosrđem…Braćo i sestre, na mnoštvo načina i mi sami možemo ukrasiti krunu Majke Marije.

8. Djevice Marijo, Gospe Sinjska, dajemo Ti naslov po tolikim našim svetištima. Majka si svih naših svetišta. Mi, Tvoja djeca, Tvoja kruna, danas smo okupljeni oko Tebe. Ti znadeš najbolje sve naše radosti i nevolje. Poznaješ nemire i poteškoće naših obitelji, zabrinutost očeva i majki za svoju djecu, oduševljenje i beznađa mladih, rane bolesnika, nevolje i poteškoće naših branitelja, tjeskobu patnika  kao i nemoć i nadu umirućih. Danas, mi Tvoja duhovna djeca, kao i što je to pred tristo godina učinio nadbiskup Cupilli u zajedništvu sa ocima franjevcima i vjernim pukom Cetinskog kraja, kličemo Tebi – „Zdravo kraljice!“ Budi Majka i Kraljica naših domova i domovine. Moli za nas, sveta Bogorodice, da i mi budemo okrunjeni krunom Kristova uskrsnuća! Da budemo dostojni Kristovih obećanja ostvarenih u tvome Uznesenju! Amen

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je obrede Vazmenoga bdjenja, 30. ožujka, u ...
U jutro Velikog četvrtka, 28. ožujka, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je misu ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je Misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, 28. ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je euharistijsko slavlje na Veliku srijedu, 27. ...
Čestitku za Uskrs 2024. splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića prenosimo u cijelosti.
Župa sv. Luke u Otoku obilježila je 80. obljetnicu krvavog pokolja u Otoku i podkamešničkim selima, iz tragičnih dana ...
Na Cvjetnicu - Nedjelju Muke Gospodnje 24. ožujka, koja uvodi u Veliki tjedan i pripremu za najveći kršćanski blagdan ...
Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, u nedjelju 17. ožujka, tijekom svečanog misnoga slavlja blagoslovio je novi ...