Homilija don Roka Kaštelana na proslavi Bezgrešnog začeća BDM u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu - 2020.

Dragi oci biskupi, dragi odgojitelji, draga moja braćo bogoslovi.

Na današnju svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije Crkva pred nas stavlja različite tekstove iz Svetoga pisma, u kontekstu da u njima vidimo jednu oprečnost, jednu razliku u izvršavanju i činjenju Božjeg plana s nama ljudima.

U prvom čitanju imamo situaciju da Bog stvara, i ono sve što stvara je dobro, ono je upravo onako kako bi trebalo biti, i kako je od početka u Božjem naumu, no događa se lom, lom koji utječe na cjelokupno čovječanstvo do dana današnjega, a to je da čovjek pada i gubi se od one idealne slike koju Bog za njega ima, u svojem naumu. Čini ono što Bog od njega ne traži, i želi ići nekim svojim putem. Čovjek biva prevaren. Vjerojatno da mu je bila dostupna cjelokupna slika, to ne bi nikad ni učinio, ali tu je gdje je. Slab, iako stvoren od Boga, i gol otkriva pravoga sebe, i ta ga slika opterećuje do kraja njegovog života, ali također i nas. Grijeh se dogodio i baštinimo ga svi do dana današnjega. Vidimo da se čovjek nakon grijeha boji Boga, a Bog mu je Otac, On ga je stvorio, i to iz ljubavi, ali on tu sliku više ne može prihvatiti te osjeća krivnju, osjeća se nelagodno u Njegovoj prisutnosti. Kojeg li paradoksa, u toj slici možemo prepoznati i nas same kada se nađemo u sličnim situacija, toliki ljudi osjećaju krivnju da se više nikad ni ne vrate na Božji put. Možda smo i mi među njima, ne u takvom radikalnom pogledu, ali možda imamo neka svoja razočaranja koja nam ne dopuštaju da do kraja živimo odnos s Bogom. Koje li žalosti, na koji način i danas otac laži uspijeva tolike ljude nadmudriti, kao i ove naše praroditelje.

Nadalje, imamo sliku i međusobnog optuživanja. Nisam ja, ona me je nagovorila i ona je kriva za moje trenutno stanje u kojem se nalazim. Vidimo i tu da su ljudi nekad neslobodni u svojem odlučivanju, te da slijedimo krive nauke, krive prijatelje, i krive savjete koji nas mogu odvesti u propast, umjesto da se okrenemo Bogu i gledamo u Njega jer je jedino On izvor našeg postojanja i mira kojega imamo u ovome svijetu. Dalje, u prvom čitanju otkrivamo da imamo i neprijatelja koji ne želi da vršimo baš Božju volju u svojem životu, i da će učiniti sve da nas od toga nauma odvrati, i ne raduje se nama kao stvorenjima, i ne želi nam služiti, nego želi tu sliku koju Bog ima prema nama pogaziti i uništiti, kako bi se ispostavilo da je on bio u pravu te nam nije želio služiti. Pismo i tradicija su toliko jasni, ali mi danas nismo skloni vjerovati da imao tolikog neprijatelja, nego to u većini slučajeva prepisujemo nečemu drugome. I što sad nakon tolike katastrofe koja se desila. Sve izgleda beznadno, kao da se Božji plan urušio kao kula od karata, kao da sve više nema smisla. Adam i žena mu Eva kao da su sve poništili. Božje stvaranje koje je bilo dobro izgleda da više nije.

No Bog toliko ljubi čovjeka da on od njega ne odustaje i u tim najtežim trenutcima, pa ni danas od nikoga ne odustaje, a koliko mi puta ne živimo u toj ljubavi koja nam je darovana i besplatna. Bog u svojoj promisli već od samoga pada ima na umu novi način pristupa čovjeku i otkupljenju njega samoga. Malo po malo kroz svjetlo objave sve više izlazi lik žene, Otkupiteljeve majke. Ona se ističe među poniznima i siromasima Gospodnjim, koji s pouzdanjem od njega očekuju i primaju spasenje. S njom kao uzvišenom kćeri sionskom napokon se, nakon dugoga očekivanja obećanja, ispunjaju vremena te se uspostavlja novi poredak, kad je od nje Sin Božji uzeo ljudsku narav da po otajstvima svojega tijela oslobodi čovjeka od grijeha. Otac milosrđa htio je da pristanak predodređene majke prethodi utjelovljenju tako da, kao što je žena pridonijela smrti, žena također pridonese i životu. To na najizvrsniji način vrijedi za Isusovu majku, koja je svijetu dala sam Život koji sve obnavlja te je od Boga bila obdarena darovima dostojnima tolike zadaće. Stoga i ne čudi da se kod svetih otaca pojavio običaj prema kojem su Bogorodicu nazivali svu svetom i od svakoga grijeha slobodnom, koja je već od prvog časa svoga začeća bila obdarena sjajem posve osobite svetosti, kao punu milosti. To upravo mi i danas slavimo, Marijino bezgrešno začeće, njezinu oslobođenost od svake ljage istočnoga grijeha. Ono što odmah primjećujemo je to da u Marijinoj osobi Bog svojim posebnim zahvatom koji možemo usporediti, i sa onim prvim stvoriteljskim zahvatom, započinje nešto novo, tj. započinje zapravo ono što je oduvijek htio sa čovjekom. Postavlja se pitanje, a što je on to zapravo htio? Htio je čovjeka koji će bez ikakvih uvjeta surađivati s njime, te ono što je najvažnije da će prihvaćati svoje spasenje, jer kako vidimo i kako svatko od nas osobno kuša u svojim životima mi uvijek odgovaramo Bogu sa da, ali tu uvijek postoji i neki ali, nekakvi dodaci, uvjeti koje mi namećemo Bogu, ali to se Bogu gadi, iz iskustva Staroga zavjeta vidimo da je Bog nekad, i ljubomorni Bog, te on ne može to prihvatiti, nego želi da mu se potpuno predamo. Jedino tako možemo surađivati s Njegovom milošću jer On je bezgraničan i ničim uvjetovan. Zato je Bog morao osposobiti jednu osobu da mu odgovori svim svojim srcem. Bog je morao osposobiti zemlju, odnosno čovjeka da primi njegovu milost, te bira Mariju. U Mariji Bog stvara jedno novo, i otvoreno ljudsko srce, srce koje neće nikada stavljati prepreke Božjim zahvatima. U Mariji Bog čini čudo i pokazuje kako ga i ljudski stvor može uvijek i bezgranično primati, te ići Božjim putem bez obzira na cijenu. Blažena djevica Marija na radikalni način živi odnos sa Bogom. U Mariji se događa potpuno povjerenje, koje bi trebalo biti model svakom kršćaninu, da on bez obzira na sve u svome životu uvijek ima hrabrosti i povjerenja u Božje planove s njegovim životom. U njoj i s njom započinje novo čovječanstvo koje Bogu omogućuje da zaživi kao Bogočovjek, ali i čovjeku da zaživi po Božjoj mjeri i strukturi.

Možda će netko reći pa sve je to lijepo, ali ipak je ona bila izuzeta od grijeha, a mi nismo. Postavlja se pitanje pa kako onda da mi na ispravan način prihvatimo da nismo bezgrešni, a da se ne obeshrabrimo. Odgovor je vrlo jednostavan. Bog je u svojem naumu to predvidio, i On je sa Marijom to započeo, ona je ta koju je On odredio, i preko koje nam je donio početak našega spasenje. Ona je samo prvi kotačić koji omogućava naš odnosu prema Bogu. Zbog toga i zaslužuje našu hvalu i hvalospjeve koje joj upućujemo, i u kojoj kroz toliku povijest prepoznajemo onu koja je naš veliki zagovornik na nebu, koja nas isto tako ljubi majčinskom ljubavlju. Ona je rođenjem svojega Sina Isusa Krista nama omogućila spasenje, omogućila nam je to da Bog preko svojega sina otkupi naše grijehe, te da je naša bitka već dobivena, te da se samo moramo usuditi participirati na toj pobjedi Života u našim životima. Ona koja je slavna i uzdignuta u nebesa, nama je putokaz, naša je nada da i mi se možemo u svojim životima beskompromisno se uzdati u Božji plan, te da s time nećemo ništa izgubiti. Mi koji se pripremamo za sveti red ili Vi predragi koji ga već imate, budimo svjesni i iznova ponavljajmo svoj da Bogu koji nam omogućuje da svu svoju pažnju usmjeravamo samo prema Njemu i Njemu jedinom. Da budemo spremni služiti jedni drugima, da iz toga odnosa naš pogled bude upravljen prema siromasima i potlačenima, te prema svima onima marginaliziranima, jer svakome od nas su na određeni način i dani odbrojeni, pa nemojmo ih potratiti, nego se čvrsto prihvatimo onih koji su rekli svoje da Bogu, te se ne bojmo da ćemo s time išta izgubiti, nego tek tada ćemo sve i dobiti. Neka nam današnja svetkovina bude na spasenje, da nas upravlja prema izvoru milosti, te nam ona izmoli sve one prošnje koje ćemo mi danas njoj upraviti, te se svi zajedno kada za to dođe vrijeme susretnemo u kraljevstvu nebeskom.

Amen.

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
U sklopu obilježavanja 150. obljetnice rođenja don Filipa Lukasa u srijedu, 15. rujna upriličen je prijenos njegovih ...
Klarisa s. Marija Josipa od Presvetog Lica Isusova (Stanka Bjeliš) položila je svečane zavjete u nedjelju 12. rujna u ...
Proslava blagdana Male Gospe i Dana grada Solina završila je svečanim popodnevnim misnim slavljem koje je na Gospinom ...
Brojni vjernici i hodočasnici i ove su se godine okupili u Gospinom prasvetištu u Solinu uz solinski Jadro na blagdan ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić predvodio je, u nedjelju 22. kolovoza, u župnoj crkvi Uznesenja ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u Svetištu ...
U svetištu Gospe Sinjske na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velike Gospe, 15. kolovoza, svečano ...
Vjerojatno kao svaki građanin naše Domovine, pratio sam gradnju mosta koji spaja dva dijela Lijepe naše na hrvatskom ...