Splitsko-makarski nadbiskupi

Sve vas srdačno pozdravljam i čestitam Festu Crkvi i Gradu. Pozdravljam brata Želimira, nadbiskupa zadarskog i apostolskog upravitelja dubrovačke biskupije, ostalu braću biskupe, svećenike, redovnike, redovnice te vjerni puk Božji. Iskren pozdrav upućujem don Mati Uziniću, novoimenovanom dubrovačkom biskupu, Božjem daru uz Festu sv. Vlaha Gradu, daru splitske Crkve dubrovačkoj Crkvi.

Pozdravljam gospodina gradonačelnika, župana i sve nositelje društvenih i kulturnih vlasti Grada, Županije, Republike Hrvatske, kao i sve goste. Pozdrav i svima vama, braćo i sestre u domovini i inozemstvu, koji pratite Festu sv. Vlaha posredstvom Hrvatske televizije.

1. Poštovani vjernici i građani, gospari i furešti, hodočasnici i gosti! Mnogi smo danas u hrvatskoj Ateni - gradu Dubrovniku. Kao i svako vrijeme, i naše je obilježeno izazovima i poteškoćama: osobnim, obiteljskim i društvenim. Potreban nam je savjet i pomoć. Dolazimo i obraćamo se ne mudracu, već svecu, ne prolaznom upravitelju, već sv. Vlahu - trajnom zaštitniku grada Dubrovnika.

"Jednog dana neki Atenjanin dođe sa svojim problemom starogrčkom državniku Temistoklu, tražeći savjet: 'Udajem kćer', reče. 'Trebam izabrati. Dva su prosca u pitanju: jedan bogat, a glup, drugi pametan, pošten, ali siromašan'". Vjerujem da smo ne samo znatiželjni, već i osobno zainteresirani što je rečeno ovome ocu pri izboru zaručnika, jer jedan je bogat, a glup, a drugi pametan i pošten, ali siromašan.

Počujmo savjet: "Bolje čovjek bez sredstava, nego sredstva bez čovjeka!" Ne znamo koga je on izabrao, kako je reagirala kći, rodbina, mentalitet, trg i ulica Atene, ali znademo nešto više i ono što je nama bliže: znademo kako je i kojega je zaručnika izabrao za svoju slobodu grad Dubrovnik. Shvatili su Dubrovčani da riječ čovjeka i vjernika te život biskupa i mučenika sv. Vlaha još jasnije govori i svjedoči: "Bolje čovjek bez sredstava, nego sredstva bez čovjeka!"

2. Da, važna su sredstva i Dubrovčani su ih ispravno vrjednovali. Ali čovjek je važniji od sredstava. Nema čovjeka bez poštenja i pravde. Nema čovjeka bez slobode. Ni birati se ne može bez slobode. Koga je Dubrovnik birao i čiji je savjet slijedio, svjedoči nam i uzvišena himna koju Grad posveti i ispjeva slobodi: "O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom' sva blaga višnji nam Bog je d'o. (…) Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti". Zato nitko tako nije bio osjetljiv na slobodu i na dostojanstvo hrvatskih branitelja 1991. godine kao grad Dubrovnik. Nije čudno da je Dubrovnik pobratim gradu Vukovaru.

O kojoj je slobodi riječ? Nije riječ samo o slobodi teritorija i granica, tj. čvrstih zidina grada, već o slobodi duha i života unutar grada. Nama je to dobro poznato. Što nam se to danas događa, braćo i sestre, pitamo se s našim braniteljima i zabrinutim građanima? Uz tolike žrtve došli smo do slobode, a jesmo li je radosno i odgovorno prihvatili?

3. Nismo li pogrješno izabrali? Izabrali sredstva, a ne čovjeka? Nismo li sudionici aktivnog tržišta, gdje se trguje slobodom, uvjerenjem, poštenjem za sredstva i karijeru? Nije li u mentalitetu konzumizma i profita zasmetala i neradna nedjelja, koja oduvijek stoji na strani čovjeka i njegove slobode? Nije li za mnoge pitanje neradne nedjelje, dana okusa i mirisa čovjekove slobode, postalo prošlost? I ovdje čovjek bi prodan za sredstva!

"Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti". Je li naš spomenik slobodi lijevan samo od metala postao "zlato tele" kojemu se klanjamo? Nismo li u opasnosti da i u materijalnoj nestašici želimo živjeti iznad ekonomskih mogućnosti, a ispod vlastitog čovještva. Da, sredstva su potrebna, ali čovjek je važniji od sredstava. I sredstava ima dovoljno. Ali kad izaberemo sredstva bez čovjeka, gubimo u sebi ne samo čovjeka, već i naš bližnji ostaje bez sredstava za život.

Sama sredstva ne usrećuju. Dobar nam savjet daje narodna mudrost: novcem se može kupiti kuću, ali ne i dom; krevet, ali ne i san; sat, ali ne i vrijeme; knjigu, ali ne i mudrost; može se kupiti radno mjesto, ali ne i poštenje; može se kupiti užitak, ali ne i ljubav.

Ipak, neke stvarnosti nisu stvari. Ne može se kupiti ni za kakav novac prijateljstvo, ljubav i sloboda. Nažalost, mogu se prodati. Kad se sredstva stave ispred osobe i kad smo egoistično zarobljeni materijalnim, onda gubimo ono bitno za život u slobodi, a to je povjerenje. Povjerenje je temelj suživota ne samo braka i obitelji, nego poslovnog i društvenog života. Bez povjerenja nema ni slobode ni nade. Kad se živi u strahu i nepovjerenju svugdje se vidi zavjera i ugroženost, uvlači se sebičnost i zatvorenost te nebriga i ravnodušnost za opće dobro.

4. Možda vam je poznata ona priča o četiri osobe s imenima: Svatko, Netko, Bilotko i Nitko. Naime, trebalo je nešto žurno učiniti. Svatko je mislio da će to Netko učiniti. Bilotko je mogao to učiniti. Ali Nitko nije učinio. Na kraju se dogodilo da je Svatko optuživao Nekoga zašto Nitko nije učinio to što je Bilotko mogao učiniti.

Povijest nam svjedoči da su Dubrovčani izgrađivali svoj grad u zajedništvu i osjetljivosti za opće dobro. Govori nam to i sljedeći tekst uklesan u kamen: Obliti privatorum, publica curate! Zaboravite privatno, brinite se za opće dobro! Nažalost, zbog egoizma i pohlepe, zbog sljepoće i zarobljenosti ne znam koliko je nama danas razumljiv pravopis i gramatika ovoga savjeta?! Savjet je povezan s našom savješću i unutarnjom slobodom. Zato će za slobodna i savjesna čovjeka ponekad i fotelja i klupa i katedra biti svojevrstan križ, koji će radije prihvatiti, nego iskoristiti položaj za svoje interese, pribijajući druge na križ. Međutim, uvijek je dobitak biti slobodan, pošten, odgovoran i savjestan čovjek gubeći ulogu, nego sačuvati ulogu i naslov, a izgubiti u sebi čovjeka!

5. Koliko mi odrasli sa svojim izborima i postupcima omogućujemo mladima da odgovorno rastu u daru kog' višnji nam Bog je d'o? Danas odrasli žele biti mladi. U mentalitetu "vječne mladosti" otežava se mladeži normalan prijelaz i put odrastanja. Ne odrasta se jer i odrasli žele ostati mladi. Opasnost je da naši mladi ne odrastaju, već životare. A sami odrasli koji žele ostati mladi malo čine da im pomognu odrasti, kad ni oni sami nisu shvatili što znači biti odrastao.

Psihološke i pedagoške znanosti nam potvrđuju da zrelost i odgovornost osobe, pored radnog mjesta, najviše dolazi do izražaja u osnivanju vlastite obitelji - darivanju života. Svjesni smo da u našem društvu danas toliki mladići i djevojke čine novu društvenu i psihološku kategoriju, zvanu "mladi odrasli". Riječ je o dobi između 30 i 40 godina, o onima koji žive kao djeca sa svojim roditeljima, onima koji nisu ostvarili izbor - afektivni i obiteljski. Ne usuđuju se izabrati zaručnika, zaručnicu. Žive u strahu i nepovjerenju pa im je teško preuzeti odgovornost, a slobode nema bez odgovornosti. Potrebna im je pomoć da se oslobode od straha za odgovornim odrastanjem, ali ne oslobađajmo ih od osobne slobode!

Složeno je pitanje zašto dolazi do njihova straha, nepovjerenja, pa i odsutnosti iz društvenog života: zbog njih samih, roditelja, mentaliteta "vječne mladosti" ili zbog svih nas odraslih u društvu koji ih ne vrjednujemo kao bogatstvo, nego ih nerijetko doživljavamo kao teret i problem društva. U svakom slučaju, iluzija je da će izgled i sredstva sačuvati i ostvariti naš život.

6. Braćo i sestre, doista je istinita ona Isusova: "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti" (Lk 9, 24). Sloboda je duboka čežnja usađena u ljudsko srce. Čovjek je slika Božja i ne može bez slobode. Za slobodu je potrebno rasti i odgajati, pa i žrtvovati se da bismo je imali. O tome nam svjedoče i naši branitelji.

Sloboda je dar kog' višnji nam Bog je d'o, kojega treba suradnički primiti. Po daru slobode slični smo darovatelju - slika smo Božja. Pozvani smo otkrivati bogatstvo ovoga dara i upućeni smo dijeliti i živjeti slobodu s drugima. Ako zaniječemo dar slobode, vrijeđamo darovatelja i ugrožavamo bližnjega. Sloboda nas osposobljava za ono najuzvišenije, a to je ljubav. Ljubav i sloboda međusobno su najdublje povezani. Nažalost, čovjek nije uvijek spreman uskladiti sa slobodom sebe, svoju savjest, svoj odnos i ponašanje prema drugima. Ne izabire čovjeka, ne djeluje u duhu slobode, već pod izlikom da svi tako čine slijedi razne oblike zarobljenosti.

Pod vanjskim utjecajima prihvaća nametnute i lažne vrednote, a zapostavlja unutarnju, duhovnu zrelost i osobnu odgovornost. Zvuči paradoksalno da smo više bili slobodni u vrijeme agresije, kad smo u logici i dinamici slobode uz rizik, neizvjesnost i žrtve, opredijelili se, branili i borili za slobodu. Kao da je tada bilo više čežnje i zauzetosti za slobodom, nego danas kada je porasla pohlepa i apetit za sredstvima. Nije li nam sloboda postala udovicom?

7. Dragi vjernici! Gdje je izvor naše slobode? Stvoreni smo na sliku Božju. Slika smo Božja upravo po slobodi. Ona nam je doista Božji dar kojega možemo zloupotrijebiti i protiv Boga i bližnjega, pa i protiv sebe samih. Ali, Bog, darovatelj slobode, poštuje svoj dar u nama. Sv. Ivan kaže: "Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i Istina nasta po Isusu Kristu" (Iv 1, 17). Krist, božanska Istina o Bogu i čovjeku, istina je koja nas oslobađa.

"Za slobodu nas Krist oslobodi" (Gal 5, 1), dovikuje nam sv. Pavao iz iskustva novosti života. To nam svjedoči i zaštitnik slobode Dubrovnika, grada vjere i kulture. Kristova nam sloboda daje dostojanstvo sinovstva, novi odnos prema Bogu Ocu i braći ljudima. Ovaj dar primamo po krštenju koji u nama raste do svoje punine. Naša je punina Krist. Snagom svoga Duha Krist u nama oblikuje unutarnjeg čovjeka, čovjeka povjerenja i ljubavi, otvara nam srce horizontima svoje slobode koja nadilazi vanjsku prisilu.

8. Ovo "sada i ovdje" koje vjernik u Kristovoj slobodi i ljubavi živi nije sposobno ugostiti cjelinu ljudskog života. Mjera naše punine jest uskrsli Krist. Isus Krist ide ispred nas i poziva nas: "Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe" (Lk 9, 23). Poziva nas da se odreknemo onoga što mi zapravo nismo, da se odreknemo svoga lažnoga "ja", da izaberemo i tražimo svoj pravi identitet, identitet sinovstva. Krist je upravo zato došao radi našega spasenja i radi našega oslobođenja! Poziv "hoće li tko za mnom" pretpostavlja slobodu. On ide ispred i traži osobni izbor kao odgovor na njegovu gestu dara ljubavi. Kristova ljubav želi slobodnog čovjeka.

9. Ovakvom Kristovom pristupu i poštivanju naše slobode prigovara veliki Inkvizitor u romanu Braća Karamazovi. Prigovara Kristu zašto nije pretvorio kamenje u kruh, jer bi tada svi za njim pošli. Prigovara mu zašto nije sišao s križa, jer bi time sve prisilio povjerovati te ne bi više mogli biti slobodni ne vjerovati. Trebao ih je lišiti slobode kruhom i prisilnom poslušnošću. Međutim, Kristova sloboda poštuje čovjeka i njegovu osobnu odluku. Krist i na križu razapet ne ranjava ljudsku slobodu, već je uvažava i vrjednuje gestom svoje ljubavi.

Riječ demokracija potječe iz stare Grčke, gdje je zapravo nije ni bilo jer su robovi ubrajani u kategoriju domaćih životinja. Samo na temelju Radosne vijesti, Evanđelja, u kršćanskoj kulturi i civilizaciji mogla je nastati i razvijati se sloboda i demokracija, koja i danas u tim sredinama ima najrazvijeniji oblik slobode i demokracije.

10. Naš sveti otac papa Benedikt XVI. u svojoj poruci za Svjetski dan mira upravo dotiče temu ugroženosti vjerskih sloboda. U većini slučajeva radi se o progonima kršćana u nekim sredinama današnjeg svijeta. Uvreda je to Bogu i ljudskom dostojanstvu.

"Pravo na vjersku slobodu ima svoj korijen u samom dostojanstvu osobe. (…) Zato je svaka osoba nositelj svetog prava na cjelovit život također s duhovnoga gledišta. Bez priznavanja vlastitog duhovnog bića, bez otvaranja transcendentnom, čovjek ostaje prignut nad samim sobom, ne uspijeva pronaći odgovore na pitanja vlastitoga srca o smislu života i domoći se trajnih vrijednosti i etičkih načelâ, a ne uspijeva čak ni iskusiti istinsku slobodu i izgrađivati pravedno društvo". (…) Stoga je razumljiva nužnost da se u jedinstvu osobe prepozna dvojak vidik: vjerski i društveni. U vezi s tim je nezamislivo da vjernici moraju zatirati jedan dio samih sebe - svoju vjeru - da bi bili aktivni građani; ne bi se smjelo nikada dogoditi da se radi uživanja vlastitih prava mora nijekati Boga"1, poručuje nam sveti otac Benedikt XVI. kojega s velikom radošću uskoro očekujemo u našoj domovini Hrvatskoj.

11. Braćo i sestre, mi koji iz vremena bezbožnog komunizma imamo iskustvo ugroženosti sloboda, a osobito slobode vjere, dobro možemo razumjeti sve progonjene radi svoje vjere i uvjerenja, a osobito našu braću i sestre u vjeri koji su progonjeni zbog toga što su Kristovi. Nažalost, upravo jer se radi o kršćanima, mediji o tome skoro šute. Ali ponekad u nekim našim medijima tako se piše o zajednici Kristovih vjernika - Crkvi, da se pitamo nisu li to one stare požutjele novine?!

"Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32), reče Gospodin. Zato bismo željeli da naši mediji budu u službi istine, a manje skloni senzacionalizmu i generaliziranju. Štoviše, za očekivati je od naših medijskih djelatnika da svojim objektivnim informiranjem i formiranjem građana, doprinesu razvoju slobode. Svima nama je potrebno tražiti istinu, gajiti slobodu, rasti u odgovornosti ako želimo graditi humano društvo. Nadamo se da će medijski djelatnici pokušati učiniti poželjnim za sve nas onaj savjet mudraca i sveca zaštitnika grada Dubrovnika, svetoga Vlaha: bolje čovjek bez sredstava nego sredstva bez čovjeka! Jer samo s čovjekom imat ćemo obilje sredstava za život.

A Ti, sveti Vlaho, zaštitniče Grada i naše slobode, čuj molitve naše glas! Mi, Tvoji štovatelji, Dubrovčani i hodočasnici, u svojim poteškoćama i izazovima, ponekad ne znamo što učiniti sa svojom slobodom, koji savjet prihvatiti, koga izabrati, kako se postaviti u društvu, obitelji, braku, osobnom životu… U svjetlu Tvoga savjeta, primjera i zagovora molimo Te za naše duhovno i tjelesno zdravlje. Oslobodi nas bolesti grla! Još Te više molimo, Vlaho naš sveti, za zdravlje glasa naše savjesti, da bismo u slobodi mogli zrelo, odgovorno i dobro birati, birati čovjeka, a ne sredstva. Izabrati onoga istinskoga Zaručnika života, Isusa Krista, osloboditelja i spasitelja Tvoga Grada, naše domovine Hrvatske i čitavoga svijeta! Amen.