Splitsko-makarski nadbiskupi
Sv. Ivan apostol, je imao veliku milost, da "zaviri u nebo" čuli smo njegovu riječ iz knjige Otkrivenja: "Sveti grad, nebeski Jeruzalem, silazi s neba od Boga". Ivan opisuje Nebo i Zemlju. Nebo nije samo "vidljivo mjesto", nego je "duhovno stanje", ozračje Božje blizine. Zemlja je slika starog grada Jeruzalema, koji je imao samo jedna, dobro branjena i zatvorena vrata, osobito noću, da ne ude neprijatelj. Nebo dolazi zemlji i zemlja postaje Božja, njezini stanovnici "Božji ljudi" . I to je "Novi Jeruzalem", slika neba. On je "otvoreni grad". Domovina svih ljudi. Hrama nema! Sva je zemlja obitavalište Božje, svaki je čovjek i svaka obitelj. Božje prebivalište - kućna crkva. U "Novom Jeruzalemu", dobri Bog zbližuje ljude. Tako nestaje glavni grijeh svijeta: otuđenje od Boga, i međusobno otuđenje. U novom Jeruzalemu, Bog sve "čini novo" snagom Duha Svetoga. To nije posljednji Božji dar, gdje god se ljudi već danas opredjeljuju za Boga, jedni za druge, a ne jedni protiv drugih - tu je Bog. Samo Bog najbolje poznaje našu zemlju, stari Jeruzalem, naše vrline i slabosti, zato ne prestaje govoriti našem srcu: "Dolazim uskoro".
Brojne su rane koje je čovjek zadao čovjeku, koje je čovjek zadao Bogu i zemlji, kazao je nedavno, papa Franjo. Pohlepno žurimo, i mislimo da možemo sve. A samo je Bog Svemoguć. Jedan mali virus puno toga zaustavlja, ali ne sve. Vjera nam pokazuje izlaz, pravi put. Divan primjer je naš sv. Dujam. Nije na prvo mjesto stavio sebe nego druge, čak i svoje neprijatelje tražeći u svima Onoga kojega je najviše ljubio - Boga. Vidio je da su patnje i životni križevi, sastavni dio Božjega plana, po kojem nas Bog stavlja na kušnju, da nas pročisti i učini još vjernijima. I naša nebeska zaštitnica, majka Marija, koju ovdje u katedrali štujemo od davnih stoljeća, sjaji ovoj zemaljskoj Crkvi - svojoj djeci. I danas vida rane ranjenim, majka je bolesnicima, privlači nebu i izvlači iz pogibelji života.
Uz naše drage zaštitnike, Bog je uvijek s nama i kuca na vrata našega srca. Traži od nas da ljubimo svoje bližnje, da im pružimo ruku pomirenja, ne dopušta da s nama ovladaju negativni osjećaji. Kuca Tvojim srcem i zove Te dragi, mladi prijatelju i sestro, da se ne bojiš prihvatiti odgovornost braka, odgovornost obitelji, otvorenost životu, da se ne bojiš prihvatiti put prema svećeništvu ili redovništvu. Bog te zove da se trgneš iz svoje osrednjosti, da se oslobodiš svojih ovisnosti, svojih grijeha. On neće na silu u naš život. I kada su vrata zatvorena zbog straha pred Židovima ovog svijeta, ili zbog straha pred raznim virusima. Bog naš dolazi, tiho, neprimjetno. Kad nitko ne može ili ne želi doći, on dolazi, jer nas ljubi. I onda kada smo možda poželjeli sebi oduzeti tu nadu i mislili da nema izlaza - ima nade. U to smo se puno puta uvjerili, a posebno u ovim danima naše kućne crkve, u zajedničkoj molitvi, razgovoru i blagovanju. Ima nade. Bog je s nama. Uvijek iznova čujemo, njegove korake, jeku Božjih tonova: "Uskoro dolazim" "Pobjednika ću učiniti stupom u Hramu mome". Amen!
