Splitsko-makarski nadbiskupi

Uvod: Braćo i sestre, svetkovina Svih Svetih uvodi nas u otajstvo naše nade, radost uskrslog ozračja, povezanosti s Gospodinom i nebesnicima. Danas se zahvalno sjećamo i molimo za sve pokojne iz naših obitelji, rodbine, poznanika, prijatelja, branitelja i svih ljudi koji su dijelili i živjeli naš zemaljski život. Na osobit način izražavamo zahvalnost Bogu i velikom mnoštvu svjedoka iz svih vremenâ i sredinâ koji su uz sve poteškoće usklađivali svoj život s evanđeoskim blaženstvima. Svi oni, među kojima vjerujemo da su i naši mili, ohrabrenje su nama na putu vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku.

Gospodin ih je u svojoj milosrdnoj ljubavi uveo u otajstvo punine života. Stojeći na ovom svetom tlu, da bismo dostojno sudjelovali u slavlju radosti neba i zemlje, u zajedništvu sa svima Svetima, braćo i sestre, priznajmo svoje grijehe i iskreno zamolimo Oca Nebeskoga za oproštenje.

1. Braćo i sestre, na svetkovinu Svih Svetih s posebnim pijetetom posjećujemo grobove naših dragih pokojnika. Cijela obitelj zajedno hodočasti na sveto mjesto – „campo santo“ – svetište mira i pokoja, mjesto koje nas podsjeća na bolne rastanke, prazninu doma, suzne oči bez pogleda, bol bez riječi, budućnost bez koraka. Nije lako, što više teško je prihvatiti iznenadan rastanak od supruge, supruga, roditelja, a još teže od svoje djece. Groblja nam skrivaju tolike tragične smrti i pamte bolne drame živih.

2. No, svetkovina Svih Svetih briše naše suze i postaje melem za naše rane. Svetkujući, radosnije i hrabrije posjećujemo grob svojih pokojnika koji će neizbježno biti mjesto i našega počinka. Okupljamo se oko groba ukrašenog cvijećem i plamenom svijeće. Ljepotom svježeg cvijeća svjedočimo da naše mile s ljubavlju nosimo u srcu. Sve to upućuje naš pogled na još dublju i važniju dimenziju života: da je život naših pokojnika procvjetao u plod uskrsloga života. Tako nam groblja postaju svetišta jer su poput oltara ukrašeni znakom života, svježim cvijećem i živim plamenom svijeće. Oko njih se slavi tiha obiteljska liturgija zahvalnosti, molitve i duhovne sabranosti. Svi ti grobni oltari i obiteljske liturgije povezuju nas i upućuju da svoj pogled upravimo prema oltaru Onoga koji je pobijedio smrt i uskrsnuo, otvorio grob i darovao nam nadu vječnoga života!

3. Današnje euharistijsko slavlje ne ujedinjuje samo spomenute tihe obiteljske liturgije, već nas uvodi u zajedništvo neizmjernog mnoštva svih naroda i plemena, puka i jezika koji kliču: „Blagoslov i slava i mudrost i zahvalnica i čast i moć i snaga Bogu našemu u vjeke vjekova. Amen. Zato je, dragi vjernici, svetkovina Svih Svetih proslava života naših pokojnih, a ne samo komemoracija njihove smrti. U Kristovu uskrsnuću i naš je život uskrsnuo. Sada Dušnom danu uvijek prethodi slavlje Svi Svetih. Od sada našemu pogledu na smrt uvijek prethodi radost Uskrsa. Ovu radost uskrsli Krist dijeli sa svima svetima, među kojima vjerujemo da su i naši dragi pokojni. U Isusu Kristu Bog i čovjek su vječno zagrljeni. Vijenac je to života, trajni savez neba i zemlje, Boga i čovjeka. Isus Krist, Božji zagrljaj nama, istina je našega života od stvaranja do ostvarenja. U Njemu i po Njemu mi smrtni i udaljeni od Boga postajemo djeca Božja. Ulazimo u zagrljaj Oca i Sina gdje smrt ne prebiva.

4. Isus Krist, uskrsli Gospodar, Spasitelj života i povijesti Put je, Istina i Život. Samo On može otrti naše suze, hrabriti naše korake, otvoriti poglede za nova obzorja. On nam daje dostojanstvo djece, sinova i kćeriju Božjih. Djeca se Božja već sada zovemo i još se ne očitova što ćemo biti. Stoga nam Isus Krist po Blaženstvima može biti put i vodič, kompas i karta našega života. Blaženstva su prije svega biografija samog Isusa Krista čije oznake su prepoznatljive u svim generacijama, vremenima, kulturama i narodima, utjelovljene u tolikim osobama s imenom i prezimenom. Neke od tih osoba smo mi prepoznali i kanonizirali ih, ali ono „neizmjerno mnoštvo“ koje nitko ne može izbrojiti svjedoči da Gospodin prepoznaje svoje svete daleko šire i više od broja navedenog u našim kalendarima. U Govoru na gori Gospodin osam puta izgovara riječ „blago onima“, pa se može reći da su Blaženstva svojevrsne litanije svetih. Čitanje knjige Otkrivenja daje nam njihovu „osobnu kartu.“ „Oni dođoše iz nevolje velike“ i da su „oprali haljine svoje i ubjelili ih u krvi Jaganjčevoj.“ I Kristova ljubav prema nama obilježena je patnjom: siromaštvom, progonstvom, prezrenošću…ali uza sve to svjedoči nam svoje mirotvorstvo, krotkost, milosrđe, čistoću srca… I ljubav svetaca prema Bogu i bližnjemu, kao i naša ljubav danas, susreće progone, osude pa i mučeništva. Ali, Krist pobjednik, pobijedio je u njima, a pobjeđuje i u nama.

5. Draga braćo i sestre, utješno je čuti da su oprali haljine svoje i ubjelili ih u krvi Jaganjčevoj. Svetci i svetice, kao i naši dragi pokojni, nisu bili bez mana i grijeha, ali su sa svojom grešnošću bili u trajnom dijalogu sa Božjim milosrđem. Stoga, svjesni ove činjenice, ono mnoštvo zahvalno kliče: „Spasenje Bogu našemu!“ Doista, proslava Svih Svetih je proslava Božje svetosti i milosrđa. Koje li utjehe i Radosne vijesti za sve nas. Grešni smo i slabi. Ali, Bog nas po svojem milosrđu oživljava. Onaj tko ne prepusti Božjem milosrđu da ga prožme i oživi postaje duhovni mrtvac, osoba bez novih početaka, ruševina bez popravka. Doista, bez Božjeg milosrđa ne možemo živjeti niti svetkovati. No, Bog nikada i nikog ne odbacuje, a svakom se raduje, ponajviše obraćenju grješnika.

6. Braćo i sestre Isusa Krista - kćeri i sinovi Božji! Da, smrtni smo, ali po Isusu Kristu smrt više ne gospoduje nad nama. Božji smo. Bog je Bog živih. Djeca smo Božja. Zato danas i sutra posjećujući groblja, počivališta naših dragih pokojnika ne spominjemo se samo smrti, već uskrsnuća. Život slavimo! Neka naši grobovi budu okićeni živim cvijećem i živim plamenom svijeće. Neka budu oltari života! U toj radosti pretvorimo i naše obiteljske stolove u oltare života. Ukrasimo ih svježinom molitve, radosti, solidarnosti, oproštenja, mira, ljubavi… Unesimo toplinu živog plamena u naše odnose, ne samo obiteljske nego i rodbinske i društvene: u uloge i urede, škole i bolnice, medije i kulturu, gospodarstvo i politiku. Samo vjera i nada u vječni život daje nam zauzetost i pravu ljubav prema zemaljskoj stvarnosti koju smo pozvani izgrađivati u perspektivi Neba. Posvjedočimo da je naš Bog živ. Da je On Emanuel – Bog s nama. Da smo njegova djeca. Da smo braća i sestre i da On živi u nama i među nama!

7. Dragi vjernici, naši pokojni za koje vjerujemo da su dionici onog „silnog mnoštva“ koje spominje knjiga Otkrivenja i dalje su živi i prisutni u našim životima ponajprije kao naši zagovornici kod Gospodina. Oni nas mole da damo mjesta u svome životu Onome koji je izvor svake svetosti, njihove i naše. Pozivaju nas da razmotrimo naše putove, da preispitamo svoje odluke i da nam staze blaženstva budu što prohodnije. Jer to je bio put Onoga koji je jučer i danas i uvijek. Njemu slava i čast. Amen!