Splitsko-makarski nadbiskupi
1. Draga braćo i sestre, „radujte se i kličite“ ulazna je pjesma današnje Svetkovine. Na groblju smo, mjestu rastanaka sa našim milima, prijateljima i poznanicima; mjestu bolnih sjećanja i tužnih oproštaja. Obuzeti bolnim sjećanjima ovdje na groblju se tuguje i plače. Kako je onda moguće radovati se i klicati? Je li ovo mjesto prikladno za takvo što? Gledano samo zemaljski, nije. Ali, obasjani svijetlom vjere, imamo razloga u slavlju Svih svetih radovati se ne samo za naše drage pokojne nego smo u ovu radost i mi svi uključeni. Naša radost temelji se i izvire iz ljubavi Božje prema nama u Isusu Kristu. On koji je čudesni i jedinstveni Božji projekt spasenja čovjeka i svijeta, razlog je naše radosti i nade. Iz ljubavi prema nama, radi nas i našega spasenja, Bog se rodio i čovjekom postao. Proživio je naš ljudski život nama u svemu jednak osim u grijehu, prihvatio trpljenje i svojim uskrsnućem otvorio nam je pristup vječnom životu, postavši naš Put, Istina i Život. U Isusu Kristu, Raspetom i Uskrslom, mjera je punine uzrasta našega života. Stoga, u vjeri, nadi i ljubavi, s kojom smo povezani s našim Spasiteljem, bratom i Bogom, možemo se radovati i smijemo klicati na groblju, uz grob naših milih.
2. Radost spasenja u Isusu Kristu ulazi i zahvaća tišinu naših bolnih sjećanja, misli, slika i oproštaja; zahvaća i preobražava tugu svih onih koji ni nakon toliko godina i desetljeća ne znaju gdje počivaju njihovi najmiliji - očevi, sinovi i drugi članovi obitelji… Uskrsli Krist otvara i preobražava sve grobove, i najdublje i najskrivenije. Radost spasenja progovara nama da smo sinovi i kćeri Oca nebeskoga, a njegova ljubav svoje ne napušta, već do kraja ostvaruje. Zato, slavlje Svih svetih plod je ljubavi Božje, očitovane nama u otajstvu Božića i otajstvu Kristova uskrsnuća. Tako, današnja Svetkovina je uskrs svih svetih. Stoga, Svetkovina Svih svetih ima i svoje ne samo obiteljsko, božićno zajedništvo i toplinu; nego i obiteljsku radost Kristova uskrsnuća, koje zahvaća naše pokojne članove obitelji i nas u nadi. Ni sama smrt ovu radost ne može poremetiti jer s Kristom se naš život mijenja a ne oduzima.
Doista, u svjetlu vjere, dan našega prijelaza postaje rođendan za nebo. Nebo je odredište naše sretne sudbine, našega poziva u život i za život.
A evanđeoska blaženstva, put su ostvarenja naše svetosti.
3. Svetost je rast božanske ljepote koju smo primili po krštenju, milost koja je darovana našoj slobodi i odgovornosti. Ljepotu svetosti nalazimo razgranatu u širini i dubini blaženstava. Blaženstva su putovi i znakovi neba na zemlji, stil kršćanskog življenja i radosna vijest spasenja. Radost blaženstava ne dolazi izvana od bogatstva, stvari, novca, moći, karijere, užitka, uspjeha, nego po životu koji je vjeran Božjim obećanjima. Upravo ta ponašanja i odnosi prema Bogu i ljudima bila su prepoznatljiva u samom Isusovu životu. To je put slobode od navezanosti na stvari; put milosrđa i krotkosti, solidarnosti i mira. Blaženstva oslikavaju Isusov život i poziv su nama da ga nasljedujemo. Svatko od nas, društvo i svijet, trebamo ljepotu, trebamo svjedočanstvo ljudske dobrote, i ljepote svetosti, da ne izgubimo dostojanstvo čovjeka, da ne narušimo sliku Božju u sebi, da ne relativiziramo svijet vrednota, smisao i usmjerenje života.
4. U mnoštvu svetih nisu samo proglašeni blaženi i kanonizirani sveti, nego i toliki krštenici svih vremena, naroda, kultura i dobi, među kojima su i naši pokojni, koji su nam svojim životom ostavili dubok trag ljudskosti i posvjedočili putokaz svetosti blaženstava. Među njima su oni, poznati i nepoznati, čije trude materijalne i duhovno blago vjere naslijedismo i po njihovu primjeru hodimo na istom putu ljubavi prema Bogu i bližnjima. Sveci nisu potrebni naše časti ali mi smo potrebni primjera njihova života i zagovora. Oni nama pomažu u životnoj borbi, jer kako kaže Knjiga Otkrivenja i sami su prošli kroz mnoge nevolje. Njihova svetost, kao i naš hod svetosti, prije svega dar je Božje ljubavi. Na dostojanstvo i stvarnost naše svetosti po krštenju, podsjeća nas i sv. Ivan u današnjem čitanju. „Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti... bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest“ (1 Iv 3, 2). Već sada smo djeca Božja i u toj ljepoti dostojanstva pozvani smo rasti do „mjere uzrasta punine Kristove“ (Ef 4, 13). Ni smrt nas na tom putu ne može zaustaviti i ne smije rastaviti od ljubavi Božje.
5. Draga braćo i sestre, jedna smo Božja obitelj, djeca Oca nebeskoga. Toliki muškarci i žene svih naroda i dobi već su s Ocem u zajedništvu svih svetih. A mi, koji smo još u ovozemaljskoj stvarnosti, u svijetlu blaženstava i njihova primjera, na hodočašću smo u istoj vjeri, nadi i ljubavi prema domu Oca nebeskoga. Danas, na Svetkovinu Svih svetih i mi na groblju i uz grob svojih pokojnika, riječi „radujte se i kličite“ možemo prepoznati kao odjek zajedništva s Kristom u koje su ušli naši mili pokojnici, a nama kao ohrabrenje na istom putu vjere i nade. Mnoštvo svetih, među kojima su i naši pokojni, neka nas svojim primjerom i zagovorom prate i osnaže na našem hodočašću do punog zajedništva i radosti neba. A ti, Majko Marijo, kraljice svih svetih, majčinskom ljubavlju prati nas, svoje sinove i kćeri, braću i sestre tvoga Sina, te nam poslije ovoga hoda suznom dolinom, pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje, Boga i Spasitelja našega; da sa svima svetima i našim dragim pokojnima, za dar života i milost spasenja, mognemo zahvalno u radosti klicati: Blagoslov i slava, i mudrost i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.
