Velika Gospa - Pojišan - 2014.

1. Slavlje Velike Gospe ima duboke korijene u našem narodu, a osobito u vjerničkoj i građanskoj, duhovnoj i kulturnoj baštini grada Splita. Na stoljetnom tragu vjere pobožnog splitskog puka, težaka, ribara, mornara, ova tradicija s nama postaje još duža sa sve brojnijim sudionicima slavlja, kako Splićana tako i hodočasnika gostiju koji se među nama zateknu na svom ljetnom odmoru.

Draga braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam. Duga je tradicija slavlja Gospe od Pojišana ali još je bogatija nada i poruka svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije dušom i tijelom u Nebo. Svetkovina Velike Gospe u svjetlu uskrsne nade želi usmjeriti pažnju prema našem svakodnevnom životu u tijelu i duši. Osobito prema zajedništvu života za koje se kaže da su „jedno tijelo i jedna duša“, prema nositeljima budućnosti i nade, braku i obitelji.

2. Na brak i obitelj danas nas podsjećaju i misna čitanja. Knjiga Otkrivenja govori o progonu Majke-Žene koja sklanja, štiti dijete, a Zmaj ga želi ukloniti, ubiti. Zmaj, ovisno o vremenu, poprima razne oblike, od faraona, Heroda, privatnih ordinacija koje tajno vrše pobačaj kršeći zakone božanske i ljudske, pa sve do vlastitih roditelja koji čak plaćaju smrt svoga dijeta. Ubijajući tijelo svoga djeteta, ubijaju ne samo svoju dušu, nego i svoje tijelo. Smije li se reći: Da Bog da se obratili i postali gorljivi branitelji života, svoga i tuđega?!

I Evanđelje govori o braku. Marija posjećuje bračni par Elizabetu i Zahariju koji, izgubivši svaku nadu pred kraj biološkog sata, ipak se raduju svojemu potomstvu. A sveti Pavao u Poslanici Korinćanima naviješta novo rađanje po uskrslom Kristu u proslavljenosti na život u duši i tijelu.

3. O braku i obitelji, kako vam je poznato, priprema se opća biskupska sinoda Katoličke Crkve. Na zabrinjavajuće stanje braka i obitelji u hrvatskome društvu podsjeća nas godišnja statistika koja je na svoj način naša društvena osmrtnica. Daleko je manje rođenih nego umrlih. Manje je sklopljenih brakova, a raste broj samaca, svojevrsnih mladih umirovljenika. Sve kasnije se ženi i udaje u dobi kada nije moguće imati djece ili najviše jedno dijete. Djeca se rađaju i odgajaju uz oca i majku koji bi im zapravo mogli biti djed i baka. Nažalost, u porastu je i broj rastavljenih brakova. Ovakvom mentalitetu i stanju ne doprinosi samo gospodarska kriza, ali i ona itekako utječe na brak i obitelj. Tu je nezaposlenost, gubitak radnog mjesta, zatvaranje poduzeća, gubitak mladih koji odlaze vani i drugdje vide svoju budućnost. Jasno, braku i obitelji, otvorenosti životu, ne pomaže gospodarsko stanje, a još manje neki obiteljski zakoni koji ne promiču ni naravno ni narodno dobro.

4. Mudro bi bilo za sve razine društveno-kulturnog života i hrvatskog društva čuti poruku Biblije, glas Crkve koja ima svoje tisućljetno iskustvo života, iskustvo mudrosti i svjedočanstvo humanosti, nadu proroštva, koja je uza sve ljudske ograničenosti i grješnost uvijek bila uza svoj narod. Unatoč svim predrasudama i ignoriranjima, Crkva ne želi i ne će, ne može i ne smije, tražiti rastavu od Kristova evanđelja niti rastavu od svoga naroda. Crkva želi ostati vjerna Kristu, živjeti i svjedočiti svoju odgovornost za čovjeka i društvo. Vjerujem da nam je svima stalo do zdrava i uspješna braka, jer je to ne samo osobno dobro, već i društveno dobro. Uza sve različitosti u našem društvu ovo nam je doista zajedničko. Tako svjedoči jedan mislilac (Voltaire): Uđite u londonsku burzu. Tu se židov, musliman, kršćanin međusobno odnose i tretiraju kao da su iste religije, a nazivaju nevjernicima samo one koji čine bankrot. Doista, kad se radi o životu, zaštiti i dostojanstvu osobe, obrane i promocije temelja života, braka i obitelji, svi bismo bez obzira na vjeru i svjetonazor trebali biti na strani života. Nevjernik, štoviše bezbožnik, bi bio samo onaj koji ugrožava i čini da život bankrotira. Zato brak i obitelj treba i mora imati svoj prioritet u svim rokovnicima, gospodarskim, političkim, zakonodavnim, pastoralnim, planova i programa svih vijeća i komisija, osobito Hrvatskog sabora, koji bi trebao biti zaštita i obrambeni nasip braka i obitelji.

5. Dragi bračni parovi, obitelji i proroci nade budući mladenci! S pravom očekujete veće razumijevanje i potporu ne samo od našega društva, nego i od same Crkve. Sigurno kao vjernici ne želite vidjeti svoju Crkvu svedenu samo na socijalnu dimenziju jer je to prije svega uloga društva. Ali budući da ne živi čovjek samo o kruhu, od svoje Crkve s pravom očekujete veće bogatstvo: navještaj i svjedočenje Radosne vijesti, duhovne i moralne poticaje, razloge nade, razgovor i savjete, duhovno vodstvo i pomoć u odgoju. Dakako, Crkva sve to čini, ali trebala bi i više i bolje. No, i sami ste svjesni da je potrebno oduprijeti se nevidiljivim podzemnim vodama i opasnim bujicama koje mogu ugroziti bračno zajedništvo. Prije svega, potrebno je više razgovarati međusobno i s djecom. Nažalost, danas smo zašutjeli i udaljili se jedni od drugih.

6. Ruski pisac Anton Čehov donosi zgodu o životu jednoga kočijaša koji je izgubio sina i ne nalazi nikoga tko bi saslušao njegovu bol. Htio bi ispričati kako se sin razbolio, patio, koje su mu zadnje riječi na smrti i kako je umirao. Želio bi govoriti o sprovodu, pa kako je išao u bolnicu donijeti njegove stvari, a kod kuće je ostala samo kći. I o njoj je želio govoriti. Međutim, nitko za njegovu bol nema vremena, ni uha, ni srca. Kočijaš Jona na kraju se obraća svome konju. Dajući mu zob, u jednom monologu iznosi mu svoju tugu i bol duše. Dok je konj prežimao, činilo mu se da je naćulio uši. Kako je, uzimajući zob iz njegove ruke, i nozdrvama frćao, a njemu se činilo da suosjeća, uzdiše zbog njegove patnje, Jona mu otvori svoju dušu i poče mu pričati sve od početka.
7. A mi, imamo li s kime razgovarati? Ima li nas tko saslušati? Ne postajemo li sve osamljeniji, zatvoreniji, indiferentniji? Ne čujemo li često: „Što'š ti meni govorit'? Znam ja tebe! Baš me briga! To je tvoj problem!“ Doista, ne živi čovjek samo o kruhu. Nismo samo biologija. Možemo imati svega u izobilju, biti materijalno osigurani, ali ako je duša gladna, umire se. Ne živi čovjek samo o kruhu, već i od riječi: razgovora, poštovanja, pažnje, pohvale, praštanja, pomirenja, zajedništva, ljubavi u dobru i u zlu. Gdje se razgovora, i šutnja govori. Dapače, postaje dublji govor, jači od riječi. Dobro to znate vi, poštovani zaručnici i bračni drugovi. Kruh riječi, povjerenja, ljubavi potrebniji nam je od pšeničnog kruha.

Brak i obitelj su ne samo temelj i izvor života, već najbolja škola osposobljavanja za društvenost, poštivanje različitosti, škola zajedništva koja unosi u društvo odnose povjerenja, odgovornosti i zajedništva. Povjerenje je temelj braka, a bez povjerenja ni društvo ne bi moglo preživjeti. Kako bismo mogli živjeti bez povjerenja u liječnika, ljekarnika, pekara, bankara, vozača, pilota? Život je nemoguć bez povjerenja. Ako ga u braku nestane, nigdje ga više ne ćemo naći.

8. Dragi očevi i majke, vaše bračno i obiteljsko zajedništvo, razgovor i pažnja, utječu i odgajaju vašu djecu. Samo tko je uvjeren da je voljen, ljubljen može voljeti, ljubiti, može se darivati i primati drugog na dar. Samo tko je doživio zajedništvo ljubavi svoga oca i majke, svjestan da je sin/kći, a ne samodostatan, može biti zaručnik/zaručnica, otac/majka. Biologija i pravo u bračnom zajedništvu nisu dovoljni. Traži se i duhovna zrelost koja svoju hranu nalazi u molitvi. Osim međusobnog razgovora, bračno i obiteljsko zajedništvo, zajedništvo duše i tijela, hrani se molitvom-razgovorom s Gospodinom. Molitva nas oslobađa od samoće, samodostatnosti, upućuje nas na druge i na Drugoga. Povezuje nas s onima koji se brinu za nas, koji nas vole, koje nosimo u svome srcu. Molitva nas otvara, povezuje, ohrabruje, pročišćava namjere, zbližava i budi svijest identiteta i pripadnosti. S pravom se kaže: Moliti znači disati. Čudno bi bilo tražiti razlog zašto dišemo. Jer inače umiremo. Tako i s molitvom. Stvarnost je ono što Marta, Lazarova sestra, reče Isusu: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro“ (Iv 11, 21). Doista, da se molilo u braku-obitelji osobno, jedno za drugo i zajedno, za svoju djecu i sa svojom djecom, toliki brakovi rodbine, prijatelja, poznanika ne bi umrli. I danas bi bili živi. Suprugo, ne zaboravi svakodnevno moliti za svoga supruga. Supruže, moliš li za svoju ženu? Poštovani zaručnici i mladenci! Neka u vašemu zajedništvu i u domu uvijek bude vremena i prostora za riječ i molitvu, za kruh svagdanji, i za tijelo i za dušu. Kruh je simbol i humanosti. Kaže se „Dobar kao kruh.“ Kruh nije samo brašno, kvasac, voda i sol, nego mnogo više od svega toga. Kruh je sve ono što nam je potrebno za život, osobni i zajednički, materijalni i duhovni. Kruh razgovora i pažnje danas je daleko potrebniji, čak i svima nama socijalno ugroženima. Kruh i bračni drugovi najuže su povezani. Upravo riječ bračni drug, bračna družica, compagno dolazi od cum panis, što znači „s kruhom“. Compagni su oni koji jedno s drugim lome, dijele, daruju, blaguju isti zajednički kruh.

9. Želio bih završiti s jednim nezaboravnim događajem hodočašća tri autobusa bračnih drugova naše Nadbiskupije u Rim. Jedan od momenata bio je i obnova bračnih zavjeta u Bazilici Sv. Pavla. Svaki par je dolazio pred oltar. Najprije je suprug izrekao svoju zahvalnu i blagoslovnu molitvu, zatim supruga svoju, a potom oboje zajedničku molitvu. Bili su to dirljivi i potresni trenutci za sve. Rekoše da im je to bilo snažnije, osobnije, jače nego ono na sami dan vjenčanja. Bilo je i suza radosnica i podrhtavanja glasa, iskrenosti, zahvale, kajanja, obećanja,… U jednom trenu, kao u filmu odvrtilo se pet, deset, dvadeset godina uspona i padova na zajedničkom putu. Vjerujem da je svatko na svoj način između redaka čitao svoju osobnu povijest i imao što reći: Hvala ti, Bože, za dar moje supruge/moga supruga. – Hvala ti, draga suprugo. Hvala ti, dragi supruže. – Samo po tebi znam što je ljubav. – S tobom sam ostvario/la svoju muževnost/ženstvenost, ljudsku i duhovnu zrelost. – Što bih ja bez tebe! Ni života ni budućnosti, ni Hrvatske ni Crkve nema bez ovog svetog zajedništva duše i tijela.

10. Draga braćo i sestre, i svi bračni drugovi, poštovani mladenci! Neka među vama nikada ne umre riječ jer tada je šutnja grob. Neka svako jutro počne s  molitvom, razgovorom s Gospodinom: Kruh naš svagdanji daj nam danas. Kruh za dušu i tijelu. Molimo danas za sve bračne drugove i za sve obitelji u našem narodu. U svoju molitvu uključujemo i sve obitelji nemirnih područja i ratnih stanja, osobito u Siriji i sjevernom Iraku, Ukrajini i nekim afričkim zemljama. Najčešće se radi o braći i sestrama istoga tijela i duše, članovima Crkve Božje. Ne smijemo ih zaboraviti jer oni proživljavaju još gore strahote od onih koje smo mi nedavno doživjeli. Moleći za svoju obitelj, ne zaboravimo ovu braću i sestre i njihove obitelji.

Majko Marijo, prati nas, svoje sinove i kćeri, a osobito sve one koji su u sakramentu braka postali jedna duša i jedno tijelo. Blagoslovi sve bračne drugove da budu izvor života i budućnosti hrvatskog naroda i društva. Neka se s tog čistog izvora rađaju i grade odnosi povjerenja, odgovornosti i solidarnosti među nama. Gospe od Pojišana, daj da svi mi hodočasnici zemaljskog puta doživimo ostvarenje života u slavlju tvoga uznesenja dušom i tijelom u Nebo. Amen.

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
U povodu početka nove školske i vjeronaučne godine, a s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo, mons. Marin Barišić ...
Mons. Ante Jozić, apostolski nuncij u Bjelorusiji, zaređen je za naslovnog nadbiskupa Cise u srijedu 16. rujna u novoj ...
Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin stigao je kroz jutro u utorak 15. rujna u splitsku zračnu luku ...
1. Draga braćo u biskupstvu Ratko i Petre, uvaženi gosti i poštovani svi nazočni! Svečan i važan događaj okuplja nas ...
Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić i splitsko-makarski nadbiskup koadjutor mons. Dražen Kutleša uputili su ...
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu u četvrtak, 10. rujna u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u ...
Splitsko-makarski nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša preuzeo je službu Velikog kancelara Katoličkoga bogoslovnog ...
Proslava blagdana Male Gospe i Dana grada Solina završila je svečanim popodnevnim misnim slavljem koje je na Gospinom ...