Velika Gospa - Pojišan - 2016.

1. „Milosrđe je Njegovo od koljena do koljena…“ kliče Majka Marija u zahvalnoj pjesmi milosrđu Božjem u susretu s Elizabetom. Slaveći uznesenje Blažene Djevice Marije u Nebo, s našom procesijom od Katedrale i euharistijskog slavlja u svetištu Gospe od Pojišana, i mi se pridružujemo nebeskoj Majci Mariji i njezinoj zahvalnoj pjesmi svojim molitvama jer je uvijeke milosrđe Njegovo. Braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam… sve hodočasnike Splita i okolnih mjesta, a osobito pozdravljam sve goste – hodočasnike koji provode svoj odmor u našem gradu. Svake godine naša Gospa s Pojišana, s nekadašnje periferije ide u pohod središtu Splita, u našu i svoju Katedralu, jer je naša prvostolnica upravo posvećena današnjoj svetkovini uznesenja Blažene Djevice Marije. Ovogodišnje slavlje Velike Gospe slavimo u godini koju je papa Franjo proglasio Godinom izvanrednog jubileja milosrđa Božjega. Milosnu godinu započeli smo otvaranjem svetih Vrata jubilejskog oprosta u našoj Katedrali. Sveta Vrata nas upućuju na utjelovljenu ljubav Božju rođenu od Djevice Marije: Marija je majka lica milosrđa Božjega, Isusa Krista, spasitelja našega. I Ona sama, puna milosti, djelo je milosrđa Božjega. U Isusu Kristu, Sinu svome, Bog milosrdni otac očituje sebe samoga. Isus reče: „Tko je vidio mene, vidio je Oca.“ (Iv 14,9)

2. Milosrđe je bitna oznaka Boga, najčudesnije svojstvo Boga ljubavi. Bog, bogat milosrđem, pokaza nam vrhunac milosrđa u portretu, Licu svoga milosrđa. Da, to je Isus Krist! U Njemu Bog nas pomiri sa sobom i međusobno. Nebeski Otac rado prašta i nikada se ne umara. Radosna je ovo vijest za sve nas. Ovu radosnu i životvornu istinu pozvani smo otkrivati i svjedočiti, te trajno živjeti u zajedništvu i odnosima braka i obitelji, Crkve i društva. No, svjesni smo da živimo u vremenu poremećenih vrednota i odnosa i sve je teže razlučivati dobro i zlo. Simbolika zmaja, o kojem nam, na slikovit način govori knjiga Otkrivenja, primjetna je na velikim i malim pozornicama društva i svijeta. Ne zaobilazi ni srca ljudi. Zlo je jako, ali je pobjedivo. U svojoj zamamljivosti, pa čak i u ruhu dobra, potiče i zarobljuje nas izazovima individualizma, sebičnosti, podjela, nasilja, agresije, … predstavljajući sve to kao jedini i siguran put afirmacije i uspjeha u društvu. U praznim obećanjima sreće i brzog uspjeha, čovjek gubi svoje dostojanstvo i upada u moralnu bijedu.

3. Na tragu radosne nade pomirenja koja nam zasja na Kristovu licu, s Godinom izvanrednog jubileja milosrđa Božjega, pozvani smo u ovom duhu osvjetljavati naše odnose i graditi naša zajedništva. A nažalost, sve više se nameće mentalitet individualizma, sebičnosti, samodostatnosti. Zajedništvo je sve teže, a odnosi sve složeniji. Opasnost je to, prije svega, za brak. Bračno se zajedništvo ne vidi više kao zajedništvo duše i tijela muža i žene u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti. A o rezultatu takvog egoizma govori i demografska slika naše Domovine. Isto tako, ishod takvog egoističnog mentaliteta samodostatnosti jesu i druge negativne pojave u društvu: nezaposlenost, odlazak mladih iz Domovine, gubitak identiteta, podjele, nebriga za opće dobro, bijeg i relativnost istine, gubitak smisla.

4. Bez smisla i nade čovjek se vraća na razinu životinjske vrste. Život bez smisla i nade je najveći oblik siromaštva i bijede čovjeka. Često u takvom mentalitetu jedni drugima postajemo stranci, neprijatelji, pa čak i pakao jedni drugima. Bližnjega gubimo iz vida, a sigurnost i utjehu tražimo u stvarima. Uvijek smo spremni za sebe tražiti milost, a bez milosrđa se odnositi prema drugima. Mogli bismo se lako prepoznati u evanđeoskoj prispodobi o dvojici dužnika: Sluzi kojemu je Gospodin oprostio neizmjerni dug, taj isti, kojemu je sve oprošteno, na prvom koraku nemilosrdno hvata svoga druga za vrat da mu odmah vrat dug od „sto kuna“. Prevedeno u današnji rječnik, kojega svakodnevno upućujemo onima s kojima nismo u dobre, to glasi: „Platit ćeš ti meni! Zapamtit ćeš ti mene! Pokazat ću ja tebi tko sam ja!“ Poremećeni odnosi, kao posljedica sebičnosti, individualizma i podjela, ne liječe se osvetom, mržnjom, nasiljem, čak ni pravda i pravednost nisu dovoljna terapija. Potreban je efikasniji lijek koji uključuje pravdu i pravednost, ali ih sve to nadilazi, a to je – milosrđe, u svojoj dimenziji pomirenja i praštanja. Rješenje naših narušenih i opterećenih odnosa u braku, obitelji i društvu, nije u pobjedi drugoga, nije u povišenom glasu, jačim argumentima, u poniženju, a još manje u pobjedi nasiljem. Jedini lijek koji donosi radosnu pobjedu i za nas i za druge jest milosrdna ljubav koja zna oprostiti i primiti oproštenje. Vrijeme je za kulturu oprosta i pomirenja. Dobro je da se danas sve češće čuje i preporučuje drugima da se pomire i oproste. Skoro da je ovaj govor „in“, ali stvarnost svjedoči da je ovo često u praksi „out“. Dakako, teško je oprostiti, nije lako, košta nas, neću, neću se poniziti, neka on/ona prvi pristupi, prizna, zatraži oproštenje. Ne želim biti slabić.

5. Ali braćo i sestre, nismo mi prvi koji opraštamo. Gospodin je uvijek prvi koji nama oprašta, koji nas pomiruje sa sobom, s drugima i s nama samima, u Isusu Kristu - Licu svoga milosrđa. Samo jaki znaju praštati. Onaj koji ima svijest i živi iskustvo dara Božjeg milosrđa u svom životu, taj lakše oprašta drugima. Kolike bi se izbjegle tragedije osobnog, bračnog i obiteljskog života, da smo polazili od ovog iskustva darovanog nam oproštenja? Vjerojatno bismo ga i mi znali i mogli produžiti drugima. Oproštenje i pomirenje nije poniženje i osiromašenje, već radost i bogatstvo koje oslobađa, usrećuje, obnavlja, uskrisava nas i druge. Praštanje i pomirenje je čudesni lijek Božjeg milosrđa koji nam je danas potrebniji negoli kruh naš svagdanji. Doista, kako netko reče, trebali bismo prestati govoriti o Bogu, ako ne bismo znali ponovo danas navijestiti ljudima koji su u dubokoj fizičkoj i duhovnoj bijedi radosnu poruku njegove milosrdne ljubavi. Milosrđe Božje je srce evanđelja.

6. Poštovani hodočasnici, u ovoj milosnoj godini pozvani smo otkriti i svjedočiti u svojoj sredini u svim oblicima zajedništva sakramenat svete ispovijedi, sakramenat Božjega milosrđa, čudesni događaj koji nas čini sposobnima „biti milosrdni kao Otac“. Gospodin nam oprašta i snagom svoje riječi. Isus reče svojim učenicima: „Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio.“ (Iv 15,3) A na svakom euharistijskom slavlju molimo: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.“ Isto tako, molitva, te duhovna i tjelesna djela milosrđa otvaraju nas prema onima od kojih nas dijeli šutnja, uskraćen pozdrav ili mržnja u srcu. Potrebno je iskreno moliti za sve njih. A tko su oni - ti, tzv. „daleki“. Nisu nam daleko. Previše su nam blizu, i dobro su nam poznati. To su: suprug, supruga, roditelji, djeca, brat, sestra, rodbina, susjed, krug poznanika, kolega u struci… Ako ti, brate i sestro, praštanje i pomirenje predstavlja poteškoću, a predstavlja svima nama, ne posustaj, jer Bog se nikada ne umara tebi oprostiti. Zato je ljubav Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom, koji nam je darovan.

7. Poštovani djede i bako, oče i majko, pozvani smo ovaj primljeni Božji dar, kao najveće bogatstvo svjedočiti i predati svojoj djeci i unucima. Neće vas oni poštivati i pamtiti po onom što im testamentom ostavljate i što oni upisuju u katastarske knjige, već po ovom ljudskom i kršćanskom svjedočenju pomirenja i praštanja, što se duboko upisuje u njihova srca. Inače, bez ovoga, zapravo vi niste pravi, nego zapravo tehnički djed, baka, otac, majka.

Što čini milosrdna ljubav? Uspostavlja narušene odnose, ozdravlja, uskrisava, stvara zajedništvo u različitosti. Ova dimenzija nam je danas potrebna u pluralnom društvu, kao i u osobnom životu. Što je brak, obitelj, društvo, pa i sam život, nego zajedništvo u različitosti. Možda nam liječnici mogu to bolje protumačiti: kako dolazi do oboljenja? Odnos među stanicama se poremeti, ne komuniciraju, nisu u normalnom odnosu. Potrebno je uspostaviti normalnu komunikaciju i suradnju među stanicama, a to onda znači zdravlje i život. Sve drugo je put u smrt. Milosrđe u našem životu najbolje pristaje majci. Majka ne samo što nije nepravedna, nego ona daleko nadvisuje samu pravednost. Majka je satkana od ljubavi prema svim članovima obitelji. Ako to vidimo u našoj zemaljskoj majci, onda je to još prisutnije u onoj duhovnoj majci koju nam je darovao On, Lice Božjeg milosrđa pod križem, a koju s pravom nazivamo Majkom milosrđa.

8. Majko Isusova i naša, Tebi se utječemo. Svrni svoje milostive oči na nas i pomozi nam na putu našega pomirenja i praštanja. Danas si u pohodu našim srcima, domovima i Domovini. Blagoslovi lijepu našu Hrvatsku da raste u pravdi, istini, miru i slobodi. Pomozi nam Majko da, gradeći zajedništvo u različitosti, budemo otvoreni budućoj slavi Tvoga i našega uznesenja po Licu Božjeg milosrđa – Kristu Gospodinu našem. Amen.

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Nakon svečanog otvaranja Riznice splitske katedrale, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek nakratko se u ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija svečano slave Jubilej 1600. obljetnicu smrti sv. ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija svečano obilježavaju Jubilej 1600. obljetnicu smrti sv. ...
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu započeo je u ponedjeljak 28. rujna s novom akademskom godinom ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija započele su s proslavom Jubileja 1600. obljetnice smrti ...
O. Justo Lo Feuda, član francuske družbe Misionari Presvete euharistije iz Argentine u pratnji salezijanca don Mirka ...
U povodu početka nove školske i vjeronaučne godine, a s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo, mons. Marin Barišić ...
Mons. Ante Jozić, apostolski nuncij u Bjelorusiji, zaređen je za naslovnog nadbiskupa Cise u srijedu 16. rujna u novoj ...